Nasilje nad djecom: Okretanje glave na drugu stranu

O nasilju nad djecom u BiH uglavnom se malo govori i piše. Ponekad se na novinskim stranicama crne hronike pojavi neki slučaj, a kad splasne medijska pažnja, sve padne u zaborav. Pred ovim problemom nerijetko zatvaraju oči nadležni organi i institucije koje bi morale reagovati, rečeno je na predavanju koje je održano u Policijskoj akademiji u Sarajevu na temu Seksualno, fizičko i emocionalno nasilje nad djecom, piše Oslobođenje.

Traume i velike psihološke posljedice

Poznato je da se upravo u djetinjstvu izgrađuje ličnost osobe, te da je period odrastanja ključan za psihofizičko zdravlje svake osobe. Nasilje nad djecom predstavlja tako veliku traumu, koja ozbiljno ugrožava normalan razvoj djeteta.

Posljedice mogu biti različite, a među njima su strah i anksioznost, smetnje spavanja, pojave noćnog mokrenja, poremećaji u prehrani, psihosomatske smetnje, a može doći i do pojave paničnih napada i posttraumatskog stresnog poremećaja. Dalje, tu su poremećaji govora, pojava raznih fobija, te poremećaji ponašanja kao što je asocijalnost i povlačenje u sebe.

Dječak koji je zaboravio pisati

Mladen Milosavljević, ekspert za kriminalistiku u FMUP-u naveo je slučaj dječaka, koji je usljed fizičkog zlostavljanja od strane svog oca i velike traume koju je doživio – zaboravio pisati.

Iako je dječak, po godinama, odavno trebao biti u srednjoj školi, još uvijek pohađa osnovnu, a otac ga je svakodnevno tukao iz razloga što je bio nezadovoljan njegovim uspjehom u školi. 

U drugom prrimjeru otac, ne želeći prihvatiti činjenicu da mu dijete ima mentalnu retardaciju, upisuje sina u redovnu školu. Pošto ga rezultati djeteta nisu zadovoljili, smatra da mu je sin lijen i kao 'terapiju' stavlja mu na glavu šerpu sa vrelom vodom kako bi mu ''mozak proradio''.

Kada je nastavnica saznala za to, pokrenula je taj slučaj na nastavničkom vijeću, ali nije dobila podršku kolega. Direktor je potom savjetovao da se tom dječaku daju pozitivne ocjene kako bi zadovoljili oca koji bi ga u tom slučaju prestao zlostavljati.

Slučaj Janice i Ivice Kostelić

Milosavljević je na predavanju podsjetio na slučaj hrvatske skijašice Janice i skijaša Ivice Kostelića, ističući da su njih dvoje u svijetu skijanja osvojili sve što su mogli uz 'pomoć' oca Ante koji im je bio trener.

Dodao je kako bi malo kome palo napamet da Janicu i Ivicu njihov otac zlostavlja, iako Hrvatska i dan danas bruji o tome kako je on na trenizima sa svojom djecom prelazio granice ljudske izdržljivosti. Kad su Janica i Ivica govorili da ne mogu više, on ih je peo na najviši vrh tjerajući ih da se ponovo spuštaju, pomjerajući granice njihove izdržljivosti. 

''Onda imamo stav da bez takvog treninga ne bi bilo svjetskog uspjeha, tako da takav uspjeh direktno opravdava fizičko zlostavljanje. Da li biste birali da imate djecu koja nisu fizički zlostavljana, a koja su prosječna, ili da imate svjetske prvake koji zarađuju milione dolara iz razloga što su bili zlostavljani u djetinjstvu?'', zapitao se Milosavljević.

70% nasilja nad djecom u krugu porodice

Statistike ukazuju na to da se čak 70% nasilja nad djecom dešava unutar porodice, te da su u 90% slučajeva zlostavljači muškarci. Tri četvrtine seksualnih zlostavljača su rodbina i poznanici, a jedna četvrtina nepoznati ljudi. 

Seksualni zlostavljači su u 44% slučajeva mlade osobe od 14 do 22 godine, agresivni su, asocijalni, niskog samopouzdanjua i sa negativnom slikom o ljudima i svijetu, a obično zlostavljaju vršnjake ili mlađe od sebe, a i sami su u 20 do 50 % slučajeva bili žrtve seksualnog nasilja u djetinjstvu. Nerijetko su zlostavljači oženjeni, uglednih zanimanja ili pak vjerski službenici, a prije nego jedan od njih bude uhvaćen, pokazuju statistike policije, u prosjeku ima 73 žrtve.