Sretna nova '93

Poštovani čitatelji, pred vama je još jedna Sedmična inventura u kojoj analiziramo događaje u proteklih sedam dana... 

Subota, 12. septembar 

Veliko Sarajevo 

Umjetnost svojom snagom prkosi i u najtežim trenutcima. Dio tog "duhovnog otpora" pandemiji COVID-19 svakako su bile i 26. Sarajevske večeri muzike SVEM.

Svečano finale SVEM-a održano je u subotu navečer koncertnim spektaklom na Trgu Susan Sontag u kojem su učestvovali solisti i hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, Sarajevska filharmonija pod ravnanjema Maestra Ive Lipanovića. 

Izveden je i čuveni Requiem Wolfganga Amadeusa Mozarta, a događaj je režirao Dino Mustafić. 

Organizatori i izvođači su ovim koncertom željeli odati pijetet žrtvama COVID-a u našoj zemelji i cijelom svijetu.

Slike iz glavnog grada su obišle svijet. Sarajevo je ovim koncertom još jednom pokazalo veličinu i snagu svojeg duha!

Nedjelja, 13. septembar

Čamparina ostavka

Ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH, kantonalni zastupnik, delegat u Domu naroda FBiH, i šta sve ne, Aljoša Čampara, odlučio je da u nedjelju bude vijest dana - podnio je ostavku na dužnost člana Predsjedništva SDA. Taj put može voditi samo u jednom pravcu.

Tipično za Stranku demokratske akcije, vijest o ostavci Čampare primili su kao oni begovi u Adnrićevoj Travničkoj hronici koji dočekuju i ispraćaju vezire i konzule, uz kahvu, šećer i uzdah da je, eto, i to prošlo. Jer, sve će ionako proći.

Ovakav rasplet je očekivan, jer je mnogima odavno jasno da je Čampara "posrk'o svoju nafaku" u SDA, samo mu to nisu rekli. Čekali su da sam shvati. Vjerovatno još onda kada je lider SDA Bakir Izetbegović shvatio da drug Lenjin nije bez razloga rekao da se valja čuvati "fakina iz svojih redova".

Očito iziritiran dugim ignoriranjem i begovskom šutnjom kad je ukazivao na ono što je on shvatao devijacijama, Čampara je, boreći se da dođe do političkog daha, još dublje propadao. Raznim političko-medijskim kombinacijama u očima vrha SDA je samo potvrđivao ono što su već ranije u njemu vidjeli - opasnog i moći željnog solera. To je na koncu kulminiralo optužbama za "izdaju" i "saradnju sa neprijateljem". Nije ih još uvijek niko javno izgovorio, ali katil-ferman je već napisan. Zna to i Aljoša. 

Da, SDA je navikla na slične potrese. Od kad je osnovna, ta stranka se raspada. Zato će se potruditi da i Čamparina epizoda, kao i Konakovićeva, Šepićeva, Kukićeva, Šetina, Silajdžićeva, Filipovićeva, Zulfikarpašićeva i sve ostale, bude brzo zaboravljena. Hoće li Čampara šta učiniti da ga se trajno sjećaju, znat će se uskoro. Doduše, sve ionako prolazi - samo begovi ostaju. Ovako ili onako.

Ponedjeljak, 14. septembar

Plenković u Mostaru

Premijer Republike Hrvatske i predsjednik HDZ-a BiH Andrej Plenković posjetio je u ponedjeljak Bosnu i Hercegovinu.

Iako mu je to, kako je sam rekao, bila prva posjeta našoj domovini nakon parlamentarnih izbora u julu ove godine, u širokom luku je zaobišao njezin glavni grad, Sarajevo, i našao se u Mostaru.

Otud je poručio da će Hrvatska tobože "biti odvjetnik Bosne i Hercegovine na evropskom putu", te najavio konkretne korake s ciljem postizanja "jednakopravnosti Hrvata u Bosne i Hercegovine". 

