Pronalazak posla za djecu bez roditeljskog staranja
Zapošljavanje mladih ljudi u BiH, čak i onih sa visokom stručnom spremom je jedno od pitanja za koje je teško naći pravi odgovor i objašnjenje. S obzirom na ekonomsku situaciju u društvu, nije ni čudno što se samo rijetki sretnici zapošljavaju u oblasti za koju studiraju. Ako se pak radi o zapošljavanju nakon završene srednje škole, mladi najčešće završe kao konobari ili prodavači u trgovinama, a i to uz malo sreće i nečiju 'podršku'.
Više od polovine mladih u BiH nezaposleno, rezultati su napravljeni u avgustu protekle godine, ali se ova statistika ni do kraja 2011. godine nije znatno promijenila.
Ako u ovom kontekstu govorimo o zapošljavanju mladih ljudi koji kao punoljetni građani izlaze iz domova za nezbrinutu djecu, tada govorimo o pravom društvenom problemu u kojem su integrirani problemi marginalizacije, socijalne isključenosti i diskriminacije u njenom pravom obliku, piše Irma Husić za portal novinar.me.
Prema istraživanju UNDP-a iz 2010. godine, u BiH postoji oko 4 hiljade djece bez roditeljskog staranja. Smješteni su u devet domova, četiri dječija sela i dvije socijalno-pedagoške životne zajednice. Zakonska procedura nalaže da djeca po završetku srednje škole, odnosno prilikom sticanja punoljetstva moraju napustiti domove u kojim su smještena.
Šta se poslije dešava s djecom? Gdje idu, gdje žive i
od čega žive? Da li se zapošljaaju i kako se zapošljavaju? Odgovore na
ova pitanja je gotovo nemoguće dobiti ako govorimo o nekom ustaljenom
procesu napuštanja dječijih domova. Takvog procesa nema, svaki dom ima
svoj način zbrinjavanja punoljetnih štićenika koji gube pravo na boravak
u domu. Odgovore na ova pitanja autorica teksta potražila je u dječijem domu u
Mostaru, poznatijem pod nazivom Egipatsko selo.
Kuće na pola puta - moguće rješenje
"U dječijem
domu Mostar trenutno
se nalazi 52 djece uzrasta od 3 do 20 godina. Djeca su raspoređena po
uzrastu u 4 porodice, u kojima svakodnevno o njima brine stručno osoblje
doma. Za najmlađe, organiziran je predškolski odgojno - obrazovni
sadržaj, dok je školarcima omogućena pomoć pri izvršavanju njihovih
školskih obaveza", kaže Lejla Gosto-Bevanda, uposlenica u upravi Doma.
Dom
također brine i o djeci koja su završila srednju školu i čekaju
zaposlenje i priliku da započnu svoj samostalni život. Međutim, skrb na
ovom djecom ima ograničenja, prvenstveno materijalne prirode, pa je zbog
toga pronalazak posla punoljetnim štićenicima doma jedan od
prioritetnih zadataka uposlenika doma.
"Još 2006. godine rodila se ideja o izgradnji takozvane Kuće na pola puta
u kojoj bi štićenici doma boravili nekoliko godina nakon izlaska iz
doma, dok ne pronađu adekvatno zaposlenje i budu spremni na samostalan
život", ističe Gosto-Bevanda. Prema njenim riječima, ovaj projekat je trebao biti realiziran uz finansijsku podršku italijanske
organizacije Luciano Lama, ali zbog ekonomske krize koja je zadesila
cijeli cijeli svijet, nisu bili u mogućnosti realizirati zamišljeno,
tako da ideja "još uvijek visi u zraku".
Kuća na pola puta obuhvatala bi
i mogućnost bavljenja poljoprivrednom djelatnočću u tom prelaznom
periodu, ali u ne bi bila okarakterisana kao krajnje odredište štićenika
doma i ne bi riješila problem njihovog zapošljavanja. Problem leži u tome što bivši štićenici doma nemaju praktično nikakvu prednost pri zapošljavanju.
Djeca bez roditeljskog staranja obično dobijaju poslove na vremenski
period od šest mjeseci, poslije čega ostaju na ulici, jer nemaju nikoga
ko bi im pomogao da zadrže posao.
Zakon govori jedno, praksa pokazuje drugo
U
pomenutom istraživanju UNDP-a navodi se da, prema zakonu, dijete bez
roditeljskog staranja ima pravo na smještaj u institucije socijalne
zaštite do osamostaljivanja ili završetka redovnog školovanja. Međutim, u
praksi, djeca se ne ohrabruju da stiču univerzitetsko obrazovanje i
prisiljeni su da napuste instituticiju ubrzo nakon što napune 18 godina. Nepostojanje planova i mreže podrške za djecu koja izlaze iz javne
brige od strane državnog sektora u velikoj mjeri utječe na nastavak
obrazovanja na fakultetima.
