Da li je Balkan zemlja "krvi i meda"? Geografsko i političko područje o kojem rasprave ne prestaju

Ne postoji univerzalni sporazum o kojim državama Europe se radi u terminu Balkana, ali sigurno je da je to sigurno regija poluotoka u koji ulaze Albanija, Bosn i Hercegovina, Hrvatska, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Ruminija, Srbija i Slovenija.

Po nekima su to i dijelovi Grčke i Turske koji jesu u dijelu područja definiranog kao Balkanski poluotok.

Geografsku odrednicu u ovom slučaju valja razlikovati od one političke koja je često dominantnija u opisima Balkana, nego što je to geografska. U geopolitičkom aspektu danas, zbog negativnih konotacija koje sa sobom nosi, termin Balkan je zamijenjen onim dostatnijim i koji lakše "pada" u dnevno političkim raspravama, kako vanjskim, tako i domaćim - Zapadni Balkan. 

Trending

BH Meteo najavio veliku promjenu vremena: Stiže 30 cm snijega u ove dijelove Bosne i Hercegovine

Odrednica za zapadnu stranu jugoistočne Europe koja mijenja Balkan, nastala je sa ciljem ublažavanja narativa koji je u svim krugovima vladao o riječi Balkan - a to je mjesto krvoprolića, sukoba i tenzija. Termin Zapadnog Balkana može označavati spremnost puta u europsku političku zajednicu, ali i obzor nove budućnosti koju građani gore navedenih država žele ili ne. 

I dolazimo u konačnici i do promjene geografskog naziva koji je uradio distinkciju i odmicanje od imena Balkan u Jugoistočnu Europu.

Kako je nastala riječ Balkan?

Etimologija riječi Balkan nije potpuno jasna i o njoj postoji nekoliko teorija, od kojih su najzastupljenije one o tursko-perzijskom porijeklu koje je došlo sa Osmanskim osvajanjima zemalja regije i u kontekstu turskog jezika znači bal (med, bosanski) i kan (krv ili vrh, turski).

Najranije spominjanje imena pojavljuje se na arapskoj karti iz ranog 14. vijeka, na kojoj se planine Haemus spominju kao Balkan. Prvi potvrđeni put kada je naziv Balkan korišten na Zapadu za planinski lanac u Bugarskoj bilo je u pismu koje je 1490. godine poslao papi Inoćentiju VIII Buonacorsi Callimaco, italijanski humanista, pisac i diplomata. Osmanlije ga prvi put spominju u dokumentu iz 1565. godine.

Ako idemo dalje u historiju jezika, sanskrit kao korijen svih možda daje odgovor i na etimologiju riječi Balkan, gdje se u sanskritu riječ balka koristi za greben ili vrh. 

U modernoj historiji, kada je njemački geograf August Zeune 1808. godine shvatio da je područje između Crnog, Mramornog, Egejskog, Jonskog i Jadranskog mora u obliku poluostrva, nazvao ga je po najdužem planinskom lancu, a to je bilo balkansko jer je izgledalo kao prirodna granica.

Haemus u mitologiji

Ovidijeve klasike malo ko da nije čitao, a u njima se nalazi jedan od zanimljivih naziva za Balkan koji je proizašao iz starogrčke religije.

U Metamorfozama, Ovidije piše "U jednom od njih su prikazane planine obložene snijegom, Rhodope, i Haemus koji su za kaznu promijenjeni od ljudi do tih krutih oblika, kad su težili rivalstvu sa visokim Bogovima. A u drugom uglu je opisala da se Pygmy, kojeg se naljutio Juno promijenio od kraljice do dizalice; jer je mislila sama jednaka živim Bogovima, zapovjeđeno joj je da vodi okrutne ratove na svojim bivšim predmetima. U trećem, izvela je priču o Antigonu, koji se usudio usporediti se s Junom, kraljicom od Jupiteri pokazao joj je kao ona pretvorena u blesavu čavrljavu plutu, koja je pohvalila njenu ljepotu, svojim ružnim kljunom" (Metamorfoze, knjiga 6, 87 rečenica)

