Lagumdžija vs. Nikšić: Predsjednički zagrljaj

Prije jedno godinu dana, SDP-ovo je bahato vodstvo, svjesno da tone, bacilo spasonosni spin, uličnim žargonom rečeno -“lavor”: trebao je, naime, stići Alastair Campbell, majstor masovnih komunikacija koji može sve. Godinu dana kasnije, za predsjednika Socijalističke Demokratske Partije, izabran je pravnik iz Konjica Nermin Nikšić. 

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Dolazak Nermina Nikšića na čelo SDP-a, nekako je, čini se, klasičan nastavak slijeda događaja u toj partiji. Rečeno narodski, ni tamo – ni ‘vamo: ako je ikada bilo vrijeme za željeznu metlu u ovoj partiji, bilo je sad, u vrijeme najvećeg izbornog poraza. No, očigledno se nema ni snage, ni “uvjeta” za to. Da li će federalni premijer navigavati crvenim brodom (podvučenim zelenim) na drugačiji način od dosadašnjeg kapetana i njemu odanih gusara, vidjećemo, ali korjenita, suštinska promjena se, najvjerovatnije, neće dogoditi. Zlatko Lagumdžija će još neko vrijeme kontrolisati  tokove rada Partije, a ekipa koja je dovela SDP tu gdje jeste, još će, barem neko vrijeme, ostati “tu negdje.”

Na Balkanu je još uvijek tako da s predsjedničkih funkcija češće smjenjuje biologija nego biračko tijelo: u Bosni i Hercegovini ovdje je stvar još komplikovanija, jer je čitava institucija, odnosno partija, bila došla u pitanje. I to, uglavnom, zbog bahate odrođenosti vodstva stranke od onih koji su trebali biti njezina baza – radnika, studenata, seljaka, penzionera. Baš onih koje Nikšić najavljuje kao svoju ciljnu grupu u prikupljanju novog članstva.   

Velež, rukomet, Konjic i konji

Istina, ne treba biti ni nepravedan prema njemu: on kao pravnik i predsjednik vlade Federacije ima neke zasluge, i što je bitnije, ima zanimanje. Većina Lagumdžijinih pobočnika svoje su temeljne zanate davno zamijenili za pozicije profesionalnih političara, i u tome se nisu razlikovali bitno od SDA.

Nikšićeva prednost u odnosu na njih jeste da ima kontakt sa stvarnošću, može se reći da je s uspjehom prošao ispit gradnje auto-ceste, i njegove ga ljudske preferencije odvajaju od šatrologa iz crvene kavijar buržoazije: ne provodi svoje vrijeme na dosadnim “in – mjestima” sa wanabee bogatom vinskom kartom, bavio se rukometom, i prije nego je bio funkcioner išao je gledati Veležove i utakmice reprezentacije, i zna šta znači zapošljavanje ljudi. Istina, to što mu se “potkrade” da tu i tamo zaposli nekoga iz familije, ili mu se “podrepi” da u ličnom obezbjeđenju pronađe i ponekog bivšeg kriminalca, to su, valjda jadi tranzicije s kojima se mora nositi.

Đe bude onaj Campbell?

Bilo kako bilo, na Nikšiću je da obavi ozbiljan zadatak: najstariju partiju u Bosni i Hercegovini (ko kaže da je naš jedini kontinuitet nacionalno organizovanje?) koja je skoro ispala iz tračnica, valja vratiti na kolosijek koji bi krenuo u dobrom pravcu. U tome će mu od pomoći biti svi oni koje su bahato,  neodgovorno i predugo Lagumdžijino vođenje otjerali, bilo da se radi o političarima, ili o nama biračima, u druge tabore. Ispada da je danas jasnije nego prije izbora da DF tako veliki broj glasova nije dobio zbog sposobnosti vlastitih kadrova, nego zbog činjenice da su ljudi glasali protiv SDP-a.

U nas je pamćenje kratko, ali podsjetit ću vas na vrijeme od prije godinu i nešto dana kad su lagumdžići mahali po Sarajevu genijalnom spin informacijom da će njihove predizborne poslove voditi Alaistair Campbell, veliki mag komunikacija bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira.

Mi kojima je bilo smiješno da će ih spin- doctor izvaditi iz septičke jame u koju su upali, bili smo okarakterisani kao jalni jadnici koji ne razumiju moderne političke i komunikacijske tokove: elem, Campbell nije došao, Zlatko nije prošao, a Nerminu je raditi.  

Prvi koji mu je zagrljajem čestitao je bivši predsjenik SDP-a. Taj zagrljaj mogao bi biti najveći teret na zadatku koji preuzima Nermin Nikšić.  Zadatku ozdravljenja jednog od hiljada bolesnih kolektiva u nezdravoj zemlji.