Sokograd, grad iz srednjovjekovne Bosne, do kojeg put vodi preko privatnog imanja

Na kupastom brijegu iznad rječice Gračanice u selu Soko udaljenom sedam kilometara od Gračanice, na putu prema Gradačcu, nalazi se Sokograd, jedna od mnogobrojnih gradskih utvrda srednjovjekovne Bosne, prepuštena zubu vremena. 

Do Sokograda je nemoguće doći, jer put do njega vodi kroz privatni posjed, a vlasnik ne dozvoljava da se prolazi kroz njegovo imanje, ispričao je za Radiosarajevo.ba orijentlista i bivši direktor Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona Benjamin Bajraktarević.

Iako je proglašen nacionalnim spomenikom 2003. godine, što su za Radiosarajevo.ba potvrdili iz Komisije za očuvaje nacionalnih spomenika BiH, danas se nalazi u jako lošem stanju.

Kako nam je ispričao Bajraktarević, dok je bio direktor Zavoda poznato mu je da, a ništa se nije promijenilo ni danas, na njemu nisu izvršeni prijeko potrebni radovi rekonstrukcije i restauracije. 

"Pristup gradu je još uvijek kritičan i ostat će dok se ne riješe imovinsko-pravni odnosi s vlasnikom", rekao nam je Bajrakterević navodeći kako su to razlozi zbog kojih mogućnost rekonstrukcije i obnove grada još visi u zraku.

Na naš upit kako je mogao biti prodat posjed koji sprečava ulaz do ovog vrijednog kulturno-historijskog spomenika, Bajrakterević je pojasnio kako vlasnik ima dozvolu, te kako je posjed prodat prije minulog rata u BiH.

Ovaj naziv grada nije rijedak. Ono podsjeća na pticu sokola što kruži zračnim visinama. Kako je u srednjovjekovnoj Bosni bilo više gradova koji nose isto ime, zanimala nas je etimologija njegovog imena. No, kao i za većinu drugih, iza njegove etimologije krije se legenda koju će vam ispričati stanovnici ovog sela ako ih priupitate o nastanku grada: Gdje sleti ptica soko, tu će biti sagrađen grad. Drugih odgovora na pitanje ko ga je sagradio, ko je u njemu proveo svoj životni vijek nema.

Sokograd se prvi put spominje 1426. godine u ugovoru kralja Sigismunda i despota Stefana Lazarevića. Gospodar grada Sokola bio je knez Radivoj 1429. godine. Spominje se i 2. juni 1449. godine prilikom Radivojevog vjenčanja sa Katarinom, kćerkom Nikole od Velike u Požeškoj županiji.

Osmanlije su ga, prema Hamdiji Kreševljakoviću, zauzeli 1512, a prema Marku Vegi 1520. godine i od tada su u njemu držali posadu kojom je upravljao dizdar. Bio je u sastavu Gradačke kapetanije. Popravljen je 1777, a napušten poslije 1840. godine. Godine 1838. u njemu je bilo sedam topova. 

Utvrda je jedan od najboljih primjera elastičnog negeometrijskog postavljanja na teren. Graditelj je na zaobljenom vrhu izgradio grad u tlocrtu u vidu izdužene elipse koja dosljedno prati oblik završetka brijega. Utvrđenje je položeno u pravcu sjever-jug po dužoj osovini. Ulaz je na blažoj padini na zapadnoj strani, zaštićen nepravilnom šestougaonom kapi-kulom. Na istočnoj strani dvije polukule su štitile grad prema najjačoj strmini. Na južnom tjemenu elipse dizala se branič-kula, dok je sjevernu stranu štitio vrlo visoki bedem sa otvorima za gađanje.

Dužina grada iznosi oko 43 m, a širina oko 19 metara. Debljine zidova bedema i kula su različite od 0,8 do 2 m.

Sokograd kod Gračanice predstavlja jedan od najtipičnijih bosanskih srednjovjekovnih utvrđenih gradova po slobodnoj postavi na terenu i po načinu izgradnje utvrde koja maksimalno koristi prednosti položaja. Grad samo vremenski odgovara gotici, u svemu drugom on je jednostavno bosanski.

Zaslužuje arheološka istraživanja, arheološku konzervaciju i arhitektonsku prezentaciju kao lijepo izletište sa malim ugostiteljskim sadržajem.