Regionalni mediji i SFF:Sarajevom dominiraju jake žene
Piše: Marcella Jelić za tportal.hr.
Ako postoji neka nit vodilja dosad viđenog takmičarskog filmskog programa Sarajevo Film Festivala, onda su to svakako filmovi ženskih autorica obilježeni jakim ženskim likovima.
'Sadašnje vrijeme'
Takav je slučaj i sa filmom 'Sadašnje vrijeme' turske rediteljice Belmin Söylemez čija glavna junakinja Mina (Sanem Oge) uzaludno pokušava umaći svojoj depresivnoj sudbini. Pod očitim utjecajem reditelja poput Nuri Bilge Cejlana, Belmin Söylemez snimila je poetičan film, dugih kadrova, sporog ritma i fokusiran na unutrašnji život likova.
Duboko nezadovoljstvo i nesigurnost izbijaju iz usamljene, razvedene Mine, koja u jednom kafiću čita gostima sudbinu iz taloga kafe pokušavajući prikupiti dovoljno novca za željeni odlazak u Ameriku i novi početak tamo. Ruševna, napuštena zgrada u kojoj živi i iz koje je vlasnik želi izbaciti i pretvoriti u hotel, kao da ilustrira trulež i raspadanje njenog vlastitog života koji nikako ne uspijeva usmjeriti u pravcu koji želi. Dok drugima 'proriče' iz šoljice, govori o njihovim odnosima s partnerima, porodici, prijateljima, Mina zapravo progovara o sebi i svojim promašajima, frustracijama, bolima, strahovima, željama...
Söylemez pritom ne daje mnogo razloga za optimizam da će uspjeti umaći od turobne egzistencije, bez pravog posla, bez novca, bez partnera i porodice. Atmosfera beznađa dodatno je apostrofirana prizorima truleži, prljavštine i debelih taloga kafe, taloga Mininih životnih problema iz kojih, čini se, nema izlaza.
'Sadašnje vrijeme' progovara i o turskom društvu koje muče nezaposlenost i siromaštvo, a neudanim ženama teško je u njemu pronaći svoje mjesto. Film Belmin Söylemez najbolje je što smo do sada vidjeli i u konkurenciji, iako ni izdaleka nije tako moćan kao filmovi njezinog uzora Cejlana.
Odličnu glavnu ulogu ostvarila je prelijepa, talentirana turska glumica Sanem Oge koja svojom rafiniranom ljepotom neodoljivo podsjeća na Juliette Binoche, a za ulogu u filmu 'Sadašnje vrijeme' nagrađena je na Istanbul Film Festivalu.
'Raj: ljubav'
U sklopu programa U fokusu koji nije takmičarski, ali prikazuje najbolje filmove regije, prikazan je 'Raj: ljubav' prvi dio trilogije slavnog austrijskog reditelja Ulricha Seidla koji je burne reakcije doživio nakon prikazivanja na ovogodišnjem Cannesu.
Njegov beskompromisni film tužna je slika kolonijalnizma nove vrste - seks turizma. Ovoga puta to nisu (kao kod Michela Houellebeqa) bogati zapadnjaci u lovu na maloljetne Tajlanđanke, nego sredovječne bjelkinje u pohodu na obdarene Kenijce. Sredovječna Teresa, pretila defektologinja, samohrana majka buntovne tinejdžerice, jedna je od njih, a Seidel je osobito efektno prikazao njezinu transformaciju od usamljene žene u potrazi za ljubavi i nespremne za seksualni odnos sa strancem, preko naivke koja nije razumjela suštinu transakcije između 'beach boya' i 'sugar mame' do iskusne predatorice.
Seks turizam kroz Seidelove oči jednako je ponižavajući i za domaće nuditelje seksualnih usluga i za strankinje koji ih kupuju. Plešući stalno na tankoj granci socijalne pornografije i rasizma, Seidl je snimio potresnu priču koja više govori o zapadnjačkom društvu - koje odbacuje osamljene, neprivlačne, pretile, sredovječne žene i pretvara ih u bahate kupce 'ljubavi', koje zahvaljujući svom novcu dolaze po 'ono što im pripada' i tipični su proizvod konzumerističke kulture koja nas uči da se sve može kupiti novcem - nego o siromašnoj Africi u kojoj se ne biraju načini moguće zarade, a turisti za njih predstavljaju (nije li i kod nas slično?) kasice-prasice. U toj situaciji kojom vladaju tuga, očaj i poniženje ponekad je teško razabrati ko je žrtva, a ko predator, kao da poručuje Seidl, koji je, kao što bismo i očekivali od njega, stvari je prikazao bez uljepšavanja i eksplicitno (čime je pojedine gledatelje otjerao iz dvorane). Unatoč okrutnosti kojom ih secira, Seidl svoje likove ipak portretira s određenom dozom nježnosti što je posebno došlo do izražaja u kadrovima u kojima Teresu prikazuje kao Goyinu 'Golu Mayu', pronalazeći ljepotu u prizoru koji zapadna kutura smatra odbojnim. Glumica Margarethe Tiesel odlično se nosila sa zahtjevnom ulogom Terese.
U konkurenciji dokumentarnih filmova u ponedjeljak je prikazan i dirljivi film Dane Budisavljević 'Nije ti život pjesma Havaja' koji je publika već imala priliku vidjeti na ZagrebDoxu.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Najnovije
