Bosna se brani u Crnoj Gori, ali i u Veneciji

Subota, 29. august

Protesti u Bihaću

U Bihaću je u subotu održan veliki protest građana Bosanske krajine koji traže traže od države i nadležnih organa da riješe problem migranata. Pored građana Bihaća, više stotina građana je stiglo i iz Velike Kladuše. Upućen je poziv svim Krajišnicima na jedinstvo.

"Šta je sa našim ljudskim pravima"; "Državo - zaštiti svoje građane", neke su od poruka sa protesta.

I ovi događaji su potvrdili da državna vlast, nažalost, ni poslije višegodišnjih nastojanja nije našla održivo rješenje za migrantsku krizu.

Barem u onoj mjeri u kojoj taj problem može kontrolirati. Nedopustivo je da je da jedna država do te mjere gubi kontrolu nad ovakvim sigurnosnim izazovima da građani "uzimaju stvar u svoje ruke".

Država mora preuzeti kontrolu nad migracijama, grmi šef Delegacije Europske unije u našoj zemlji Johan Sattler.

Da, samo ovo pitanje nije stvar ni jednog ministra, pa bio on i državni, i zvao se Selmo Cikotić, pa niti samo jedne razine vlasti, ovo je problem države Bosne i Hercegovine u cijelosti. Ako to nije tako, a nije, onda moramo znati i zašto nije! Na koncu, nedopustivo je da država ponovo ostavlja na cjedilu građane Bihaća i Krajine, prepuštajući im da se sami bave pitanjem kojeg nije uspjela riješiti ni jedna Njemačka. Odgovorne države ne čine to...

Nedjelja, 30. august

Pad Mila Đukanovića

U Crnoj Gori su održani parlamentarni izbori. Prema rezultatima koje je objavila Državna izborna komisija Demokratska partija socijalista osvojila 35,06 posto, odnosno 143.548 glasova, a koalicija Za budućnost Crne Gore 32,55 posto (133.267).

Koalicija Mir je naša nacija je osvojila 12,53 posto (51.297), Crno na bijelo 5,53 (22.649), Socijaldemokrate 4,10 (16.769), Bošnjačka stranka 3,98 (16.286), SDP – Jaka Crna Gora 3,14 (12.839), Albanska lista 1,58 (6.488), a Albanska koalicija Jednoglasno 1,14 posto (4.675). Glasalo je 76.65 posto upisanih birača, odnosno njih 413.954, od čega je bilo 409.451 važećih glasačkih listića.

Ujedinjena opozcija, većinski prosrpska, proglasila je pobjedu. Uz pjesmu "veseli se srpski rode" i srpske trobojke, slavilo se na ulicama crnogorskih gradova, ali Banje Luke, Istočnog Sarajeva, Beograda... Ne slučajno, jer je dobar rezultat opozicije doživljen kao pobjeda Srpske pravoslavne crkve (SPC) i velikosrpske politike poslije višemjesečnih litija i molebni zbog donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Štaviše, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je otvoreno priznao da je Srbija pomogla "dizanje srpskog naroda" u Crnoj Gori, i to "sa najvećom sumom novca ".

Okoštala 30-godišnja vlast Mila Đukanović, sa svim mahanama balkanskog načina vladanja, doprinijela je ovakvom raspletu.

Izbori su u prvi plan izbacili Dritana Abazovića, mladog Albanca i prvog čovjeka građanskog pokreta URA (lista "Crno na bijelo"), koji bi mogao biti čovjek odluke ukoliko se sa svoja četiri mandata, a sve su prilike da hoće, priključi prosrpskoj opoziciji.

Iako je njegov pokret URA i proevropski i pro-NATO, neprijateljstvo prema višedecenijskoj vlasti Đukanovića i pozadina njegovog političkog pokreta ne ostavljaju mnogo dileme u pogledu njegovih Abazovićevih poteza.

To bi mogao biti početak kraja vlasti Mila Đukanovića, što će vjerovatno imati ozbiljne implikacije na politički život Crne Gore i regiona. Bude li velikosrpska politika shvatila posljednje događaje kao svoju pobjedu, a jeste, nema sumnje da će te promplasaje osjetiti i Bosna i Hercegovina. Ili već osjeti.

Ponedjeljak, 31. august

Polećela crna ptica...

