Škola i seks u istoj rečenici

Uporedili smo iskustva nekadašnjih sarajevskih srednjoškolki o načinima tretiranja teme seksualne edukacije i spolnog zdravlja u njihovim školama. Koliko je srednjim školama važna ova tema i da li dolazi do pomaka u prekidanju lanca tabua?

Najlakše je zaobići

J. B. je svoje srednjoškolsko obrazovanje (2001-2005) stjecala u sarajevskoj gimnaziji, koja se diči činjenicom da je jedan ovdašnji nobelovac proveo tu svoje pubertetlijsko-školske dane (pa, se tragovi tog višegodišnjeg bivstvovanja mogu pronaći u muzeju iste škole – hramu umrlim i slavnim).

Kako se sarajevske gimnazije nose sa problemom seksualnosti i da li uopšte rade na educiranju svojih učenika/ca na tom polju u rasponu od sedam godina? Profesori/ce biologije bi, kada bi na rasporedu nastavnih jedinica red došao na temu anatomije ljudskog tijela i zlehude reprodukcije, redovno našli načina da je zaobiđu. Kako je prije šest godina u medijima bila naročito aktuelna tema spolnoprenosivih bolesti, odnosno HIV-a/AIDS-a, pokušavalo se doprijeti do mladih na dosta stidljiv način.

Impuls je došao od strane, kako to inače i bude, nevladinih organizacija, koje su preko Centra za mlade na Grbavici ponudile učenicima ove gimnazije radionice i educiranje u njihovim prostorijama.

J. B. govori da je ona bila jedna od dvije djevojke koje su pristale na spomenutu radionicu i dobile diplome peer edukatora (osobe koja je kvalifikovana da i sama vodi spomenute radionice, te da se kriznoj grupi obrati na način koji će ih osloboditi stida i neugode).

Od ostalih srednjih škola koje su posjetili, odziv je bio mizeran. Svega je desetak srednjoškolaca pohađalo radionicu.

O seksu tek u 1001 noći

E. B. je svoje srednjoškolsko obrazovanje (2004-2008) stjecala u sarajevskoj gimnaziji, koja se diči činjenicom da je jedan od njenih suosnivača politička stranka koju narod zna, pa je narod prepoznao kvalitete obrazovanja svojih podmladaka u redovima ove elitne škole.

O seksualnosti su jedino mogli čuti van školskih prostorija; ukoliko bi profesori/ce previdili grozomorni spolni odnos na nekom od filmskih snimaka koji su se učenicima povremeno prikazivali kao odmor od gradiva, profesorice bi u šoku premotavale sporni dio.

Jedinog spomena o seksualnosti bilo je u lektirskim obradama zbirke priča 1001 noć – opet, kao zabranjena tema. Blijedo se sjeća jednog predavanja koje su im članovi nevladine organizacije držali u osnovnoj školi, a ticalo se sazrijevanja djevojčica, prvih menstruacija i finalne podjele informativnih knjižica. E.B. tvrdi da isto predavanje nisu posjećivali dječaci, jer samo predavanje nije bilo fokusirano na drugi spol. Zaista – narod ne zna!

Tekst prenosimo iz 18. broja dvolista za pravednije obrazovanje Školegijum