Priča o uspjehu Sanela Babića: Od izbjeglice do raketnog naučnika u Americi

Sanel Babić jedan je od prvih Bosanaca i Hercegovaca u industriji istraživanja svemira.

Rođen je u Sarajevu, odrastao u Vlasenici, a iz Bosne i Hercegovine je protjeran tokom 1992. godine.

Danas živi u Denveru, gdje radi za United Launch Alliance(ULA).

ULA je jedna od najiskusnijih svjetskih kompanija za lansiranje raketa, s velikim brojem uspješno obavljenih misija.

Oni dizajniraju, grade i lansiraju rakete koje podržavaju američku nacionalnu odbranu, NASA-u i komercijalne kupce.

U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba, Sanel Babić se prisjetio puta od Vlasenice do Amerike, od dječačkih snova u naninoj sobi, pa sve do čovjeka koji učestvuje u projektovanju i izgradnji raketa koje lete u svemir.

Od nanine sobe do stvarnosti

"Koliko god nevjerojatno bilo za mene kao dijete da zamislim da ću biti raketni naučnik, toliko je malo vjerojatno bila ideja da će se genocid dogoditi u mom rodnom gradu i Bosni.

Iako sam tada zasigurno imao snove, igrajući se uloga iz svemirskog broda "Enterprise" u neninoj dnevnoj sobi i na vrhu friško pristiglih drva za vatru u dvorištu, čak i sada izgleda da je to san više od 30 godina kasnije.

Put u Ameriku je ujedno i posebna priča sama za sebe, do danas još uvijek cijenim prijem i podršku njemačke vlade i ljudi koji su podržavali bosanske izbjeglice bježeći od genocida. Iako smo u šest godina boravka promijenili pet različitih izbjegličkih kampova u četiri različita grada, što je bilo najvažnije je sigurnost i krov nad glavom, zajednica i prijatelji na koje se možete osloniti. Sve ostalo je manje važno i privremeno.

Najveće priznanje ide mojoj majci koja nas je čuvala, moju dvogodišnju sestru i mene od 13 godina... Iako je bila farmaceut oko 20 godina, radila je bilo koji posao, čišćenja kako bi stavila hranu na stol u zemlji u kojoj nije znala jezik. Na kraju smo dobili svoje mjesto za život, dok sam ja završio dvije godine elektronike... ali nismo mogli ostati - izbor je bio u uništenoj kući ili negdje drugdje", prisjetio se ovaj vrijedni Bosanac.

Danas radi kao stručnjak za aplikacije uz pomoć kojih se dizajnirjau elektronske šeme za projektile i angažiran je u ULA-u da implementira taj alat prije otprilike sedam godina.

"Projekti veći od nas samih"

"Dio te uloge bilo je i programiranje softvera koji iskorištava prednosti pametnih podataka aplikacije i taj projekt kodiranja koji sam izgradio od nule i održavam ga danas u cijelom poduzeću.

U svojih prvih nekoliko godina izradio sam kablove za lansirni kompleks LC-41 u Cape Canaveral, FL... i trenutno održavam sve električne timove u preduzeću.

Radim na obuci novih inženjera za izradu nacrta šema i pružanje podrške Vulcan Centaur Programu tokom cjelokupnog procesa kvalifikacije dijelova sa mjesečnim tablicama statusa. Radim faktički u četiri odjeljenja, ali sve je to ono što svaki moj radni dan čini drugačijim i uzbudljivijim. Volim ono što radim i tim s kojim to radim", kazao je Babić.

On smatra da je općenito san raditi na projektima koji su veći od nas samih, a tako vidi i slijetanje u krater Jezero na planeti Mars.

"To su jednostavno projekti koji unapređuju naučno istraživanje, otkrivanje nepoznatog, istraživanje svemira, ali i inspirišu nove generacije. pomagati ljudima širom svijeta, kao i zaštitu ljudi u SAD-u od jakih vremenskih nepogoda, i navijam da nas NASA izbere za pobjednika lunarnog projekta Artemis...  I sve kasnije nevjerovatne projekte na Mjesecu koji utječu na ljudsku rasu. U međuvremenu, još za vrijeme ove svjetske pandemije, naš tim i dalje osigurava pristup svemiru kako bi zaštitio našu zemlju i naše borce", poručio je on.

San je mnogih ljudi da rade nešto što ima veze sa svemirom, da istražuju, posmatraju nove i nepoznate prostore, a ovaj vrijedni Bosanac kaže da je zahvalan na prilici koja mu je pružena.

"Puno je na tome putu izazova i odricanja koji se moraju savladati da bi se ovako nešto dogodilo, ali isto tako vjerujem da kada bi bila pružena šansa ljudima jedna, većina bi uspjela u ostvaranju snova, s malo strasti i ustrajnosti. U budućnosti želim se posvetiti pomaganju - biti mentor našoj mlađoj generaciji, a dio toga je već u ranoj fazi, i nadam se da ću tu studentsku komunikaciju povećati kad pandemija završi", smatra Babić.

Posebno ga pogađa masovna nezaposlenost u njegovom gradu, u Vlasenici.

"Vrlo je malo mogućnosti za zapošljavanje, a efekti genocida od prije 25 godina razvlače se do danas", rekao je on.

Budite najbolji u onome što radite

Mladima u našoj zemlji poručuju da budu najbolje u svemu što rade, ali i da ne rade sve.

"Naporno radite za ono što volite raditi, to će biti cijenjeno i priznato. Gradite svoje kreacije, dizajn, umjetnosti, knjige, proizvode, teorije, vještine... Najvažnije je započeti - ideje nisu dovoljne. Radite i sarađujte s timovima, podijelite svoje znanje, stručnost, strast. Sudjelujte na svjetskim natjecanjima - svi imate ono što je potrebno", zaključio je Babić.