Tarik Zaimović nakon inauguracije u Vijećnici: UNSA mora raditi bez uplitanja i eksternih pritisaka

U utorak, 1. oktobra, upriličena je inauguracija novog rektora Univerziteta u Sarajevu (UNSA) prof. dr. Tarika Zaimovića, u Vijećnici, na mjestu gdje je 1949. godine osnovan Univerzitet, izabran prvi rektor i izvršena njegova inauguracija.

Prvi je na inauguraciji govorio dosadašnji rektor, prof. dr. Rifat Škrijelj, a detalje njegovog govora možete pročitati OVDJE.

Podsjetimo, početkom jula je Univerzitet u Sarajevu izabrao novog rektora i bilo je predviđeno da tu funkciju, u naredne četiri godine, a kako je Senat odlučio tajnim glasanjem u drugom krugu, obavlja prof. dr. Tarik Zaimović.  Međutim, u petak, 27. septembra, stiglo je inspekcijsko rješenje kojim se naređuje UNSA da poništi odluku Senata o izboru rektora i poništi konkurs u roku od 10 dana.

Trending

Zukan Helez se sastao s novim šefom Delegacije EU: Naglasak na procesu integracija

Nakon što je Kantonalna uprava za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo, inspektorat prosvjetne inspekcije, dostavio rješenje Rektoratu 27. septembra 2024. godine, sa naredbom da poništi izbor rektora, održana je vanredna sjednica Senata UNSA na kojoj se jednoglasno izlgasalo (36 članova) da Senat ostaje iza svoje odluke iz jula i kod izbora Tarika Zaimovića za rektora Univerziteta.

Pa je tako Zaimović govorio danas nakon svečane inauguracije.

"Na nama je da odlučimo u kojem smjeru ćemo nastaviti razvijati zasigurno jednu od najznačajnijih institucija u našoj domovini", započeo je, između ostalog, Zaimović svoj govor.

Prije oko 2h

U Vijećnici održana svečana inauguracija novog rektora UNSA: Evo šta je kazao Rifat Škrijelj

"Svojom unutrašnjom organizacijom i kulturom, Univerzitet u Sarajevu mora nastaviti njegovati akademsku slobodu, inovacije, individualnu društvenu odgovornost i ukupni kvalitet obrazovanja i istraživanja. U vremenu u kojem živimo, uloga univerziteta daleko nadilazi tradicionalne granice, a univerziteti postaju ključni akteri u rješavanju širih društvenih problema, promicanju građanskog angažmana, stvaranju inkluzivnih zajednica i pokretanju društvenih promjena. Akademske institucije i članovi akademske i naučnoistraživačke zajednice, moraju uzeti aktivno učešće u razumijevanju i oblikovanju najvažnijih pitanja u vremenu pred nama", njegove su riječi.

Potom nastavlja:

"Nezaustavljive demografske promjene pojačane migracijama, sve izraženija ekonomska nejednakost, rast ekstremizma, diskriminacije, klimatske promjene, nove geopolitičke realnosti, te ubrzane tehnološke promjene - ali možda najvažnije izmjene ukupnog pogleda na pitanje kvalitete života i prioritete novih generacija, nameću jednu novu – aktivnu ulogu univerziteta. 

Pored toga, iznimno složeni izazovi međugeneracijske pravednosti, kao i novog društvenog ugovora u europskom kontekstu,  od naučne zajednice traže odgovor. Univerziteti uopće, posebice javni, jednostavno će morati uzeti aktivno učešće u ovom procesu, dok ambiciozno postavljeni obrazovni, istraživački i inovacijski ciljevi postaju obaveza.

(...) 

Univerzitet u Sarajevu, mora ostati mjesto stvaranja znanja te preuzeti ulogu pokretača pozitivnih promjena u bosanskohercegovačkom društvu. U narednom periodu, naš zajednički zadatak treba biti efektuiranje svih pozitivnih pretpostavki integracije, te nastavak razvoja Univerziteta kao nosioca transfera znanja u svrhu unaprjeđenja opšte društvene i ekonomske situacije. Kultura inovacija, te jačanje za to neophodne infrastrukture kao i institucionalno povezivanje sa privredom, bit će jedan od zadataka." 

