Rumijeva filozofija već sedam stoljeća spaja ljude na Istoku i Zapadu

Čuven je i stih iz Mesnevije, najpoznatijeg i najznačajnijeg djela islamskog učenjaka, sufijskog učitelja i pjesnika Muhameda Dželaludina Belhija Rumija Bekrija koji kaže: ”Bolje isto srce imati nego isti jezik govoriti”.

Upravo ovakvo shvatanje koncepta ljubavi jedan je od razloga zbog kojih je Dželaluddin Rumi, više od sedam stoljeća nakon svoje smrti, prisutan u književnosti, umjetnosti, vjeri i drugim oblastima na Istoku i Zapadu.

Ovaj sufijski učenjak i perzijski pjesnik rođen 1207. godine u blizini Belha,  na Zapadu je poznat pod imenom Rumi, u Turskoj kao Mevlana, a u Iranu i zemljama Centralne Azije kao Mevlevi (Moulavi). Njegova najpoznatija djela napisana su u stihu, “Mesnevija” i ”Divan Šemsa Tabrizija”, a u prozi je napisao ”Fihi ma fihi” (na bosanskom jeziku poznato pod nazivom ”Tajne uzvišenosti”), ”Sedam besjeda” i ”Pisma”.

Rumijeva Mesnevija bila je predmetom brojnih imitacija, komentara, potom naučnih istraživanja, stručnih radova, umjetničkih djela i tako dalje. Upravo ovo djelo napisano na perzijskom jeziku tema je doktorata profesora sa Katedre za perzijski jezik Filozofskog fakulteta u Sarajevu Munira Drkića, koji se na taj korak odlučio iz ličnih razloga i uspomena koje veže za rano djetinjstvo.

Mevlana budi pažnju stručnjaka i javnosti na Istoku i Zapadu

Profesor je  istakao kako je Mesnevija Rumijevo djelo nastalo iz potrebe da se drugim ljudima objasni put duhovnog usavršavanja, a nazivaju je i enciklopedijom sufizma, ili čak i Kur’anom na perzijskom jeziku. Pojasnio je kako oni koji je nazivaju Kur’anom na perzijskom jeziku žele kazati da je ona putokaz onima koji traže uputu spjevanu na tom jeziku.

Drkić je kazao kako je Mevlana jedan od najznačajnijih autora islamske kulture i civilizacije, te čovjek koji nikada, još otkako je živio, nije prestajao biti popularan i buditi pažnju stručnjaka i javnosti na Istoku i u islamskom svijetu.

”Ali je krajem XX stoljeća i ovih godina XXI stoljeća postao naročito popularan i na Zapadu, naročito u Sjevernoj Americi i u Zapadnoj Evropi. Poznata je činjenica da se danas prevodi poezije Dželaludina Rumija na engleski jezik redovno pojavljuju među najprodavanijim knjigama i naslovima u Sjevernoj Americi i zemljama Evropske unije (EU)”, rekao je Drkić.

Rumi je veoma dobro poznat muslimanima već nekoliko stoljeća, ali i autor koji je u svijetu različitosti postao naročito popularan i izvor nadahnuća ljudima koji ne pripadaju islamskoj kulturi i civilizaciji.

Rumijeva učenja već nekoliko stoljeća prisutna u BiH 

Gradnjom mevlevijske tekije u Sarajevu u prvoj polovini XV stoljeća i osnivanjem derviškog reda Mevlevija (sljedbenika Mevlane) u Bosni i Hercegovini, Rumijeva učenja šire se na ovim prostorima.

”Ona su bila jako prisutna u većim, odnosno urbanim sredinama, a naročito su bila prisutna u Sarajevu i Mostaru. Možemo reći da se prisustvo i utjecaj Dželaludina Rumija na našem prostoru ogleda u tri razlitiče pojave. Mevlana Dželaludin Rumi bio je izvor nadahuća nekim našim pjesnicima koji su pisali na perzijskom ili turskom jeziku, pa čak i nekim pjesnicima koji su pisali svoju poeziju i na arapskom jeziku”, rekao je Drkić te naveo primjer Derviš-paše Bajezdagića, valije (namjesnik) Bosne krajem XVI i početkom XVII stoljeća, koji je pisao poeziju na turskom i perzijskom jeziku.

