Malo ko u Makedoniji vjeruje da je Trajkovski stradao zbog greške pilota
Sutra se navršava tačno 15 godina od pogibije tadašnjeg makedonskog predsjednika Borisa Trajkovskog koji se sa članovima svoje brojne delegacije uputio na "Mostarski sajam gospodarstva".
Piše: Faruk Vele
Uprkos dvije zvanične istrage, kontroverze u vezi sa padom aviona "Beechcraft Super King Air 200 Z3-BAB" na Matića brdu u mjestu Rotimlja, između Mostara i Stoca, 16. februara 2004. godine, i danas postoje.
Skrivanje mjesta nesreće
Pored Trajkovskog, u nesreći kod Mostara živote su izgubili portparol Dimka Ilkova Bosković, savjetnici Risto Blaževski i Anita Lozanovska, predstavnik Ministarstva vanjskih poslova Mile Kristevski i tjelohranitelji Ace Božinovski i Boris Velinovski, te pilot i kopilot. Tijela stradalih su pronađena u izgorjelom, neprepoznatljivom stanju.
Autor ovih redaka bio je izvještač sa tog tragičnog događaja koji je prije deceniju i pol potresao region i u boli ujedinio građane Bosne i Hercegovine i današnje Sjeverne Makedonije, posebno Mostara i Skoplja.
Novinari su na dan nesreće svjedočili čudnoj konspirativnosti pripadnika tadašnjeg SFOR-a koji su olupinu aviona najprije "tražili", odnosno, tačnije, reporterske ekipe usmjeravali prema selu Gornja Bitunja između Stoca i Ljubinja, tridesetak kilometara od mjesta nesreće, a onda prema Berkovićima, da bi se prvog dana potraga okončala neuspješno.
Foto: Privatni album: Faruk Vele na mjestu događaja
Dan poslije, već u jutarnjim satima, potvrđen je pronalazak aviona i tijela stradalih, ali je novinarima uskraćen i pristup i relevantne informacije.
Nekoliko mostarskih novinara uspjelo se tokom dana otežano probiti do mjesta pada aviona i izvijestiti o velikoj tragediji (bilo je privođenja i prolazaka kroz minsko polje), a da bi se iz razgovora sa stanovnicima Rotimlje ispostavilo da su strani vojnici dolazili i dan prije zvaničnog pronalaska aviona, to jeste samo pola sata nakon nesreće!
Ispostavilo se da je pronalazak aviona saopćen javnosti sa 24 sata zakašnjenja. Štaviše, novinari su se suočavali s ozbiljnim prijetnjama i kasnije, posebno kada smo dan-dva poslije pokušali fotografirati olupinu koju su pripadnici vojnih snaga prevozili na teretim kamionima prema hangarima u Mostaru. Ispostavilo se i da su francuski kontrolori leta sa Aerodroma Mostar, već sutradan ekspresno poslani svojim kućama.
Istrage koje su vodile dvije komisije i ona Salke Begića neposredno nakon tragedije i ona Omera Kulića iz 2014. godine, utvrdile su odgovornost makedonskih pilota za tragediju.
Komisija za ispitivanje uzroka nesreće, koju je formiralo Vijeće ministara BiH, najprije je zaključila da je uzrok pada aviona bila "proceduralna greška pilotske ekipe u fazi slijetanja na mostarski aerodrom, koja je dovela do toga da avion udari u brdo". Prema Kulićevoj verziji, oni su počinili sedam kobnih pogrešaka. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine zato nikoga nije optužilo za avionsku nesreću kod Mostara.
Porodica i značajan dio javnosti te bivše jugoslovenske republike ni danas ne vjeruju da se tragedija dogodila zbog grešaka pilota, tim prije jer su oni pilotski zanat učili upravo u Mostaru za vrijeme bivše Jugoslavije.
Još jedan nerazriješen slučaj
Zato nije čudo da su se pojavile razne teorije zavjere o događajima na Matića brdu, pa i ona makedonskog advokata Ignata Pančevskog da je Trajkovski ubijen u atentatu, te da moćne obavještajne svjetske obavještajne službe sve to žele da zataškaju.
"Ja godinama dokazujem da je predsjednik Trajkovski ubijen u atentatu, ali od mene niko ne traži dokaze. Oni koji trebaju da znaju, znaju da ja govorim istinu", govorio mi je Pančevski prije nekoliko godina.
Iako je većina sa skepsom gledala na "Rambo verziju" makedonskog advokata, sumnja u vezi zvaničnih nalaza, realno, i dalje postoji.