Ipak, studenti su najvažniji prioritet, kazao je: "Novim zakonom olakšano je pokretanje novih i unapređenje postojećih studijskih programa, razvoj dualnog i jačanje necikličnog obrazovanja, te integracija interdisciplinarnog pristupa u kreiranju studijskih programa. Upravo obogaćivanje studijskih programa sa ciljem pružanja različitih mogućnosti za sve više diverzificiranu studentsku populaciju, moraju biti najvažnija tema narednih godina – a interdisciplinarni pristup u nastavi i istraživanju postati norma i biti u centru ove promjene."

"Izazovi, kao što su klimatske promjene, nezaustavljivi razvoj vještačke inteligencije ili posljedice socioekonomske nejednakosti, ne mogu se rješavati bez saradnje više disciplina – a iskustva akademske zajednice tokom prethodnih decenija su nedvojbeno pokazala da samo integrisan i snažan univerzitet može ponuditi odgovore na ova složena pitanja. U isto vrijeme, u obimu reformskih procesa te umreženosti različitih interesa i potreba, ne smijemo zaboraviti da brojnost ponuđenih studijskih programa i opremljenost naučnih laboratorija nije nužno izraz kvaliteta – to je 45 minuta istinski pripremljene nastave – da tehnologija u nastavi nije rješenje, već alat – a da za izuzetna predavanja najčešće treba samo naša posvećenost, tabla i malo krede."

"Kao Univerzitet ne smijemo prihvatiti premisu da administrativne mjere, evaluacije ili bibliometrijski indikatori mogu osigurati uspjeh studenata – to je jedino moguće kvalitetom pružene nastave i aktivnim radom sa studentima. Institucionalno se moramo oduprijeti nastavku birokratizacije obrazovanja koje ne samo da neće voditi boljitku, već devastaciji kvalitete i eutanaziji neizrecivo potrebne kritičke misli. Kao pojedinci, ali i Univerzitet, moramo se oduprijeti raznolikim pritiscima da postanemo 'radnici u sektoru obrazovanja', a ne 'učitelji generacija'."

I on je, poput Škrijelja, govorio o autonomiji, ističući kako će "samo uz punu autonomiju, Univerzitet imati neophodne pretpostavke da ispuni svoju obrazovnu, istraživačku i ukupnu društvenu misiju", pa govor zaključio sljedećim riječima: 

"Kao 'alma mater svih javnih univerziteta u Bosni i Hercegovini, ne smijemo dopustiti da se sa 'institucionalnom autonomijom' rada i djelovanja manipulira i trguje zarad kratkoročnih interesa, te kroz stalne izmjene propisa, pritisaka finansijske prirode ili miješanja u akademska pitanja o kojima objektivan sud može dati samo univerzitetska zajednica - ali možda opasnije, tihim preuzimanjem i prepuštanjem različitih nadležnosti – Univerzitet ponovo dovede u poziciju iz nekih prethodnih vremena.

Unutrašnja izgradnja i povezivanje, vanjski angažman, te širenje materijalne osnove, u konačnici služe samo jednoj svrsi: očuvanju Univerziteta u Sarajevu kao bastiona slobodne misli. Za srednjovjekovne studente u Bolonji, sloboda je označavala privilegiju da mu sudi univerzitetski sud; a za prve polaznike Gazi Husrev-begove medrese, ona je predstavljala slobodu da se pri tumačenju prava između ostaloga oslanjaju i na vlastito znanje i savijest. Danas, autonomija jednostavno znači omogućiti univerzitetu da radi i djeluje bez uplitanja i eksternih pritisaka, razumijevajući da se ciljevi i rezultati univerzitetskog obrazovanja ostvaruju u dekadama koje dolaze. Za ovo Univerzitet u Sarajevu mora imati sagovornika, razumijevanje, te slobodu za rad i djelovanje."

Nakon inauguracije, Zaimović je govorio za medije te je prokomentarisao odluku Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo, inspektorat prosvjetne inspekcije, kojom je dostavljeno rješenje Rektoratu 27. septembra 2024. godine, sa naredbom da poništi izbor rektora. Na pitanje da li osjeća dozu pritiska s obzirom gdje se govori o upitnosti njegovog imenovanja, Zaimović je odgovorio: "Senat je taj koji bira i razrješava. To ne radi ni inspekcija ni Vlada ni bilo ko drugi. Nije meni kao rektoru lagano, ja sam se samo prijavio na konkurs. Mi ćemo pripremiti žalbu prema Resorom ministarstvu".

Cijelu izjavu pogledajte na snimku: