Svakodnevica u zatvorenom Zemaljskom muzeju

Marica Filipović, zamjenica direktora Zemaljskog muzeja u Sarajevu, posljednji put platu je dobila prije 18 mjeseci. Ona, kao i ostalih šezdesetak uposlenika ove institucije, od 4. oktobra 2012. na posao dolazi samo povremeno, s obzirom da je toga dana naša najslavnija muzejska institucija zatvorila svoja vrata za javnost. 

Uzrok zatvaranja Muzeja leži u njegovom neriješenom pravnom statusu. Agonija, praktično, traje još od Dejtona, s obzirom da ustavom nije riješen status sedam kulturnih institucija od državnog značaja, te ne postoji Ministarstvo kulture na nivou države, već problematika ovih istitucija spada u odgovornost Ministarstva civilnih poslova, na čijem se čelu već drugi mandat nalazi Sredoje Nović (SNSD). 

Zatvaranje ustanove u kojoj se čuvaju najvrjedniji artefakti materijalnog kulturno-historijskog naslijeđa BiH, među kojima je i znamenita Sarajevska Hagada, bacilo je svjetlo na državni nemar i pomanjkanje političke volje u promociji bh kulture, no mnogi su ukazivali i na to da dio krivice leži na lošem upravljanju muzejom. Aktuelni management, na čelu sa Adnanom Busuladžićem, prozivalo se kao krivca za zapuštenost muzeja, zastarjelost pristupa publici, nedostatak inicijative i generalno loše rukovođenje ovom važnom institucijom. 

Marica Filipović, zamjenica direktora Zemaljskog muzeja

Šest mjeseci nakon što je zatvoren, novinari su imali priliku zaviriti u prostore muzeja, povodom obilježavanje Dana knjige. Umjesto direktora Busuladžića predstavnike medija dočekala je njegova zamjenica, gospođa Marica Filipović, koja je za portal Radiosarajevo.ba odgovorila na nekoliko pitanja. 

Radiosarajevo.ba: Kako teče svakodnevica u zatvorenom muzeju?

Filipović: Imamo raspored dežurstava, tako da su svi uposlenici ravnopravno uključeni u to i danju i noću. Dežurstvo podrazumijeva obilaske prostorija, a svako od nas kad je dežurni uradi i neki posao iz svog domena, kako bi ispunio to vrijeme koje provodi u muzeju. Strahovito je tužno i teško. Neki od nas imaju pomoć sa strane, rođake, brata, sestru, supružnika koji je zaposlen, no jedan broj uposlenika nemaju apsolutno nikakvih prihoda. Kustosi odlaze i rade fizičke poslove kako bi prehranili svoje porodice. 

U ovo doba godine ugroženi su i eksponati, s obzirom da se mijenja temperatura, te se zbog inverzije povečava vlažnost unutar prostorija, jer nije bilo centralnog grijanja tokom zime. To djeluje na sve materijale, najprije, naravno, na organzske materijale kao što su tekstil i koža, drvo, ali ako se ovo nastavi i dalje, reagirat će i kamen. 

Radiosarajevo.ba: Da li je u međuvremenu menadžment muzeja aplicirao na neke fondove sa projektnim prijedlozima? 

Filipović: Jesmo, aplicirali smo na nekoliko projekata, neki se već realiziraju, a za neke čekamo rezultate. To su uglavnom federalni projekti. Na evropske fondove nismo mogli aplicirati jer nismo imali potvrdu da smo državna institucija, a to je bio jedan od uvjeta. 

Radiosarajevo.ba: Recimo, sad će biti otvoren projekat za poboljšanje pristupačnosti muzejskih institucija za osobe sa invaliditetom. Hoćete li se prijaviti na njega? 

Filipović: Vidjet ćemo šta se nudi i vidjeti šta su naše mogućnosti. Ako se pronađemo tu, mi ćemo aplicirati. S tim da mi imamo problem što su zgrade muzeja pod zaštitom države i za svaki od takvih projekata moramo dobiti odobrenje od Zavoda za zaštitu spomenika. Prije nekih pet godina smo imali ponudu od općine Centar da dobijemo pristupnu rampu, ali se od toga se odustalo. Ne znam do koga je bila konačna krivica, da li do Općine ili Zavoda.  

Radiosarajevo.ba: Da li ste razmišljali u smjeru projekata sličnim onom koji je pokrenuila Umjetnička galerija BiH, još jedna od ugroženih kulturnih institucija od državnog značaja. Riječ je o gostovanjima njihove stalne postavke širom BiH, na osnovu čega su dobili sredstva od Ministarstva civilnih poslova BiH, a time se i približili publici iz cijele BiH. Nedavno su, npr.,  otvorili izložbu u Banjoj Luci. 

Filipović: Nismo razmišljali o tome. Kad smo zatvarali mi smo odlučili da muzej ne radi, što podrazumijeva da ne možemo primati posjetioce, ali i da ne možemo davati usluge, pa tako ni organizirati izložbe u drugim područjima. U tom slučaju bi jedan dio uposlenika koji su angažirani oko te izložbe dobio neki honorar za taj svoj rad, a drugi ne bi dobili ništa... Ne znam šta bi vam rekla na to. Naša je odluka bila da zamrznemo djelatnost kako bi se naš status riješio. 

Radiosarajevo.ba: Hvala na razgovoru

U našoj fotogaleriji pogledajte šta je naš fotoreporter zabilježio u zatvorenom muzeju