Premijer Hrvatske jednostavno nije imao hrabrosti, ili volje, za odlučniji zaokret u politici Zagreba prema Bosni i Hercegovini, gdje bi poboljšanje odnosa donijelo obostrane koristi. To se očekivalo poslije Plenkovićeve pobjede na unutarstranačkim i parlamentarnim izborima u Hrvatskoj.

Prateći politiku svoga rivala, predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića hrvatski premijer je stao navraćati vodu na mlin ne samo Dragana Čovića, prema kojem, očito, osjeća dug zbog glasova dijaspore, već i njegovom najvažnijem saradniku, laktaškom voždu Miloradu Dodiku, koji čini sve da ovu državu ponizi i obesmisli.

Ova posjeta pokazala se indikativnom pred iznenadni susret lidera SNSD i srpskog člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, Zagrebu u srijedu.

Utorak, 15. septembar 

Život obilježen zlom

Jedan život obilježen zlom završio je u utorak, 15. septembra. Osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik skončao je u Banjoj Luci u dobi od 75 godina od posljedica zaraze koronavirusom. Nesumnjivo, on je bio dio sistema koji je proizveo genocid i užasne zločine.

Direktor Memorijalnog centra Potočari Emir Suljagić će reći da je Krajišnik biću iz pakla, dakle, Radovanu Karadžiću, dao strukturu, pečat i protokol.

Pretresno vijeće Haaškog tribunala je ustanovilo da je Krajišnik učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio izmijeniti nacionalni sastav stanovništva na područjima pod kontrolom republike bosanskih Srba tako što će se počinjenjem raznih zločina drastično smanjiti zastupljenost nesrba u tom stanovništvu.

Ne samo to, Krajišnik je bio na čelu narodne skupštine tzv. srpske republike Bosne i Hercegovine kada je 12. maja 1992. godine donesena Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH.

Lider bosanskih Srba, Radovan Karadžić, je tom prilikom kazao da je potrebno usvojiti šest ciljeva da bi se "osigurala srpska pobjeda", a sve je dokumentirano u "Službenom glasniku RS” iz 1993. godine".

Odluku je potpisao upravo Krajišnik.

Da su takvom odlukom udareni temelji jedne genocidne namjere rekao je upravo na tom zasjedanju Ratko Mladić, što ga, jasno, nije omelo da učestvuje u realizaciji najvećeg zločina na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata.

Sve to nije smetalo srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku da kaže kako se RS ne treba odricati svojih utemeljitelja, te da se upiše u knjigu žalosti i zatraži minutu šutnje za jednog osuđenog ratnog zločinca. 

Srijeda, 16. septembar

Sretna nova '93

Predsjednik i premijer Republike Hrvatske Zoran Milanović i Andrej Plenković iznenada su se u srijedu sastali u Zagrebu sa srpskim članom Predsjedništva BiH i liderom SNSD-a Miloradom Dodikom. Iako je vijest o posjetu Zagreba saopćena iz Dodikovog kabineta u Predsjedništvu BiH, nakon reakcija bošnjačkog člana kolektivnog šefa države, Šefika Džaferovića, sa Pantovčaka je kazano da Dodik dolazi kao lider srpskog naroda u BiH.

"Interes je Republike Hrvatske stabilna i funkcionalna Bosna i Hercegovina, kao i osiguranje jednakih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, kao ravnopravnog i konstitutivnog naroda", naglasili su u saopćenju iz Ureda predsjednika. 

Kako je zapisao politički analitičar iz Hrvatske, Davor Gjenero, ostaje misterija koji je bio motiv Dodikove posjete Milanoviću i Zagrebu. Možda je dio odgovora dao ratni šef SIS-a, a sadašnji povjesničar, dr. Ivo Lučić, koji je u emisiji Otvoreno na HRT-u kazao da je Dodik došao sa vrlo jasnim i konkretnim političkim zahtjevima, odnosno ponudama.

"Na koncu, na Hrvatskoj je da je prihvati ili ne prihvati...", rekao je Lučić u emisiji "Otvoreno" na HRT-u.

Šta su te ponude još uvijek ne znamo, ali se iz poruka koje su upućene i prije i poslije susreta mogu naslućivati.