Prema riječima uposlenika dječijeg doma
u Mostaru, samo dvoje bivših štićenika doma upisalo se na viskoškolske
ustanove. Jedan štićenik je završio fakultet i radi u nastavi u osnovnoj
školi, dok je druga štićenica dobila priliku studirati u Italiji uz
punu stipendiju koju je osigurala pomenuta organizacija. Ostali
štićenici nisu izrazili želju da studiraju, iako su u dom stizale ponude
za stipendiranje onih koji žele nastaviti svoje obrazovanje. Njihova
primarna želja je da se zaposle i osamostale, što je vrlo teško, jer se
praktično susreću sa potpuno novim svijetom prilikom napuštanja doma.
Ipak, uposlenici doma im pomažu pri pronalasku posla a omogućen im je
boravak u domu sve dok se ne pronađu "posao od kojeg mogu živjeti".
Our Kids BiH svijetal primjer
Osobe
koje odrastaju bez roditelja, kasnije često odluče da i sami pomažu
takvoj djeci, osnivajući nove organizacije ili priključivajući se već
postojećim. Jedna od takvih organizacija je Our Kids BiH
koja blisko sarađuje sa dječijim domom u Mostaru. Ovo udruženje građana
djeluje u ime interesa djece bez roditeljskog staranja i osoba ometenih
u psihofizičkom razvoju. Our kids BiH svoje aktivnosti održava upravo u
prostorijama dječijeg doma Mostar i jedan od njihovih projekata odnosi
se upravo na zapošljavanje bivših štićenika doma. Radi se o otvaranju
frizerskog salona u kompleksu dječijeg doma.
Prema riječima Lejle Pehilj,
pedagogice zaposlene u ovoj organizaciji, otvaranje frizerskog salona
realizirano je uz pomoć donatorke doma Indire Alikadić iz Švedske koja
je svojim ličnim sredstvima, a u saradnji sa Davorkom Kulaš,
predsjednicom Our kids organizacije, omogućila opremanje prostorije za
salon.
Amra Šahović bivša štićenica
"Cilj
projekta bio je zapošljavanje bivših štićenika doma koji završe srednju
frizersku školu. Vrlo je teško pronaći posao u ovoj struci ukoliko
nemate mogućnosti otvaranja vlastitog salona. To je teško i za mlade
koji dolaze iz porodica, a mnogo teže za one koji trebaju da izađu iz
doma za nezbrinutu djecu",
ističe Pehilj.
Prilikom realizacije projekta zaposlene su dvije
djevojke, bivše štićenice doma sa stečenom srednjom stručnom spremom. "Imala
sam sreću da se zaposlim odmah po završetku srednje škole zahvaljujući
ovom projektu. Međutim, postoje mnogi mladi ljudi koji izlaze iz doma i
nažalost nije im pružena šansa kao meni", kaže Amra Šahović, bivša štićenica doma i uposlenica frizerskog salona Stockholm.
Problem je nerazvijena svijest o ovom problemu
Niko
od bivših štićenika doma koji traže posao, a ne mogu ga pronaći nije
želio govoriti o tom problemu, ali kako saznajemo u administraciji,
svaki slučaj je jedinstven za sebe, neki štićenici napuste dom i žive s
rodbinom, nekima dom plati stanarinu za nekoliko mjeseci i pronađe
posao, a neki štićenici su, iako punoljetni, još uvijek u dječijem domu i
čeka se rješenje njihove situacije.
U
našoj državi još uvijek nije razvijena svijest o socijalnom
uključivanju bivših štičenika domova za nezbrinutu djecu u kontekstu
njihovog zapošljavanja.
Govoreći o mladima u sistemu javne zaštite, bitno je osigurati kvalitet
zaštite koji omogućava da imaju bolju poziciju kad izlaze, nego kad su
ušli u sistem javne zaštite.
Ono što je zanimljivo naglasiti jeste da ne
postoje ili su veoma rijetki projekti zapošljavanja bivših štićenika
domova ili promocije njihovog visokoškolskog obrazovanja. Dok na ovaj problem ne
reaguju nadležni organi, pozitivnih primjera zapošljavanja neće biti
puno, jer su takvi nažalost do sada nastali samo voljom i htijenjem
pojedinaca i nevladinih ogranizacija.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.