Muhamed ef. Hafizović: U ramazanu smo Božiji gosti i time trebamo biti počašćeni

Ef. Hafizović za Radiosarajevo.ba govorio je o duhu ramazana u našoj zemlji te o lijepim postupcima koje bismo, kako je kazao, u toku ovoga mjeseca trebali više prakticirati.

Na početku razgovora ef. Hafizović ističe kako je najbitnije spoznati duh ramazana koji treba biti protkan u našim tijelima i koji svaki čovjek, po na osob treba osjetiti uprkos brojnim svakodnevnim izazovima.

"Trebamo krenuti od toga da duh ramazana treba biti obilježen time da se istakne tridesetodnevna i tridesetonoćna potraga za duhovnošću usljed svega materijalnog što čovjeka vuče zemlji. To ga na neki način čini prizemnim i najmanje čovjekom u osnovi.Tih 30 dana i noći koje nam Bog daruje se, prije svega, odlikuje za našim traganjem za duhovnošću, traganjem za sat, dva ili tri obilježavanje svoja život produhovljenjem i tek tada možemo reći da smo uspjeli tragajući za onim ljudskim u nama i za onim čime se Bog diči pred melecima i drugim stvorenjima. Izdvajamo se kao skupina -  različite kulture, narodi, mentalni sklopovi, a sve to unutar islama, tako da smo 30 dana unutar svoga života u svakoj godini dužni odvojiti za traganjem za duhovnošću", priča ef. Hafizović.

Smatra kako je to, ipak, dosta teško naći u bilo kojoj kulturi, tradiciji ili vjeri, ali da to u današnjem, modernom svijetu upravo čovjeka izdvaja.

"Zato je duh ramazana nešto što je napunjeno bereketom koji se ne može opisati, jer bi se u suprotnom prizemljio. Mi smo u toku ramazana Božiji gosti, jer ćemo biti počašćeni tim duhom koji se spušta na zemlju. Čistoća Božije riječi se može jedino razumijeti u toku mjeseca ramazana. Jednostavno postoje stadiji posta i u skladu s tim se ljudi i ponašaju. Jedan stadij posta od nas hoće da odustanemo samo od onog što je materijalno (piće i jelo) i tako sputavamo prizemne strasti, tj. smirujemo ono fizičko u nama jer nemamo dovoljno energije. Drugij stadij podrazumijeva duhovno odricanje od svega negativnog, a što je u vrijeme ramazana sputano ili 'svezano'. Čovjek se u tim danima može duhovno disciplinirati i svemu lošem kazati ne. Poslanik nas savjetuje ako se neko pogrdno odnosi prema nama, napada nas ili nam upućuje ružne riječi, dovoljno je samo reći: Ja postim i to je najbolja odbrana od negativnosti jer je post šutnja 30 dana i 30 noći, pojašnjava imam sarajevske Alipašine džamije.

Svako po na osob može govoriti o tome jer je svako za sebe nositelj svoga duhovnog tereta i niko neće biti opterećen teretom drugoga, jer je svako odgovaran za sebe, smatra ef. Hafizović. U tom duhu pojašnjava nam kako je u danima posta poslanik prakticirao osamljivanje koje ga je, kako kaže, odaljavalo od mogućnosti da ispolji negativnost na nekoga drugog.

"Moramo se potruditi da drugoga sačuvamo od toga. Ako smo nedovoljno zreli da se iznesemo s postom, onda smo dužni da drugom pomognemo materijalno kako bismo na neki način nadoknadili taj post. Već u poplavi riječi, kad je riječ postala devalvirana, do izražaja dolazi primjer kao što je to bilo nekada davno. Često je poslanik na upit svojih sljedbenika i ashaba, odgovarao šutnjom, postom ili svojim  primjerom. Tek tada je to postajalo snažno i imalo je odjeka među ljudima te su oni jednostavno slijedili taj primjer. U našem vremenu je manje primjera, a više je tih napisanih riječi koje nemaju nikakve podloge. Kada kažete ja postim, dovoljno je čovjek upozoren i nije mu odgovoreno na njegov ružan gest, jer je pametnom i išaret sasvim dovoljan", ističe naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, sasvim je jasno da ljudima tokom ramazana nedostaje mnogo supstanci koje luče određene hormone te da se tu javlja duh, onaj pravi i istinski ramazanski koji mora protkati tijelo kako bi čovjek zaustavio sve fizičke i tjelesne porive.

"Moram istaknuti kako je duh ramazana u našim krajevima odnjegovan, on se ovdje osjeti ko god dođe. Nije to baš slučaj sa svim zemljama iako se nazivaju islamske. U osnovi naše vjere postoji nešto što se zove otvorena vrata slobode. Čak i prva sura u Kur'anu kaže da su otvorena vrata i nas baš to krasi jer smo otvoreni prema drugim ljudima. Kod nas postoje boje na našim izgledima, upoznati smo s njima i ne pridajemo pažnju formi, nego smo prošetali do suštine. To nije baš slučaj u drugim geografskim područjima", smatra ef. Hafizović.

