Sanjin Sefić "heroj ulice"

Radiosarajevo.ba
Sanjin Sefić "heroj ulice"
Vidite, na svijetu, pogotovo kod nas, ne postoji "istinsko zlo".

Ramiz Delalić je čuvao svoju mahalu, Ismet Bajramović je radio to isto, Jusuf Juka Prazina je bio miljenik Alipašinog Polja... ali dok su nama dijelili čokolade i po "cenera" neko je završavao bez imovine, neko u "šljivama", a nekog su kupale bule.

Preuzeto sa bloga Re4lityCheck. Kompletan tekst pročitajte ovdje.

To što je meni jaran "prao" sumnjivog tipa je čisti sarajevski "sindrom heroja ulice", u kojem je lokalni kriminalac moderni "Robin Hood", koji ratuje (čitaj "krade") sa državom i "pokvarenim" privatnicima, dok daje sirotinji da ima za cigara. Gdje god je siromaštvo učestalija pojava od lagodnog života "obični, prosti i dobri narod" će bogataše smatrati zakletim klasnim neprijateljima, jer ih je i socijalizam učio da kapital treba oduzeti od kapitalista i dati narodu. U takvim životnim uslovima lokalni kriminalci postaju heroji, a pod uticajem Hollywoodskih filmova i "magneti za trebe", tako da ste imali cijele fan klubove miniona i kurava koji su trčali za takvima.

Godinama nakon njegove smrti raja je prepričavala anegdote vezane za Ismeta Bajramovića Ćelu, kao što je ona kada je u ratu od nekog dječaka posudio sanke da se spusti niz brdo i slomio ih, nakon čega je uplakanom djetetu dao 100 maraka; ili onu predratnu, kada je nekog lokalnog mangupa udario ramenom, a ovaj mu zauzvrat opsovao mater. Poslije je, kako ide priča, tom mangupu neko rekao da je bio u pitanju "Ćelo", a ovaj je prišao Ismetovom jaranu, koji je fakat bio ćelav, i izvinio se, dok je Bajramoviću, koji je imao kosu do ramena, rekao da će mu "jebati mater kad tad". Poslije ga je, priča se, Ismet častio cijelu noć i govorio svima da je "legenda".

Da se razumijemo, i meni su te priče "prekul", ali istina je i da je isti taj Ćelo 1985. godine bio osuđen na 11 godina zeničkog zatvora, a 2011. bio osumnjičen za ubistvo Rahmana Hajdarpašića.

Sarajevo je uvijek bilo grad "žestokih momaka". Kako danas, tako i prije rata (jeste, onaj period kad su svi mirno spavali po klupama) bilo je "heroja ulice" koji su otimali od bogatih, a davali siromašnim (za cigare), ali i psihijatrijskih slučajeva koji su terorisali "običnu" raju.

Kakve veze to ima sa Sarajevom danas?

Ima, jer je sindrom heroja ulice danas mutirao u monstruozni oblik, gdje se video lokalnog debila koji vozi kroz grad 200 km/h "nagrađuje" sa hiljadama "lajkova", sve sa "to paša, samo deri!" komentarima.

Ono što vidimo danas je počelo odmah poslije rata, kada su djeca zakrvavljenih očiju tražila sve načine da negdje izbace bijes nakupljan četiri godine. Pojavom srbijanskog turbo folka, filmova kao što su "Do koske" i "Rane", kao i dokumentaraca kao što je "Vidimo se u čitulji" gomile sarajevske balavurdije su željele biti "Pinki", "Švabo", "Kristijan", "Pirke"... a prostori ispred haustora "no go" zone za običnu raju. Tako su, izbrijane glave, debele "kajle", trenerke i "GTI-evi" postali zaštitni znak sarajevskih jalijaša, a novi heroji ulice su se tek morali popeti na nivo obojice "ćela". Pošto su takvi likovi po automatizmu dobijali najviše pažnje, kako žena - tako i morona koji su željeli biti oni (ili bar viđeni s njima), tako su im egoi rasli, a to je značilo samo više elana za "mangupluke" koji su završavali i smrtnim slučajevima.

Danas kao i devedesetih godina prošlog stoljeća, lokalni “jalijašluk” ne bi postojao bez podrške idiota i kurvica koje žele biti u društvu takvih likova, što daje takvim tipovima teren za dokazivanje. Da li će to biti u vidu maltretiranja konobara u lokalu u kojem pije, maltretiranje momka koji ga je ružno pogledao, maltretiranja djevojke koja mu je zapala za oko, ili, u slučaju koji nas najviše zanima, “furanjem” kroz grad brzinom preko 100 km/h, nije bitno, važno je da postoje ljudi kojima je to super, koji će im “lajkati” slike sa “utokama”.

Druga, mnogo veća, polovina građana, totalno “operisana” od cijele jedne subkulture koja slavi “ćele i sefiće”, za sve krivi vlast i nakon svakog ubistva izlazi pred institucije da izrazi nezadovoljstvo sigurnosnom situacijom u gradu. Svi se pogledi upiru ka gradonačelnicima, komesarima, premijerima kantona... kao da oni mogu promijeniti mentalni sklop ljudi, koji bi te ubili samo zato što si im uvrijedio vjerska osjećanja.

Isti ti koji svaki put izlaze da "ruže" kantonalne institucije i govore kako "policija treba raditi svoj posao" sutra će dati policajcu "cvaju" da im ne piše kaznu zbog pojasa, doktoru sto maraka da im pripazi dedu u bolnici, reći će revizoru kako nemaju para za kartu, učlanit će se u stranku kako bi ih ugurala na neko "budžetli" radno mjesto, radit će godinama "na crno" i visiti na birou, a ako su poslodavci prijavit će radnika na minimalac da ne plaćaju državi veći porez... jebi ga, problem je malo dublji od "država duradi nešto"!

Sjećam se kada je nastradao maleni Denis Mrnjavac i protesta koji su se održali pred Kantonalnom vladom, kada su kamenice razbijale stakla, sjekle fasadu, obarale klima uređaje... ljudi su samo nanijeli štetu koju će samu otplatiti porezima, a kockaste glave su pile kafu po kafićima sa italijanskim imenima i kontale kako će, kad padne mrak, opet ispasti mangupi.

Slučajevi Denisa Mrnjavaca, Magdija Dizdarevića, Amara Mistrića, Mirze Raščića, Vedrana Puljića, Sofije Vukadin, Mladena Ambrožića, Vedada Bajrice, Adnana Ćurevca, Edina Hrnjića, Amila Geca, Dženana Memića, Adnana Salčina, Arnele Đogić, Salke Džaferovića, Adisa Đorđijevića, Armena Dulića, Muhidina Pivodića, Have Šljivić-Dovadžija i ostalih tragično nastradalih nisu u potpunosti rezultat loše politike ili lošeg rada policije i tužilaštava. Uvijek je bilo i bit će drumskog razbojništva, silovanja, ubistava iz nehata, ljubomore, koristoljublja... i nema države na planeti koja može priuštiti policajca na svakih 50 metara 24/7. Taj problem NE MOGU riješiti ni kantonalna tužilaštva, ni gradonačelnici, ni policije, već mi koji ćemo djelovati lokalno tako što ćemo oduzimati publicitet herojima ulice i sprječavati njihov nastanak.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Povezano

/ Najnovije