Tanka je linija između života i smrti: Sarajevska legenda o hafizu Žutom i danas ledi krv u žilama
Od kada je Sarajevo postalo, grad je čuvao tajne.
O ljudima, ulicama, mahalama, a šaputale su ih kaldrme i dvorišta zarasla u travi i divlji ružičnjaci kada bi ko sjeo na kamen da se odmori i napije hladne vode sa česme.
Neke priče, kažu stari, bolje i da se ne pričaju, a mladi često odmahnu rukom, pa kažu da je to neko nekada izmislio iz dosade ili što je htio uplašiti komšije ili djecu da ne idu svukuda kad nije vrijeme.
Sarajevo "prodisalo", vjetar rastjerao smog: Pogledajte očaravajuće prizore decembarske noći
Ali priče su čekale, pa se spomenu u razgovorima onako ili natjeraju nekog putnika namjernika da ih istraži i sazna o tome šta grad krije u sjeni stvarnosti.
Jedna od njih je ona gdje granica između smrti i života blijedi, a zebnja se stvara na koži.
Sarajevske mahale: Znate li kako je Vratnik dobio ime?
Legenda o hafizu Žutom, kako je prozvan od stanovnika Sari hafiz Hasan - efendija, govori o nadnaravnom i iskustvima tadašnjih Sarajlija. Vjeruje se da je evlija, osoba sa velikom vjerom i bogobojaznosti, u narodnom jeziku poznat i kao 'dobri'. Ukopan je na Kovačima.
Vlajko Palavestra u knjizi Legende iz starog Sarajeva, a po usmenim predanjima stanovnika, kaže da će 'onoga ko pokraj groba prođe, a ne prouči molitvu za hafizovu dušu, boljeti noge'.
"Ako se to desi, valjalo je uzeti malo zemlje s hafizova groba, ponijeti kući i moliti se nad tom
zemljom, pa će bolest proći. Ako zemlju sutradan ne vrati na grob odakle je uzeo, vjerovalo se da taj čovjek neće imati mira sve dok zemlju ne vrati", piše Palavestra.
Dženaza živom ili mrtvom?
Palavestra bilježi da su se neke šaljivdžije dogovorili da malo ismiju Žutog hafiza.
"Polegnu jednog svog druga u tabut, mrtvački sanduk bez poklopca, pa pozovu Žutog hafiza da nad njim prouči dženazu, molitvu za mrtve. Hafiz dođe i upita ga: 'Hoćemo li klanjati dženazu živom ili mrtvom čovjeku?' Oni se, ko bajagi, začude i odgovore: 'Ko je još klanjao dženazu živom čovjeku? Mrtvom ti klanjaj!'".
Hafiz je bio saglasan, pa reče: "Tako i jeste". Pošto su klanjali dženazu i ispratili Žutog hafiza, šaljivdžije otkriju tabut, kad u tabutu nađu svog druga. Mrtvog.
Krađa stvari
Za hafiza Žutog stanovnici su govorili da je 'čudan i dobar sa dervišima (op.a. islamski duhovni red)'. Liječio je ljude, a oni počeše vjerovati da je vidovit.
Pa tako Palavestra donosi priču i o jednoj ženi, kojoj kada se selila iz jedne kuće u drugu, nestalo nekih stvari.
"Ona ode na hafizov grob i uzme malo zemlje s njegova mezara, te donese kući. Oko ponoći ukaže
joj se u sobi gdje je spavala čovjek potpuno žut, bijele brade, u zelenu džubetu, pa joj reče: 'Sto mi ne daš mira? Stvari koje tražiš ukrali su ti kolari što su ti prtljag preseljavali!'".
Kažu da je tako i bilo.
Nova umjetnička dimenzija: "Planet Sarajevo" podsjeća na zlatne godine bh. glavnog grada
Čeljo u Sarajevu
U knjizi je zapisana još jedna legenda, u kojoj je neki Čeljo zbog svojih pogrešaka bio protjeran iz Sarajeva.
"Živio je u progonstvu i skoro se bio navikao na tuđinu. Kad, jednog dana ugleda on na ulici Žutog hafiza kako mu ide u susret. Čeljo se začudi, pa ga upita: 'Kada si ti, hafize, došao? Jesu li to i tebe protjerali iz Sarajeva?'
Na to mu hafiz odgovori: 'Ja sam, Čeljo, došao po tebe, da te vodim kući u Sarajevo. Stani mi malo na nogu i zatvori oči!' Čeljo mu stane na nogu i zažmiri, a kad mu hafiz reče da otvori oči, on vidje da više nije u tuđem svijetu, nego na sred Kovača u Sarajevu. Hafiz ode svojim poslom,
a Čeljo lijepo svojoj kući u Čeljigoviće", zapisa Palavestra.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