Muhamed ef. Hafizović u razgovoru za naš portal pojašnjava kako postoji nešto što se zove nestalnost i jedino što čovjek ima u kontinuitetu je diskontinuitet u svom hodu. Upravo na ovaj način pokušava pojasniti "fenomen" u kojem su ljudi totalno drukčiji za vrijeme i nakon ramazana,

"Nekada ljudi osjećaju da bi sve mogli uraditi dok slušaju drugu osobu, a kada to pokušaju primijeniti nemaju ni deset posto one energija i elena koju su imali dok su bili samo puki slušatelji. Poslanik je jedne prilike rekao ljudima: Kada biste vi ponijeli ono što je bilo sa mnom i izašli vani, vi biste se rukovali s melecima, bile bi vam otvorene oči i oko vas, ali to nije ipak ljudima nije dato. Zato je to jedna konstantna borba i previranje. Baš zato nas ramazan susreće u različitim etapama zrelosti, smijenjuju se različita godišnja doba, a sve su to životna iskušenja i istrajnost. Ja bih rekao da je to sasvim prirodno jer postoji jedan nesvakidašnji bereket koji je spušten na zemlju upravo u tom periodu 30 dana i 30 noći i kada nestane, ljudi to nekako ostane i pomalo se opuste. Tako da je to sasvim prirodno da su ljudi u ramazanu na neki način oprezniji", kazao je sagovornik.

Prema njegovom mišljenju najvažnije je iz odabranog mjeseca ramazana izaći s određenom vrstom "škole", naučenim stvarima i lekcijama, a nikako s istim grijesima ili bez određenih naučenih lekcija.

"Poslanik je rekao da mu je takvih ljudi žao, onih kojima nije oprošteno i koji se ne osjećaju lakšima – bez 'berićetnog umivanja.' Mislim da sada imamo sasvim dovoljno duha za naše vrijeme i da se možemo nositi s blagodatima ramazana sasvim zrelo i dobro, a vjerovatno je tako bilo i ljudima prije nas. Npr., Sarajevo uopće nije isto za vrijeme i poslije ramazana, promijeni se tok života jednostavno. Ljudi prije nas su imali svoje običaje koje su baštinili, a svaka generacija nosi svoj duh i zato je različitih od svojih predaka, a Kur'an upravo to i dopušta. Ovdje u BiH i u Sarajevu je to zaista odnjegovano generacijama mnogo prije nas, a mi smo to samo nastavili dalje raditi, što će, siguran sam i generacije nakon nas", smatra efendija i imam Alipašine džamije u Sarajevu.

Muhamed ef. Hafizović komentirao je i sveprisutnost islamofobije u svijetu, posebno u zemljama Bliskog istoka te o utjecaju radikalizma na Bosnu i Hercegovinu. Naš sagovornik smatra kako "nam komšije pokušavaju pripisati svoje frustracije."

"Kada je riječ o islamofobiji koja je u posljednje vrijeme zahvatila svjetsku scenu, reći ću da se kod nas osjete određeni odjeci, ako ništa onda oni emotivni. Ono što je naša sreća je racionalniji pristup tome. U svakom slučaju postoje etape i procesi koji su zahvatile određene muslimanske zemlje, a što smo mi proživjeli mnogo ranije. Mnoge stvari nam se žele pripisati, a na koje smo mi imuni i poznajemo ih, znamo da nije tako. Komšije isto tako znaju da mi to ne poznajemo, ali svoje vlastite propuste i frustracije pokušavaju prenijeti na drugo polje. Ali, što se kod nas kaže – prvo treba pomesti ispred svoje kuće pa tek onda ispred tuđe. To su, rekao bih, namjerna pripisivanja, ali ko god prođe ovim gradom osjeti i zna da to nije tako", smatra imam.

Posebno je podcrtao kako se moramo što više, posebno u ovom odabranom mjesecu okrenuti knjizi, jer nam je to, kako kaže, "prva naredba."

"Ljudi danas nisu okrenuti knjizi, iako najprije trebamo biti obrazovani. Knjiga i riječ su danas devalvirale, a svi su na različitim stranama svijeta s različitim ljudima. Upravo sada ramazan i iftar, koji su potencirani u našoj tradiciji, trebaju biti spona među ljudima. Na iftarima ljude treba pogledati u oči, što više se okupljati i razgovarati jer je to ljepota ramazana", istaknuo je imam sarajevske Alipašine džamije te uputio svoju ramazansku poruku:

"Tragajte za duhovnim i onim što je produhovljeno ne biste li pronašli ono što je najljepše i tome se posvetili"!