Nema dileme, ono što smo vidjeli proteklih dana nije dnevno-političko razigravanje, kako nas neki pokušavaju uvjeravati, već sasvim jasno nastojanje da se pakt Dragana Čovića i Milorada Dodika proširi i na Hrvatsku, te kreira moderna verzija poznatih srpsko-hrvatskih dogovora na račun Bosne i Hercegovine, od Cvetkovića i Mačeka, preko Miloševića i Tuđmana do Karadžića i Bobana. Sretna nova '93. 

Četvrtak, 17. septembar 

Hrkljuš u Predsjedništvu

Redovna i dvije vanredne sjednice Predsjedništva BiH pokazale su svu dramu kroz koju prolazi Bosna i Hercegovina. Odgođena je tako rasprava o Kosovu za neku od narednih sjednica, a ambasada BiH u Izraelu ostaje u Tel Avivu.

Za premještanje ambasade glasao je srpski član Predsjedništva Milorad Dodik, dok su predsjedavajući Šefik Džaferović i hrvatski član predsjedništva Željko Komšić glasali protiv.

Kada je u pitanju priznanje Kosova Komšić i Džaferović su bili Za, a Dodik je bio Protiv.

S druge strane, inicijativu "Mali Šengen" inicirao je Dodik. Džaferović i Komšić, su uz načelno prihvaćanje, ipak, zatražili mišljenje državne vlade. Iako je bilo mnogo posla, rezultat je, na koncu, izostao.

Iako je teško ne pasti u takvo iskušenje, pogotovo kada nasuprot tebe sjedi čovjek koji hladno predlaže minutu šutnje za osuđenog ratnog zločinca, probosanski lider se ne bi smjeli utrkivati sa Dodikom u igri "tuk na utuk". Njegov cilj i jeste, i to radi u kontinuitetu već deceniju i pol, ogaditi i obesmisliti sve što ima veze sa Bosnom. Odgovorna probosanska politika morala bi težiti dogovoru i u najtežim okolnostima.

Možda bi, za početak, bilo dobro da se - umjesto stalnog reagiranja - okrenu proaktivnoj poltičkoj ulozi u kojoj će oni diktirati političke odnose u Bosni i Hercegovini.

Petak, 18. septembar

Istraga o Viškoviću 

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine potvrdilo je da je Posebni odjel za ratne zločine formirao predmet koji se odnosi na više osoba, uključujući i Radovana Viškovića, aktuelnog premijera RS. To je saopćeno nakon što je Memorijalni centar Srebrenica pozvao Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da pokrene istragu o krivičnoj odgovornosti Viškovića.

Učinjeno je to zbog navoda zaštićenog svjedoka M-16 koji je na Sudu BiH 2017. godine izjavio da mu je Višković nudio novac za premještanje masovnih grobnica, to jeste prikrivanje genocida! Ovo je izazvalo brojne reakcije i pozive na procesuiranje. 

Inače, portal Istraga.ba objavio je ovo zaštićeno svjedočenje, čiji transkript ide ovako:

Svjedok M-16: Stajo je tu. Opkoljeno ti kompletno, znaš. Sve to razvaljeno. On je tu stajao. Bilo je vojske, starješina, a čuo sam ovo. Dolazi oficir, pošto sam saznao, bio je pomoćnik komandanta glavnog štaba za saobraćaj, Radovan Višković. Sad direktor.

Iako bi u ovakvoj situaciji bila očekivana ostavka premijera Viškovića do utvrđivanja svih okolnosti, do nje, jasno, neće doći jer Višković takav čin krivanja maosvnih grobnica vjerovatno smatra "patriotskim". Pravo je onda pitanje zašto šuti međunarodna zajednica i hoće li konačno reagirati otužni visoki predstavnik Valentin Inzko. On nije bio u stanju da nametne Zakon o zabrani negiranja genocida, a kamo li da ukloni čelnika Vlade RS koji ga je, prema izjavi svjedoka, direktno skrivao na terenu!