Sarajevska ulica Jekovac: Predanja kao scenarij za horor priču

Sarajevska ulica Jekovac smjestila se uz sami rub vratničkih zidina. Ova ulica počinje uz jugoistočni kraj mezarja Kovači i vodi sjeveroistočno pored Mevlevijske tekije, kod Žute tabije ulazi u jedno od najstarijih sarajevskih naselja - stari grad Vratnik.

Na Vratniku prolazi pored džamije Iplidžik Sinana, a završava se kod spoja ulica Širokac i Vratnik Mejdan. Postoji više predanja po kojima je ulica dobila ime, a svako od njih će vam utjerati strah u kosti. Posebno je jezivo to što je na Jekovcu veliki broj ljudi okončao svoj život. Tako u knjizi Miroslava Prstojevića "Zaboravljeno Sarajevo", priča o ovoj ulici počinje riječima:

"Na desnoj obali, na strmini stijene Jekovac vele su ruže, gasla je ljubav onih čija je nesretna hrabrost i nemoć bila spojena u posljednjem samoubilačkom skoku sa stijene na desnu obalu Miljacke. Koliko je neisplakanih suza prekinuto posljednjim skokom neporvatka da bi sa sobom povuklo lavinu roditeljskog plača i priču o gradu o još jednoj nesretnoj i nedovršenoj ljubavi."

Jedna od priča po kojoj je Jekovac dobio ime je i priča o moćnom i poštovanom nakibul-ešrafu, Sejidu Mustafi Nurudin-efendiji Šerifoviću. Šerifović je "platio glavom" zbog toga što nije htio odobriti bunt Sarajlija janjičara protiv sultanovog ukidanja janjičarskog reda, pa su ga oni kamenovali.

Sultan je odredio da se ukida janjičarski red, te da se moraju pokupiti janjičarski kotlovi i gajtani s uniformi i deponovati u tvrđave. To sarajevski janjičari nisu mogli prihvatiti, iako su Carigradom tekli potoci krvi janjičara još sredinom 1826. godine, oni su ubili Šerifovića 1827. godine.

"Nagrnuše na njega onako stara i nemoćna. On pod gomilom kamenja osta ječeći kao opomne nepravdi i upornosti."

Predanje kaže da je zbog njegove jeke sarajevska ulica Jekovac dobila ime.

Drugo predanje kaže kako je ulica Jekovac dobila ime po odjecima. Navodno se svaka izgovorena riječ na Jekovcu čuje najmanje tri puta. Vratničani često znaju reći da su to odjeci onih koji su kroz godine skončali upravo sa stijene na Jekovcu. Tako je grad Sarajevo još od Osmanskog carstva pa sve do danas svjedočio ubistvima i samoubistvima na Jekovcu. Na Jekovcu su živote okončali zbog nesretne ljubavi, dugova, nesreće, bolesti, neimaštine...

Tako je nastala još jedna priča o Jekovcu i tome kako je dobio ime. Jedna nesretna djevojka je pala u ambis sa stijene prema Bentbaši, a "jek njezine duše imao je jeziv odjek, takav da je odzvanjala čitava dolina". Legenda kaže da od tada jeka sa stijene priziva sebi nesretne i vodi ih u smrt.