Sarajlije danas na Markalama: Nažalost, ako ovako nastavimo, zaborav će brzo doći

Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe ili na neki drugi prigodan način građani Sarajeva i brojne delegacije danas su odale počast i prisjetili se 68 Sarajlija koje su izgubile život u masakru počinjenom 5. februara 1994. godine na pijaci Markale.

Ista su tužna lica kao i svih prethodnih godina danas stajala na mjestu koje je natopljeno krvlju onih koji su tog dana došli da nešto kupe ili prodaju, da bi prehranili svoje porodice.

Kao i svake godine do sada, cvijeće je položeno na spomeniku za nevine građane, a majke, očevi, sestre, braća i prijatelji u tišini, pognutih glava odlaze između drvenih štandova, odlaze sa bojazni da će njihovi najbliži biti zaboravljeni, da njihova žrtva neće ostati zapisana kao nauk svim generacijama koje dolaze.

Kadrija Hrgić, starica koja svake godine dolazi da se sjeti svoje sestre koja je nastradala tog kobnog dana, kaže za Radiosarajevo.ba da je svakog petog februara sve tužnije i tužnije, zato što zaboravljamo.

"Zar nije bruka, brzo smo zaboravili sve što nam se desilo. Za kratko vrijeme neće nikoga biti ovdje, kvarimo se kao ljudi. Daj Bože da se može nešto bolje na bolje promijeniti, ali vrijeme će pokazati da li griješim", tužna je Kadrija.

Meho Kulo, komandant artiljerije Prve slavne-111. viteške brigade, poznatiji kao Babo sa Žuči, priča nam da dolazi svake godine da oda počast svom puncu.

"1994. godine razmijenili smo ga iz Vogošće i zamislite te sudbine da je on završio ovdje. Mislim da malo pažnje dajemo datumima koji su tu da nas podsjećaju i našim zaslužnim. Malo omladinu učimo, malo pričamo o svome, nažalost ako ovako nastavimo zaborav će biti doći brzo", rekao je Meho.

Starice i starci, osim tuge u očima, imaju ponos koji nisu mogle ni granate raznih kalibara da unište. Zahid Kurtanović, dobitnik Zlatnog ljiljana, kaže sve dok je starijih nikada neće biti zaboravljeni bol i tužna sjećanja.

"Markale i sva druga mjesta širom naše Bosne i Hercegovine nikada neće biti zaboravljeni. Opet ima patriota koji su preživjeli da se sjećaju svega što je bilo", zaključio je Kurtanović.

Svake je godine sve manje tih starih koji ponosno čuvaju sjećanje na sve one koji su dali živote za Bosnu i Hercegovinu.  

"Sjetite se da je na svakom pedlju
ove zemlje divne neko svoju krv prolio
Da bi danas ti slobodno njom hodio.
Sjetite se suza majke, koja svoje dijete čeka
Suze tih divnih žena, ostat će kao stećak
Da napominju na ponos koji je oduvijek 
Bio utkan u DNK ljudi koji su ovu vodu pili"