Branko Đorđevski, zamjenik glavnog i odgovornog urednika skopskog Dnevnika kaže za Radiosarajevo.ba da i poslije 15 godina, poslije dvije istrage i tvrdnji da su “proceduralne greške pilota” glavni razlog rušenja vladinog “Kingera” u kome je poginuo tadašnji makedonski predsjednik Boris Trajkovski i osam drugih saputnika, "u to malo ko vjeruje u Makedoniji".
Zajedno smo izvještavali s mjesta tragedije prije deceniju i pol, te je Branko odlično upoznat s ovom temom.
Foto: Privatni album: Branko Đorđevski
"Istrage nisu dale racionalna objašnjenja o tome kako avion toliko dugo vremena nije bio pronađen nad Rotimljom, šta su tamo radili nekoliko džipova sa vojnicima, kako to uređaj za lociranje aviona prvo nije radio, a potom je, kao, proradio, kako je moguće da pored ugljenisanih tijela ne izgore i aparati, dijelovi garderobe… Zbog svega toga mislim da će i ovaj slučaj smrti predsjednika jedne države ostati zajedno sa svim onim drugima koji su ostali nerazjašnjeni, misteriozni, sa velikom dozom sumnji za nekakvu zavjeru, atentat i slično", govori nam Đorđevski.
Smatra da je Trajkovski političar koji i poslije 15 godina nedostaje današnjoj Sjevernoj Makedoniji.
"Čini mi se da je upravo pogibija pomogla da na vidjelo izađe sva veličina Trajkovskog. To je ono sumiranje magistralnih stvari koje jedan političar i šef države pravi. Nije tajna da do tog februarskog jutra Trajkovski nije bio previše omiljen u javnosti, u svojoj i u drugim političkim partijama. To je period poslije vojnog konflikta 2001. godine, poslije Ohridskog dogovora kojim je u Makedoniji uveden meki federalizam, kada se sprema donošenje zakona o podjeli opština pravljen po makedonsko-albanskim procentima u njima, početak zapošljavanja Albanaca u državnim službama…", prisjeća se Đorđevski.
Borisova lekcija
Sve to, kako veli, nije sa oduševljenjem primano sa makedonske strane na kojoj je Trajkovski bio ličnost koja je u "dogovoru sa međunarodnom zajednicom stajala iza takve promjene makedonske političke i društvene realnosti".
"To je i ukazivalo da su bile male šanse da će izboriti još jedan predsjednički mandat. No, to je sve ostalo u sjenci nasilne smrti i sumiranja svega onoga što je bio njegov glavni politički projekt. A to je, svakako, Makedonija kao sastavni dio Evropske unije, silno prijateljstvo i bliskost sa SAD-om, stabilni međuetnički odnosi, bliskost sa građanima nasuprot otuđenosti političkih elita, ljubav prema sopstvenoj zemlji i saradnja sa drugima", objašnjava Đorđevski za Radiosarajevo.ba, te dodaje:
"Sve su to kvaliteti koji su izašli na površinu i koji se sada jasno vide. Nije to zbog toga što se o onima koji nisu među nama govori “sve najbolje”. To se gleda kada se napravi objektivno uspoređivanje njegovog političkog profila i onih koju su došli poslije njega. To znači da Trajkovski i njegova politička filozofija veoma nedostaju Makedoniji. Da bi bilo, ipak, drugačije da je ostao među nama. Nažalost,
nisam siguran da je lekcija koju je Trajkovski ostavio iza sebe naučena od onih koji poslije njega vode Makedoniju".
Kad je riječ o samom uzroku tragedije na Matića brdu, možda je najbolji zaključak o slučaju Trajkovski dao mostarski novinar, rahmetli Enes Ratkušić, kada je u tekstu za Al Jazeeru Balkans 2012. godine zapisao:
"Suštinski, bosanskohercegovačka komisija je, s obzirom na 24-satno kašnjenje u dolasku na mjesto nesreće, praktično sve dobila iz "druge ruke". To je, zapravo, najvažniji razlog zbog čega nijednu od naprijed navedenih "zagonetki" ozbiljna istraga, ma kako bila proceduralno naoružana, ne bi smjela ignorirati kao nebitnu. Dok god naprijed navedene nedoumice ne budu adekvatno i ozbiljno tretirane, bosanskohercegovačka i makedonska javnost, porodice poginulih, makedonsko rukovodstvo i drugi bit će znatno bliže "Rambo verziji" cijelog događaja makedonskog advokata Ignata Pančevskog, koji tvrdi da su Trajkovski i njegovi saputnici brutalno likvidirani, nego Begićevoj (i Kulićevoj,op.a.) proceduralnoj grešci pilota".
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.