Tradicija tumačenja Mesnevije mnogo duže se zadržala u Sarajevu. Danas je u mevlevijskoj tekiji na Kovačima tumači mesnevihan (tumač Mesnevije) hafiz Mehmed Karahodžić.

Treći aspekt prisustva Mevlane na području BiH jesu komentari učenjaka Ahmeda Sudija Bošanjaka i Abdulaha Bošnjaka koji je napisao dva komentara.

Ahmed Sudi Bošnjak je napisao komentar Rumijeve Mesnevije, ali cjelovit rukopis tog komentara još uvijek nije pronađen.

Ljubav, razumijevanje i tolerancija prožimaju se Rumijevim djelima

Drkić je kazao kako su mnoge ideje prisutne u učenjima Rumija, a Mesnevija i njegova druga djela predstavljaju cjelovit putokaz onima koji krenu na sufijski put duhovnog usavršavanja.

”Njegovu cjelovitu životnu filozofiju ne možemo iskazati u jednoj rečenici ili ukratko. Najčešće se govori da je njegova osnovna filozofija, filozofija ljubavi. Čak bismo i o njegovom konceptu ljubavi mogli pričati danima i danima i da ga ne iscrpimo. Ljubav je dominantna tema u njegovoj poeziji. Naravno tu je i razumijevanje, tolerancija i prihvatanje svih odakle god oni dolazili, kakvog porijekla bili, koje religije slijedili, kakvim kulturama pripadali”, rekao je Drkić.

Smatra da je upravo to ono zbog čega je Dželaludin Rumi bio tako dobro prihvaćen u vrijeme svoga života u Anadoliji, pa kasnije i svih muslimana bez obzira na to gdje se nalazili, a naročito u danas u globaliziranom svijetu punom različitosti.

”Njegova učenja i filozofija ustvari najbolje odgovaraju društvima kakva su današnja – u kojima dominiraju različitosti i neophodnost komunikacije i razumijevanja među njima“, istakao je Drkić koji je dodao kako se osjeća privilegiranim što se bavi ovim velikim misliocem i njegovim učenjima.

Turski grad Konya u decembru punim plućima ”živi” Mevlanu 

Dodao je kako mnogi studenti na Filozofskom fakultetu, koji studiraju perzijski jezik, ali i sa drugih katedri i odsjeka, cijene i poštuju djela i učenja Mevlane.

”Većina njih najviše zna o Dželaludinu Rumiju, ni za jednog drugog perzijskog pjesnika ili pisca ne znaju toliko niti ijednog drugog pjesnika i pisca koji je pisao na perzijskom jeziku ne cijene kao Dželaludina Rumija. Možemo reći da i mladi akademski građani svjesni činjenice o značaju Mevlane Dželaludina Rumija u našoj tradiciji“, zaključio je Drkić na kraju.

Mevlana je umro 17. decembra 1273. godine, a taj dan se i danas na različite načine obilježava širom svijeta. Posebno velika pažnja ovom učenjaku pridaje se u turskom gradu Konyi, gdje je Rumi proveo veliki dio života. Konya je u 13. stoljeću bila  prijestolnica Anadolskih Seldžuka i jedan od najznačajnijih gradova islamskog svijeta općenito, tako da je Rumi u ovom gradu proveo najveći dio svog života i napisao sva svoja djela.

Grad Konya, u kojem se nalazi Mevlanino turbe, naročito u prvoj polovini decembra, ”živi” punim plućima Rumija i u tom periodu sve je u znaku njega i njegovih djela, a prilika je i za okupljanje ljudi iz svih dijelova svijeta da bi obilježili 17. decembar, Dan sjedinjenja (Vuslat).

Smrt jeste nešto tragično za mnoge ljude, ali Mevlana je tražio od ljudi koji su ga voljeli i slijedili da ne tuguju kada on umre, već da se raduju što se on sjedinio sa Gospodarom. Upravo dan njegove smrti poznat je i pod nazivom Seb-i Arus (Nevjestina noć), koji se obilježava širom svijeta, a samim tim i u Bosni i Hercegovini.