Šta je to Jovanki Broz smetalo kod Tita?

Titova udovica rođena je 7. decembra 1924. godine, a s Titom je bila u braku od 1952. godine pa sve do njegove smrti 1980. godine.

Od Titove smrti živjela je povučeno i gotovo potpuno izolirano, u vili u beogradskom naselju Dedinje. Posljednja želja joj je bila da je pokopaju u Kući cvijeća, uz Tita.

Časopis Duga 1975. godine prenio je intervju koji je dala za talijanski list Tempo. Povodom godišnjice njene smrti, u suradnji s YugoPapirom, Index.hr donosi članak u cijelosti.

Mart 1975. godine: U jednom od svojih posljednjih brojeva talijanski ilustrirani list Tempo posvetio je četiri stranice predsjedniku Titu. Autor teksta je poznati talijanski novinar Franco Bucarelli.

U okviru ovog članka objavljen je i intervju s Jovankom Broz. 

Mislite li da se mnogo razlikujete od vašeg supruga?

On i ja se izvanredno slažemo u tome što volimo mnoge stvari. Tito obožava prirodu, lov, cvijeće. I ja sve to volim.

Što biste mogli predbaciti svom suprugu?

Previše radi. To je jedina stvar koju bih mu mogla predbaciti. Ne može proći nijedan dan, a da nešto ne radi kad je kod kuće. Umjesto da se potpuno opusti, on se zatvara u svoju radnu sobu, baveći se tisućama stvari.

A što bi Tito, suprug, mogao vama predbaciti?

Vjerojatno isto. Ni ja nisam kadra da i jedan dan provedem u potpunom miru.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Izlazimo malo. Nekad odemo u kazalište. Jedanput ili dvaput u lov. Ostalo vrijeme provodimo na Brijunima gdje se može dugo ugodno šetati. Ljeti volimo plivati. Navečer gledamo neki film na televiziji...

Tko kuha bolje? Tko bolje priprema kavu?

Moj suprug. Izvanredan je i često iz zabave kuha sam kavu. On zna i kuhati, njegov je specijalitet jedna torta.

Oprostite, kako je došlo do toga da je predsjednik Tito tako dobar i vješt u kuhinji?

Moj suprug je dugo živio u ilegali, pa je morao sam sebi pripremati jelo...

Žene velikih državnika obično ostaju zatvorene za vanjski svijet. Supruga predsjednika Tita, Jovanka, međutim, nađe vremena za sve.

Međunarodni praznik žena bio je prilika da donesemo nekoliko fotografija na kojima vidimo drugaricu Broz u nekim od raznih prilika u kojima je sretala mnoge žene svijeta i s njima odlazila kod naših žena da se bolje upoznaju, ili ih, u domaćim prilikama, pozivala kod sebe.

(Duga, 1975.)