U drugoj knjizi "Gods and Heroes of the Greeks : The Library of Apollodorus" iz 1976. godine navodi se da "tamo ga je Sudbina prevarila, jer je okusio voće zvano "efemerno", uvjerio ga da će ga to ojačati. Ponovo je otjeran u Trakiju i bacio čitave planine na Zeusa u bitci oko planine Hemus. Kada su mu ovi odskočili pod morem. sila groma, šiknula je krv na planinu, kažu, planina se zove Haemus (krvava, grčki). To je velika planina i kažu da vatra izbija iz gromova koji su do sada bačeni u nju"

Haemus je za Grke bio prevoj balkanskih planina koje se nalaze između Bugarske i Srbije, a Haemus je po starogrčkoj religiji bio kralj Tračana i sin Boreasa, sjevernog vjetra. 

Kao što je Ovidije dao njegov opis, bezobrazluk i drskost Haemusa koji ga je doveo u progonstvo na planine je bio što je sebe i kraljicu Rhodope, njegovu suprugu, uporedio veličinom Zeusa i Here, besmrtnih bogova. Kada je Panteon bogova čuo za to, odluči da njega i ženu pretvori u planine - Haeemus Mons (grčki), danas Balkanske planine i planine Rhodope. 

Grci su blizinu našeg regiona oslovljavali po planinskom prevoju, poznatom po tome jednostavnom nazivu - krvavi, u konačnici i Haemus mons (grčki). 

A onda i da spomenemo Rimljane koji su rekli - Nomen est omen (ime je znak, et. sudbina, latinski). "Krvavi" je epitet koji je označio historiju Balkana, kako staru, tako i modernu o kojoj postoje brojni zapisi iz balkanskih ratova, pa i recentnoj raspadom Jugoslavije i agresijom na zemlje koje su bile sastavni dio iste. 

Kako se danas koristi termin Balkan?

Iako smo gore objasnili na koji način je došlo do geopolitičke i lingvističke promjene, današnji termin Balkan se često koristi i u svrhu drugih stvari,  kao što je kovanica Balkanizacija.

Balkanizacija se često koristi u kontekstu političkih konotacija fragmentacije područja, zemlje ili regiona u više manjih i neprijateljskih jedinica, a odlikuju ga potencirane razlike, najčešće u nacionalnostima, religijama i tradicijama.

A o Balkanu su nerijetko pisali i akademici.

"I danas je ova fantazmatska tradicija živa: Balkan nastavlja da služi kao topos koji oživljava čitav niz različitih oblika rasizma. Prvo, tu je standardno, staromodno potpuno odbacivanje (despotske, varvarske, pravoslavne, muslimanske, korumpirane, orijentalističke...) balkanske drugosti u ime ispravno kršćanskih, demokratskih, civiliziranih zapadnih vrijednosti.

Zatim, tu je i percepcija Balkana kao terena etničkog divljaštva i netrpeljivosti, primitivnih iracionalnih ratničkih strasti, koje se suprotstavljaju postnacionalnoj državnoj liberalno-demokratskoj proceduri rješavanja sukoba racionalnim kompromisom, pregovaranjem i uzajamnim poštovanjem", pisao je Slavoj Žižek u svom radu "Spektar Balkana" (1999).

Balkan kao spoj historije, religije, tradicija, te različitih naroda i narodnosti nastavlja u svom značenju oduševljavati sve koji posjete njegove zemlje, akademsku zajednicu, ali nastavlja i biti predmetom spekulacija u svim krugovima koje neće jenjavati čak ni u našoj daljoj budućnosti, ako on zadrži svoje osnovno - a to je da bude predmetom česte manipulacije u krugovima koji ga prisvajaju jednom ili drugom narodu, bez involviranja ostalih. 

Balkan zasigurno ostaje na mapama svijeta, a u kojoj formi i da li ga posmatramo kroz prizmu geografskih nauka, historijskih činjenica ili postojanja subjektivnog političkog aspekta i kolorita, to ostaje na nama.