Smrt Hakije Turajlića i dalje je nerazjašnjena

Prijatelji i bivše kolege, predstavnici Energoinvesta i Vlade kantona Sarajevo, te član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, odali su počast i položili cvijeće na mezar Hakije Turajlića, bivšeg potpredsjednika Vlade Bosne i Hercegovine koji je poginuo 08. januara 1993. godine u Kasindolskoj ulici.

Smrt u oklopnom vozilu UN-a

Smrt Hakije Turajlića ostala je nerazjašnjena do danas, a niko nije osuđen za čin ubistva zvaničnika jedne nezavisne i međunarodno priznate države.

Pri najobičnijem istraživanju podataka o životu, radu i smrti Hakije Turajlića iznenađuje činjenica da online enciklopedija Wikipedia u svom bosanskom izdanju ne bilježi niti jedan članak o bivšem potpredsjedniku Vlade. S druge strane, opet, iznenađuje činjenica da članak na engleskom jeziku donosi detalje o ubistvo Turajlića pozivajući se uglavnom na ratno i poratno izvještavanje BBC-a te knjige Mirka Pejanovića „Bosansko pitanje“ i Adama Lebora „Complicity With Evil – The United Nations int he Age of Modern Genocide“.

Pored toga i „The Bridge Betrayed – Religion and Genocide in Bosnia“ Michaela Sellsa u nekim svojim dijelovima problematizira okolnosti i sudsko procesuiranje ubistva Hakije Turajlića.

Odnos engleskog i bosanskog izdanja Wikipedije, naravno, ne mora biti mjerodavan ali ipak može poslužiti mjerilo kako odnosa zvaničnih institucija tako i ukupne javnosti prema ubistvu visokog državnog zvaničnika. Tomu u prilog ide i činjenica da Predsjedništvo BiH nikada nije uspjelo postići saglasnost o uvođenju zvanične komemoracije.

Holandski novinar Robert Dulmers pored mezara H. Turajlića u martu 1993. (Foto: Christian Maréchal)

Najbizarnija činjenica Turajlićevog ubistva, koju niko od „strana“ u slučaju ne negira, jeste da je potpredsjednik Vlade RBiH ubijen u oklopnom vozilu mirovnih snaga Ujedinjenih naroda!

Medijski i sudski izvori govore da je Turajlić kobnog dana išao na Međunarodni aerodrom Sarajevo kako bi se susreo s tadašnjim turskim državnim sekretarom Orhanom Kilericogluom, koji je vodio akciju humanitarne pomoći. Turajlić je, shodno tadašnjim pravilima, sporazumima i situaciji, na Aerodrom putovao pod zaštitom UNPROFOR-a, međutim, u povratku se UNPROFOR-ova zaštita pokazala nedovoljnom.

Oko 40-tak vojnika Vojske Republike Srpske zaustavilo je konvoj s Turajlićem i francuskim mirovnjacima u Kasindolskoj ulici, te su ih oko sat i po držali zatočenim. Kada je oficir UNPROFOR-a otvorio vrata oklopnog vozila jedan vojnik VRS-a zapucao je na Turajlića te ga na mjestu ubio. Francuski vojnici nisu uzvratili vatru, niti pozvali pojačanje, a britanskim mirovnjacima, koji su se pojavili neposredno nakon ubistva, zabranjen je pristup mjestu zločina.

Nedovoljno „konkretnih dokaza“

Ubistvo potpredsjednika Vlade Republike BiH snažno je uzdrmalo odnose između zaraćenih strana, pri čemu su i mirovni pregovori u Ženevi bili otkazani. Kako u svojoj knjizi „The Bridge Betrayed“ piše M. Sells, i UNPROFOR i predstavnici VRS-a odbili su u istrazi ubistva sarađivati s pravosudnim i policijskim organima RBiH.

Početkom februara 1998. u Sarajevu je uhapšen Goran Vasić, vojnik VRS-a, kojeg je Sud u Sarajevu optužio za ubistvo Hakije Turajlića. Hapšenje Vasića izazvalo je ogorčenje bosanskih Srba u Sarajevu, pa su u znak protesta nekoliko dana nakon hapšenja počeli graditi zid na Dobrinji.

Vasić nije terećen samo za ubistvo Turajlića nego i za mučenje ratnih zarobljenika, pa je tako u 2002. na Kantonalnom sudu u Sarajevu osuđen na četiri i po godine zatvora, ali je oslobođen tačke optužnice za ubistvo Hakije Turajlića. Neposredno nakon završetka procesa je Davorin Jukić iz Kantonalnog tužilaštva u izjavi za medije rekao da je Tužilaštvo imalo dokaza, ali da nije imalo „dovoljno konkretnih dokaza“ protiv Vasića.

Istraga i sudsko procesuiranja ubistva potpredsjednika Vlade RBiH nikada nisu urodili konkretnim plodom i još uvijek niko nije osuđen za ovaj zločin.

Krasilo ga samoodricanje i sklonost kompromisu (Arhiv)

Jedan od tvoraca modernog Energoinvesta

Turajlića njegovi poznanici i oni koji su s njim sarađivali opisuju kao političara odanog demokratskim vrijednostima, kompromisu, pregovaranju i samoodricanju u radu. Kao dugogodišnji direktor tadašnjeg bosanskohercegovačkog giganta „Energoinvesta“ razvio je ovu državnu kompaniju tako da se proširila na tržišta Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka, kao i Pakistana, Malezije i Indonezije.

Jedna ulica na Dobrinji nosi ime Hakije Turajlića, kao i jedan međunarodni memorijalni bokserski turnir koji se održava od 1996. godine.

Hakija Turajlić je rođen 1937. godine u blizini Stoca. Osnovnu školu je završio u Mostaru, srednju u Sarajevu, a poslije diplomirao u Beogradu na Elektrotehničkom fakultetu. Odmah zatim kao mladi inžinjer dobiva zaposlenje u sarajevskom Energoinvestu u kojem ostaje do svoje tragične smrti. U toj firmi ostat će zapamćen kao vrstan stručnjak, čovjek od poslovne karijere, koji se posebno isticao na mjestima projektanata i čelnog čovjeka u dalekovodima.

Ali istovremeno veliki poslovni sistem Energoinvesta nije se jednostavno mogao zamisliti bez Hakije Turajlića. U mnogim poslovnim krugovima van zemlje, posebno u arapskim zemljama, ugled Hakije Turajlića dobivao je sve više na vrijednosti i postao poznati biznismen od kojeg su se istinski cijenile njegove riječi i djela, stoji na oficijelnoj stranici bokserskog turnira, kojeg su pokrenuli Turajlićevi prijatelji.