Turbeta kraj Goražda stoljećima čuvaju i muslimani i pravoslavci

U mjestu Odžak, kraj regionalnog puta koji Goražde povezuje s Pračom i Palama, smještena su dva turbeta, a u Gornjem se nalaze posmrtni ostaci Sinan-paše Sijerčića, osmanskog generala iz ugledne goraždanske porodice.

Veliki vojskovođa iz vremena Bosanskog ejaleta izgradio je most i džamiju u Goraždu, ali je pomogao i gradnju pravoslavne crkve u Sopotnici pa se vrijeme njegove vladavine pamti po dobru i skladnom životu bosanskih muslimana i pravoslavaca na ovom prostoru.

Porodica Sijerčić ima višestoljetnu istoriju i u to vrijeme područje njenog uticaja prostiralo se od Užica do Herceg Novog, kaže Hamdo Sijerčić, posljednji član ove porodice koji je rođen i odrastao u Odžaku, nekadašnjem sjedištu vlasti Sinan-paše Sijerčića.

Živeći na Odžaku završio je četiri razreda škole, s njim je u školu išlo oko 150 đaka, a danas je ovaj prostor skoro potpuno pust.

"Preko 500 godina Sijerčići ovdje obitavaju. Oni koji su promovirali ideologiju genocida uspjeli su i na ovom kraju, jer ovdje više nema Sijerčića. Ja sam rođen i odrastao ovdje i više Sijerčića nema. A ovo je istorija i Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Primjer kako se zajednički živjelo i kako je to najvažnija vrijednost BiH", rekao je Hamdo Sijerčić.

Odžak nije bez razloga odabran za sjedište Sinan-pašine vlasti, jer je imao strateški položaj na uzvišenju iznad grada.

"Bila je vlast, bio je sud, bila je vojska. U Goražde se išlo da se radi. U poljima se radilo u Goraždu, a ovdje se živjelo i akšamlučilo, moram priznati. Odžak je bio centar na putevima koji su prolazili od Stambola do Sarajeva. Svjedokom sam da su ovdje bile kule, avlije, da je bio binjektaš, mjesto na kojem se uzjahivalo na konje. Odžak je imao svoj vodovod i mnoge druge infrastrukturne objekte", priča Sijerčić i dodaje kako pamti velike blokove od krečnjaka od kojih su građeni objekti i da mu nikada nije bilo jasno kako su dovezeni tu jer ih nema u blizini.

S druge strane ceste, nešto bliže Goraždu, nalazi se i šehidsko mezarje iz tog perioda. Zaraslo u gustu šumu ono je danas ogledalo odnosa prema historiji i vremenu u kojem, kako tvrdi Sijerčić, nisu zabilježeni nikakvi problemi između ljudi različitih vjera.

"Disalo se jednom dušom. Nije to niko ni nametnuo, nego je to bio autohton, prirodni proces ovdje na ovim našim prostorima", ističe Sijerčić.

Zemlja u okolini je bila cijenjena i obrađivana. Dašak tog vremena zapamtio je i Hamdo.

"Toliko se radilo da je samo moja kuća preko zime mogla prehraniti hiljade ljudi. Samo moja kuća. Danas je nula, nema ništa od toga. Koja je to ideologija da se takvim ljudima kroz stoljeća tako vraća. To mi nikad neće biti jasno", kaže Hamdo.

Najpoznatiji članovi porodice su Alajbeg Sijerčić, Sinan-paša Sijerčić i Džafer-beg Sijerčić.

Džafer-bega džamija u Goraždu je srušena u vrijeme komunizma, a Sinan-pašina je bila oštećena tokom opsade grada, ali je nakon rata obnovljena.

Sinan-paša Sijerčić vladao je prostorom Goražda, Pljevalja i okoline.

Poginuo je na Mišaru kod Šapca gdje je komandovao osmanskom vojskom u bici protiv srpskih ustanika. Prema jednoj od verzija, učinjeno je to mučki, na prevaru, tokom pregovora. Sinan-pašino tijelo transportovano je do Goražda i Odžaka, gdje je izgrađeno turbe. U znak poštovanja i zahvalnosti, mjesto na kojem počiva stoljećima su čuvali muslimani i pravoslavci.

Tokom agresije na BiH ovaj prostor bio je pod kontrolom Vojske RS, ali su pojedini mještani od rušenja i tada spasili mjesto koje dobri ljudi svih nacija smatraju svetim.

Gornje turbe oštećeno je tokom Drugog svjetskog rata kada su njemački vojnici u njemu napravili mitraljesko gnijezdo, ali ga je obnovio Hamdin otac.

"Tu su se liječili ljudi. Oni su tražili lijeka na taj način, lično sam u tome učestvovao, da su ostavljali pare, a onda smo ja i babo, ali i drugi, kupovali svijeće. To nije naš običaj, ali jeste tradicija pa su svaku noć gorjele svijeće u turbetu", prisjeća se Sijerčić.

Na um mu pada još jedna priča koju je čuo od oca.

"Babo mi je pričao da je, kad je ramazan, 27. noć, to je posebna noć u godini, pun ibrik vode donosio naveče i stavljao peškir. Sutradan vode nema u ibriku, a peškir sav mokar. Puno je sličnih takvih događaja", kaže Hamdo.

Od potpisivanja Dejtonskog sporazuma Odžak pripada opštini Novo Goražde. Turbeta Sijerčića su od 2006. godine na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, ali se ovim lokalitetom istoričari nisu mnogo bavili.

Potvrđuje to i podatak da se ni danas ne zna ko su otac i sin Sijerčić, koji počivaju u Donjem turbetu, da se većina podataka o vremenima prije i nakon izgradnje ovih objekata prenosi usmeno, uglavnom unutar porodice Sijerčić.

Hamdo Sijerčić smatra da bi o nacionalnim spomenicima u cijeloj BiH trebale brinuti državne institucije, a s obzirom da je Sinan-paša bio general osmanske vojske ovaj lokalitet mogao bi biti zanimljiv i stanovnicima, historičarima i institucijama iz ove prijateljske zemlje.

"Bez institucionalizacije i sistema u bilo kom obliku ne mogu se postići rezultati. To je svakako i saradnja s Turskom. Turska je velesila i trebamo našu tradiciju zajednički da njegujemo i ostvarujemo. Ovdje u Bosni, jer Bosna je srce svijeta", poručuje Hamdo.