Poslije objavljivanja rezultata parlamentarnih izbora u Crno Gori i proslave pristalica pojedinih političkih stranaka, u Pljevljima su se, pored prostorija Đukanovićevog DPS-a i Socijaldemokrata, na udaru našli Bošnjaci, kao i njihova imovina.

Među onima koji su napadnuti bio je i stanovnik Pljevalja Emir Pilav.

"Turci selite odavde", poručeno je.

Stanovnici ovog mjesta bili su veoma uznemireni, te su uplašeni za svoju budućnost.
Napadi i prijetnje će se nastaviti i u narednim danima, a na udaru je bila i Islamska zajednica u Pljevljima. Bio je to jasan znak da je u Crnu Goru stigla "demokratija".

Sve to je iznenađujuće samo onima koji nisu pratili sve ono što se proteklih sedmica i mjeseci dešavalo u Crnoj Gori. Mada su se čuvale "srpske svetinje", napadi na Bošnjake i njihovu imovinu bili gotovo uobičajeni, baš kao i prijetnje.

"Leleču Turci, kukaju bule", pjevalo se još početkom ove godine na protestnim litijama, ali i tokom predizbornih okupljanja u Crnoj Gori.

Ako se po jutru dan poznaje, čini se da se Crna Gora iz 21. stoljeća vratila u devedesete.

Utorak, 1. septembra

Sitni šverceri naše sudbine

Delegati Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH na sjednici u utorak, 1. septembra, nisu usvojili Prijedlog zakona o vanrednim mjerama štednje u institucijama uslijed pandemije novog koronavirusa.

Glasovima delegata SNSD-a i HDZ-a nisu usvojeni ni drugi zakoni koji se tiču ukidanja stimulacija, regresa, jubilarnih nagrada, zatim ograničavanja visine otpremnine, iako su bili usvojeni na Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Presudila su negativna mišljenja dvije komisije u kojima su većina stari partneri iz SNSD i HDZ.

Potvrdilo se time ono što smo itekako znali, a to je da su elite koje nama vladaju u najmanju ruku bešćutne i apsolutno socijalno neosjetljive.

Čak i u najteže vrijeme pandemije koronavirusa.

Obično se u ovakvim situacijama prisjetim jednog intervjua prije sedam-osam godina kojeg je autor ovih redaka vodio sa uvaženim akademikom Dževadom Karahasanom, a koji je naše političke vođe opisao ovako:

"Svaki put kada to moram govoriti, kada moram činiti, sjetim se jedne uvrede koju sam negdje nekad pročitao. To je najpoganija formulacija koju znam. Jedan čovjek govori drugome: "Primijetio sam, gospodine, da Vaša supruga pod maskom prostituiranja prodaje švercanu robu". Uvijek se te uvrede sjetim kada moram govoriti o našoj političkoj situaciji. Naši pseudopolitičari, praveći se da su rasisti, sakrivaju činjenicu da su kriminalci, mizerni i jeftini šverceri koji se prave da su ultra, trubo, deluxe Srbi, Hrvati, Bošnjaci. Ustvari su sitni šverceri koji sitnu retoriku prodaju da bi sakrili činjenicu da kradu, pljačkaju, švercaju".

Srijeda, 2. septembra

Borba za bosanski jezik

Bošnjački učenici u Liplju kod Zvornika bojkotiraju nastavu. Roditelji djece insistiraju da im bude omogućeno izučavanje bosanskog jezika.

Razlog bojkota je taj, kako je objasnio jedan od roditelja, to što su u matičnim knjigama njihove djece upisane ocjene iz predmeta "jezik bošnjačkog naroda", umjesto, kako im je prethodno rečeno, bosanskog jezika i književnosti.

Kada je prije tačno pet godina, Odbor za standardizaciju srpskog jezika pri Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU) "odlučio" je da bosanski jezik lingvistički ne postoji, Sarajevo je to tek nijemo ispratilo.

Neki su tek prokomentirali da SANU ne može određivati ime našeg jezika, što je tačno, ali je isto tako danas tačno da svjedočimo nastojanjima vlasti Republike srpske da provode ono što su napisali ideolozi u Beogradu. Isti oni koji su odigrali bitnu ulogu u poticanju i inspiriranju velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, te genocida.

