Sarajevske ruže: Kako ovi jedinstveni spomenici čuvaju priču o opsadi grada i njegovim herojima

Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine, srce zemlje i njen ekonomski, obrazovni i kulturni centar. Smješteno na rijeci Miljacki, grad s pet stoljeća dugom historijom i naslijeđem, a danas grad broji oko pola miliona stanovnika. Ime Sarajeva nosi sa sobom historijske simbole, od Sarajevskog atentata 1914. godine, preko Zimskih olimpijskih igara 1984., do opsade koja je grad pogodila od 1992. do 1996. godine. Sarajevo nije samo mjesto događaja koje su oblikovali historiju, to je grad u kojem se susreću Istok i Zapad, gdje u istoj ulici mogu stajati džamija, katedrala, crkva i sinagoga. Šarm grada krije se u njegovom duhovitom žargonu, živopisnoj Baščaršiji, mirisima ćevapa,  muzici, filmskim pričama i simbolici sarajevskih ruža. Svako u njemu može osjetiti da ima svoje mjesto, svoj dom u srcu užurbanog grada.

S visine, noću, Sarajevo izgleda kao dolina utkane svjetlosti. Svaki krov i svaka ulica nose tragove različitih svjetova i kultura, a grad blista poput rasutih dragulja. Ponekad je osjećaj tako nestvaran. Grad spava, a njegovo svjetlo treperi i šapuće priče zvijezdama.

Do marta 1992. Bosna i Hercegovina bila je dio Jugoslavije. Građani su na referendumu izjasnili se za nezavisnost, što je ubrzo izazvalo agresiju na zemlju. Sarajevo je našlo u središtu opsade. Agresor je na lokalnim brdima oko grada rasporedio oko 300 tenkova, preko 100 minobacača i veliki broj vojnika i snajperista. Opsada je trajala 1.425 dana, čineći je najdužom u modernoj historiji, a jedina veza sa svijetom bio je "Sarajevski tunel". U tom periodu na grad je palo oko 470.000 granata, prosječno 330 dnevno. Uništen je ogroman broj objekata, 35.000 zgrada, među kojima su bolnice, porodilišta, škole, muzeji, biblioteke, džamije i crkve, ostavljajući dubok trag na svakom uglu grada.

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

Granate koje su padale na grad ostavile su karakteristične ožiljke u obliku cvjetova. Ti krateri, popunjeni crvenom bojom nakon agresije, dobili su naziv "Sarajevske ruže". Sarajevske ruže, simboli hrabrosti i bola, utisnute su u ulice grada kao tihi svjedoci prošlosti. One stoje na mjestima gdje je život naglo stao, gdje je prekinut odlazak po vodu, gdje su naglo zaustavljeni dječji trkovi do škole, gdje je igra utihnula, ostavljajući samo sjećanje koje i danas šapuće kroz grad. U tim danima opsade postojala je samo podjela na one koji su ruže zasadili nevino, svojom krvlju i one koji su preživjeli zalijevali su ih suzama. Sarajevske ruže su jedinstveni spomenici, locirani na više mjesta unutar grada. Počele su se označavati 1996. godine na mjestima gdje su eksplodirale granate, a od kojih su stradali građani. Krateri popunjeni crvenom bojom simboliziraju prolivenu krv djece i građana. Iako je precizan trenutak kada su krateri dobili ime "sarajevske ruže" nejasan, poznato je da su građani još za vrijeme opsade ostavljali ruže i cvijeće na mjestima udara granata, odajući počast poginulim sugrađanima. Prve ruže obilježene su u općinama Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad, dok je Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sarajevo 2007. godine donijelo odluku da se mjesta gdje je poginulo najmanje troje civila mogu obilježiti ovim simbolom.

Kartu koja dokumentira sarajevske ruže izradila je Amra Čusto iz Zavoda, koja je vodila istraživanje, birala i interpretirala tekstove, dok je Damir Hodžić zaslužan za grafičko i likovno oblikovanje te fotografije. Karta prikazuje Sarajevo s obilježenim mjestima oslikanih i neoslikanih ruža, uključujući Aleju snajpera i Put života. Najveći broj ruža nalazi se u užem centru grada.

Karta sadrži i svjedočenja građana ranjenih tokom bombardovanja, naročito masakra na pijaci Markale. "Odjeknuo je prasak. Zaglušujući. Detonacija je odbacila i majku i kćerku. Bile su ranjene. Pokušala sam podići Berinu, ali nisam uspjela pomaknuti ruku", prisjeća se Aida. Iako je i sama ranjena, na prvom mjestu bila je kćerka. "Bila je u kritičnom stanju, ali hirurzi su je spasili", dodaje Aida.

Karta sjećanja upotpunjena je nizom fotografija koje prate tragove sarajevskih ruža po gradu, od prometnih ulica do najznačajnijih građevina, među kojima se ističu Katedrala Srca Isusova, Marijin dvor, Historijski muzej BiH, Veliki park, pijaca Markale, Vijećnica, ulica Ferhadija i Filozofski fakultet.

Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa djelovao je vrlo rano kako bi očuvao sarajevske ruže, svjestan njihove simboličke, dokumentarne i historijske vrijednosti. Nažalost, protokom vremena, uticajem vremenskih nepogoda i ljudskim djelovanjem, prilikom sanacije ulica i pločnika, brojne "ruže" su propale ili nestale. Od završetka opsade kontinuirano se radi na zaštiti ovih spomenika, uključujući evidentiranje, podizanje svijesti i stručni angažman, budući da se radi o artefaktima koji zahtijevaju specifične metode sanacije i konzervacije. – navedeno je u karti sjećanja.

Karta nije zamišljena da prikaže sve "ruže", već da naglasi važnost očuvanja ovih autentičnih spomenika i vjerodostojnu interpretaciju, kako bi opstali kao mjesta sjećanja. Objavljivanje karte omogućilo je Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, potvrđujući značaj "sarajevskih ruža" u kolektivnoj memoriji i identitetu grada.

Dobili smo informacije od pomoćnika direktora Memorijalnog centra Sarajevo za izgradnju, uređenje i održavanje, Edina Ćibe, koji je naveo da prema evidenciji Zavoda za kulturno-historijsku zaštitu u Sarajevu postoji ukupno 100 mjesta obilježenih tragovima granata na javnim površinama, poznatih kao "sarajevske ruže", koja predstavljaju trajna obilježja stradanja građana Sarajeva. Ćibo je istekao da Memorijalni centar svake godine izdvaja određena sredstva za njihovu obnovu, te u saradnji sa Zavodom, koji dostavlja spisak lokacija, provodi adaptaciju ovih obilježja. Dodao je i da sam proces adaptacije varira u zavisnosti od terena i položaja na kojem se obilježje nalazi.

Sarajevske ruže su cvjetovi iz pepela prošlosti, simboli koji cvjetaju unatoč boli. One pričaju priče o životu, smrti i otpornosti, podsjećajući da grad i njegovi ljudi, iako ranjeni, nastavljaju cvjetati. Sarajevo u tim ružama pronalazi svoju dušu, a svaki prolaznik može osjetiti puls grada koji ne prestaje sanjati i voljeti.