Reformisati obrazovanje, eliminisati segregaciju

Konferencija pod nazivom 'Mi smo budućnost – mogućnosti saradnje među srednjoškolcima Bratunca, Jajca, Srebrenica i Zvornika', održava se od 21 do 24 marta u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Cilj ovog skupa jeste razmjena iskustava u primjeni međuetničkog dijaloga i razmatranje mogućnosti zajedničkih regionalnih aktivnosti srednjoškolaca iz Jajca, Srebrenice, Bratunca, Zvornika i Sarajeva.

Na skupu, između ostalih, učestvuje i čelnica Ureda Vijeća Evrope (CoE) u našoj zemljiMary Ann Hennessey, koja je u svom govoru još jednom ponovila (jedinstvenu) obavezu koju je BiH preuzela nakon pridruživanja CoE: Održati i nastaviti reformu obrazovanja i eliminisati sve aspekte diskriminacije i segregacije na temelju etničkog porijekla.

„Obrazovni prioriteti za BiH - najmanje do 2020. - moraju biti usmjereni ka pripremi bh. društva i sljedećih generacija u ostvarivanju njihove pune uloge i preuzimanju ukupne prednosti evropske integracije i evropskog državljanstva, kako bi se omogućilo BiH da se natječe u ekonomiji znanja i na evropskom ekonomskom, obrazovnom ili kulturnom tržištu, i da čak doprinese evropskoj konkurentnosti na svjetskoj ljestvici.“

„Osim obaveze prema Vijeću Evrope i očitih prednosti za pojedinca, obrazovanje je najvažniji zadatak koje društvo ima prema sebi. Prednosti kvalitetnog obrazovanja, s jednakim uslovima za sve, imaju utjecaj na društvo u cjelini. Prema tome, uloga države, odnosno nadležnih tijela javne vlasti, u ime poreznih obveznika i svih građana, je da pruži kvalitetno obrazovanje za sve“, navela je Hennessey i dodala da kvalitetno obrazovanje treba izgraditi sljedeću generaciju sposobnih građana u demokratskom društvu, obučiti sljedeću generaciju kvalificirane radne snage u prosperitetnom društvu.

Njene su riječi kako prava edukacija treba  omogućiti da svako dijete ostvari puni potencijal i da ima korist od jednakih mogućnosti u pravednom društvu, potom osigurati postojanje neophodnih društvenih aktera, vještina i kompetencija (poput nastavnika, liječnika, sudaca, itd.) u održivom društvu i raditi na poboljšanju cjelokupnog karaktera društva poticanjem kritičkog razmišljanja, tolerancije, interkulturalnog znanja, IT i jezičkih vještina u globalnom i dobrom društvu.

Prema većini statističkih podataka, nažalost, poručila je Hennessey u govoru, BiH ne ispunjava nijednu od navedenih osnova. Čelnica CoE u BiH podvukla je značaj riječi 'kvalitet' i 'jednakost'

„Istina je da, sada neslavne, 'dvije škole pod jednim krovom' nisu jedina manifestacija načina na koji etnička pripadnost negativno 'boji' obrazovno iskustvo, već je fizičko odvajanje samo jedan aspekt toga. U većini mjesta u BiH, nastavni plan i program i nastavnici poučavaju jedno - građansko obrazovanje i obrazovanje o ljudskim pravima, vjeronauku/moral - dok iskustva koja djeca zapravo dožive u školama - bilo da se radi o segregaciji, mono-nacionalnosti, podjeli menadžmenta škole ili bivšem stilu nastavnih metode cathedre - uče nešto drugo. Postoje i mnogi dobri primjeri gdje to nije slučaj, a neki od njih su uspjeli zahvaljujući i vašem radu.“

„Pružanje svakom dijetetu mogućnosti za razvoj njegovih osobnih kvaliteta, identiteta i sklonosti kao i međuljudskih vještina koje su im potrebne da bi bili profesionalno uspješni, ekonomski produktivni i građani koji participiraju u raznolikom društvu. To će zahtijevati novo razumijevanje javne odgovornosti za osiguravanje tih načela u zakonodavstvu i u praksi.“

Unatoč činjenici da su najviši nivoi evropskih standarda i zaštite ljudskih prava ugrađeni u Ustav BiH, nastavila je Hennessey, neprihvatljive prakse se i dalje nastavljaju: „Svi mogući izvještaji Vijeća Evrope, Evropske unije, OSCE-a i UN-ovih monitoring tijela za ljudska prava ili kvalitet obrazovanja, SVI ističu segregacijske škole, bilo da su to dvije škole pod jednim krovom, mono-etničke škole ili škole koji naginju jednoj nacionalnosti, jezičkoj skupini, vjeri ili kulturi, kao primjere kršenja ljudskih prava djece i nečega što je loše za BiH društvo u cjelini. Tu jednostavno nema legitimnog opravdanja i ničega iza čega se ove stvari mogu 'sakriti'; navedeno se mora promijeniti. I može se promijeniti bez odricanja vrijednosti različitosti i posebnosti svake od etničkih grupa koje čine BiH društvo.“

Ako se možemo saglasiti da je raznolikost kultura, jezika i religija u BiH esencijalni element našeg društva i našeg državljanstva, stava je ona, onda to mora biti sastavni dio iskustva učenja i obrazovnog procesa za svakog učenika. Zaključila je kako susrednjoškolci, ove sedmice u Mostaru poslali snažnu poruku svojim maršem "dvije strane na jednoj" i jasnim zahtjevom da budu zajedno i da ih se ne odvaja.