Nažalost, roditelji djece u Ljiplju tu borbu za bosanski jezik vode sami. Glasovi podrške, posebno one institucionalne gotovo da ne postoje. Ostavljeni su i izdani, na isti način kako je zaboravljena i izdana ideja povratka građana na svoja ognjišta.

Četvrtak, 03. septembar

Quo Vadis, Aida

Veliki događaj za bosanskohercegovačku kinematografiju i uopće kulturu.

Na Venecijanskom filmskog festivalu održana je svjetska premijera filma "Quo Vadis, Aida" bosanskohercegovačke rediteljice Jasmile Žbanić.

Nakon projekcije filma, koji je prikazan u okviru glavnog takmičarskog programa,
publika u Veneciji je desetominutnim aplauzom i ovacijama ispratila Jasmilinu ekipu.

U vrijeme državnih strategija negiranja genocida, raznih karganovića i bjelosvjetskih komisija, film kojeg svjetska kritika poredi sa "srčanim udarom" i pozivom na empatiju.

Zašto je ovo važan događaj? Nismo li svi, ili, pak, većina, više naučili o holokaustu iz "Pijanista" i "Shindlerove liste", nego iz tomova knjiga i hiljada tekstova? Tako će ono što u što ostane zabilježeno u kokeltivnoj memoriji sjećanja o agresiji i genocidu ponajviše biti oslonjeno na ono što dolazi iz kulture.

Generacije koje dolaze učiti će iz filmova Jasmile Žbanić, filma "Remake" Dine Mustafića, "Ničije zemlje" Danisa Tanovića, pamtit će tonove "Srebreničkog interna" maestra Đela Jusića i Džemaludina Latića, prisjećati se fotografija Milomira Kovačevića Strašnog, Damira Samaraha, Amela Emrića, Damira Šagolja, Fuada Foče, Danila Krstanovića, Dade Ruvića, Zijaha Gafića, Rona Haviva..., ili dijelova Shindlerovog lifta, romna Darka Cvijetića. Da, zato je kultura tako važna, jer je, kako kaza, akademik Dževad Karahasan, vraški žilava. Aplaudirajmo danas Jasmili Žbanić i svim onima koji se kroz kulturu i druge metode suprotstavljaju zaboravu.

Petak, 04. septembar

Sporazum u Wasingtonu

U Bijeloj kući je u petak potpisan, kako su ga mediji nazvali, historijski sporazum, uz prisustvo predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa, između Srbije i Kosova.

Sporazum o normalizaciji ekonomskih odnosa su potpisali srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i kosovski premijer Avdulah Hoti.

"Srbija i Kosovo su se obvezale na normalizaciju ekonomskih odnosa", rekao je američki predsjednik Donald Trump, nakon što je potpisan sporazum između Srbije i Kosova.

"Dvije su zemlje, usredotočivši se na stvaranje radnih mjesta i ekonomski rast, uspjele postići veliki iskorak", ocijenio je američki predsjednik.

Hoti je rekao da je postignut sporazum sa Srbijom korak naprijed koji bi "trebao voditi uzajamnom priznanju dviju zemalja". Vučić je, pak, nakon potpisivanja sporazuma u Bijeloj kući kazao je da je veoma važno to da je kroz ovaj bilaterlni sporazum direktno uređen odnos sa najvećom silom svijeta, Sjedinjenim Američkim Državama.

I Beograd i Priština su sporazum tumačili kako je kome odgovaralo. Beogradski mediji čak su različito izvještavali o sporazumu. Ali je jasno da je on postignut, i to uz garancije Sjedinjenih Američkih Država.

Možda je najvažnije ono što je Vučić izjavio za Radiosarajevo.ba u ekskluzivnoj izjavi iz Washingtona da će "ovo pomoći relaksaciji odnosa u regionu".

"To je ono za šta se Srbija sve vreme zalagala. I inicijativa "Mini Shengen" je napravljena upravo zbog toga. Mir i stabilnost su najvažniji za region", dodao je Vučić za naš portal.

Svakako druga varijanta u kojoj bi jedna strana smatrana pobjednikom, a jedna gubitnikom, vodila bi ka novim nestabilnostima u ovom dijelu svijeta. A to je uvijek neizvjestan put.