Poslijeratni spomenici podjela: Koliko ih je, ne znamo

Od završetka rata u zemljama bivše Jugoslavije, u sklopu rasprostranjene i uglavnom neregulisane kulture sjećanja, podignuto je na stotine spomenika i kipova. Većina njih - umjesto da promoviše pomirenje - ima za cilj produbljivanje nacionalnih i etničkih podjela koje su i dovele do rata.

Zašto su poslijeratni spomenici stalni uzrok sporenja u regionu, istraživao je tim Balkanske ustraživačke mreže (BIRN), a Slobodnaevropa.org izdvaja neke od najzanimljivijih detalja ovog regionalnog istraživanja.

U poslijednje dvije decenije, širom bivše Jugoslavije izgrađen je rekordan broj novih spomenika – na stotine, možda čak i hiljade njih. Spomenicima se obično odaje pošta poginulim borcima, žrtvama sukoba, historijskim herojima, ili, u nekim slučajevima, ljudima koji se u drugim zemljama smatraju ratnim zločincima.

Različite države i etničke grupe koriste spomenike da bi predstavile svoju verziju događaja iz prošlosti. Vlade ih koriste da bi manipulisale historijom i osvojile političke poene. Regionalna direktorica BIRN-a Gordana Igrić smatra kako se poslijeratni spomenici u regionu koriste kao instrument stvaranja nacije.

"Reč je o tome da se ti nacionalni identiteti sada grade i da se onda iz tih etničkih sukoba devedesetih rađaju s jedne strane heroji, kojima se podižu spomenici, a sa druge strane ratni zločinci. Takva je percepcija ljudi, nekad je to u istoj ulici, nekad je to u istom gradu", naglašava Gordana Igrić.

Ukupni troškovi izgradnje spomenika procjenjuju se na stotine miliona eura. Međutim, većina vlada u regionu nema predstavu o tome šta je sve izgrađeno i gdje. Ne postoji ni zvanična evidencija o tome koliko nacionalne vlade troše na izgradnju spomenika, tvrdi Gordana Igrić:

"Ne moram da vam kažem za Bosnu i Hercegovinu da je potpuni haos, vi sami znate državu u kojoj živite, sa podjelom i entitetima, kantonima, opštinama, ali generalni zaključak je: nema apsolutno nikakvog reda u tom haosu, a to znači da svako može sebi da dozvoli da počne da podiže spomenik kome god želi."

U BiH situacija haotična

Poslijeratni spomenici u BiH ali i zemljama regiona imaju jak simbolički značaj i uglavnom se smještaju na reprezentativne javne prostore, ističe historičarka Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, Amra Čusto.

"Šalju vrlo jasne poruke i stoje u uskoj vezi sa političkim prilikama i sa vladajućim ideologijama. Spomenike najčešće podiže politička elita koja putem njih gradi jedan službeni narativ o prošlosti", ocjenjuje Amra Čusto.

Po pitanju izgradnje spomenika situacija u Bosni i Hercegovini je haotična. Ne postoji pravni okvir za izgradnju spomenika. Podjele, duboko ukorjenjene u složeni politički sistem BiH, sa njenim entitetima, kantonima i opštinama, stvorile su situaciju u kojoj niko ne može tačno da kaže ko gradi spomenike i da li oni odslikavaju istinu o sukobima devedesetih ili samo potpiruju etničke predrasude.

Historičar Nicolas Moll smatra kako lokalna udruženja porodica žrtava igraju važnu ulogu u odabiru spomenika.

"Većina spomenika u savremenim društvima, ne samo na Balkanu, podignuta je u znak sećanja na jednu grupu, jednu etničku, nacionalnu, društvenu ili političku grupu – onu koja je trenutno dominantna u društvu. To samo po sebi ne predstavlja problem. Ali problem nastaje ako ova kultura sjećanja ostane isključiva i jedino ukazuje poštu sopstvenim herojima ili žrtvama, a nikada ne uvažava patnju drugih", kaže Nicolas Moll.

Program menadžerica Foruma Civilne mirovne službe (ZFD) za BiH, Ljubinka Petrović smatra da mora doći do transformacije konflikta i primjene mehanizama tranzicijske pravde kako bi se  i žrtvi i počiniocu vratio status građana.

"Zato se ja pitam da li izgradnja spomenika učvršćuje status žrtve i šta bi bilo potrebno, kakvi memorijali ili kakva kombinacija da se žrtvi ponovo vrati status građana. To bi značilo da i povratnici u Srebrenicu postanu građani te zajednice. Mislim da se to ne može riješiti memorijalima", naglašava Ljubinka Petrović.

Izgradnja spomenika svojevrstan je nastavak rata drugim sredstvima, smatra aktivistica grupe 'Četiri lica Omarske' iz Beograda Mirjana Dragosavljević.

"U Srbiji postoji taj momenat ćutnje odnosno taj momenat nekakve medijske blokade o tome šta se dešavalo na ex-jugoslovenskim prostorima, tako da ovaj primer spomenika na Savskom trgu u Beogradu, koji je posvećen žrtvama koje su označene kao žrtve koje su stradale u borbi za otadžbinu – sam termin 'otadžbina' ukazuje na tendenciju revizije prošlosti i reviziju recentne prošlosti", navodi Mirjana Dragosavljević.

Dozvolu za gradnju spomenika u Bosni i Hercegovini izdale su 143 opštine, mada su mnogi izgrađeni i bez prethodnog odobrenja. Iako stručnjaci smatraju da je u Bosni i Hercegovini izgrađeno na stotine spomenika posvećenih ratu vođenom u periodu između 1992. i 1995. godine, opštine ne mogu da kažu koliko ih je tačno izgrađeno.