Objavljena knjiga Erme Ramić-Kunić: Ljepota srednjovjekovne bosanske pisane riječi

U izdanju Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu ovih dana objavljena je knjiga Čajničko četveroevanđelje: tekstološko istraživanje autorice Erme Ramić-Kunić.

Urednica ovog izdanja je prof. dr. Lejla Nakaš (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu), a recenzenti akademik prof. dr. hab. Sergejus Temčinas (Institut litovskogo jazyka, Vilnius, Litvanija; Accademia Ambrosiana, Milano, Italija) i dr. sc. Jagoda Jurić-Kappel (Beč, Austrija).

Knjiga predstavlja naučnu monografiju u čijem je središtu filološka analiza tekstovno-leksičkoga nivoa Čajničkoga četveroevanđelja, jednoga od značajnjih rukopisa ćirilometodske pisane kulture srednjovjekovne bosanske države.

Trending

Barcelona ne žali novac: Flick pravi posao decenije i dovodi čudo vrijedno 100 miliona eura

Čajničko četveroevanđelje jedini je crkveni rukopis koji se čuva u Bosni i Hercegovini te je 2013. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Provedeno je istraživanje pokazalo da Čajničko evanđelje, ali i drugi bosanski crkveni rukopisi predstavljaju posebnu skupinu tekstova te da oni i na tekstovno-leksičkom nivou potvrđuju jedinstvo bosanske redakcije u odnosu na susjedne redakcije.

Naime, bosanski su srednjovjekovni tekstovi evanđelja na glasu kao vrlo konzervativna skupina tekstova, tj. njima se pripisuje višestruko čuvanje arhaičnosti. Oni su zbog toga važan temelj rekonstrukcije izvornoga teksta slavenskoga evanđelja i njegove historije pa samim tim zaslužuju dostojnu pažnju istraživača.

Poređenje Čajničkoga evanđelja s većim brojem rukopisa (kako bosanskih, tako i makedonskih, bugarskih, ruskih i hrvatskoglagoljskih) pokazuje da ovaj rukopis ima bliske veze ne samo sa srpskom pisarskom tradicijom već i s drugim starijim rukopisima, posebno bugarskim i makedonskim. U tom je smislu bitno istaknuti da je ćirilometodska tradicija u Bosni najviše vezana za konzervativnu makedonsku Ohridsku književnu školu te da su predlošci većine bosanskih crkvenih tekstova došli u Bosnu iz Makedonije.

Važan doprinos ove knjige leži u tome što je izolirana najmlađa leksika slavenskoga prijevoda evanđelja, tzv. leksika četvrte redakcije slavenskoga prijevoda evanđelja, a koja je dosada, uglavnom, bila nepoznata naučnim krugovima.

Ova knjiga, prema mišljenju recenzenata, predstavlja značajan doprinos ne samo bosnistici već i slavistici općenito. Osim toga, učinjen je i značajan pomak u proučavanju bosanske redakcije crkvenoslavenskog jezika. Stoga će se njome najviše koristiti istraživači slavenskoga prijevoda evanđelja, ali i svi oni koji se interesiraju za pisanu i kulturnu baštinu srednjovjekovne Bosne.