Kurspahić: „Euroentuzijazam“ protiv „eurocinizma“
U proljeće iduće godine navršiće se deset godina od najvećeg talasa proširenja Evropske Unije kad je, prijemom deset novih članica – Češke, Estonije, Kipra, Latvije, Litvanije, Mađarske, Malte, Poljske, Slovačke i Slovenije - članstvo Unije povećano na 25 zemalja kojima su se kasnije pridružile i Bugarska i Rumunija a nedavno i Hrvatska.
Piše: Kemal Kurspahić za portal Slobodnaevropa.org
Imao sam tada priliku da neposredno iskusim „europonos“ novih članica Unije u vezi s jednim od najbitnijih kriterija podobnosti za članstvo: vladavinom prava.
Kao predstavnik za štampu agencije Ujedinjenih nacija za
drogu i organizovani kriminalu Beču pripremio sam, naime, kraću analizu o tome
na koji će se način tako značajno proširenje Unije odraziti na nastojanja za
suzbijanje trgovine drogom i organizovanog kriminala. Dan prije nego što ćemo
analizu predstaviti svjetskim medijima pozvali smo na čestitanje i razgovor o
toj analizi ambasadore deset novih članica Unije akreditovane pri Ujedinjenim
nacijama u Beču. Više njih je u tom neobaveznom razgovoru učtivo prigovorilo
kako ne prihvataju nikakvu podjelu na „stare“ i „nove“ članice Unije.
„Mi smo svi prošli kroz zahtijevnu proceduru prijema,
uskladili svoja zakonodavstva i pravnu praksu sa zahtjevima i standardima
Unije, i ulazimo u nju kao ravnopravni a ne kao članice prema kojima će se
iskazivati podozrenje“ - rekao nam je
jedan od istočnoevropskih ambasadora izražavajući uglavnom jednodušno osjećanje
„novih Europejaca“.
Od tada je Evropska Unija, naročito u posljednje dvije-tri godine, prolazila i kroz iskušenja svjetske ekonomske krize. Ali, to nimalo nije umanilo „euroentuzijazam“ većine zemalja koje su službeno izrazile želju za pridruženje Uniji. Ova nedjelja to je najbolje pokazala, i na institucionalnom i na planu uličnih raspoloženja.
U organima Unije – izraženo je zadovoljstvo napretkom Crne
Gore u ispunjavanju uslova za članstvo i objavljeno da je Srbija ispunila
uslove za otpočinjanje pregovora o članstvu vjerovatno već u januaru iduće
godine. Istovremeno je potvrđeno razočarenje evropskih partnera odsustvom bilo
kakvog napretka Bosne i Hercegovine na evropskom putu.
„Euroentuzijazam“ se ispoljavao i na ulicama i trgovima glavnog grada Ukrajine Kijeva; tamo su stotine hiljada građana izišle da protestuju protiv odluke ukrajinske vlade da zbog „strateškog partnerstva“ s Rusijom potisne u drugi plan približavanje Evrpskoj Uniji.
Samo u Bosni i Hercegovini, koja je nakon rata imala
povoljniju startnu poziciju i od Srbije i od Hrvatske, u vidu dobre volje
najznačajnijih evopskih partnera da se iskupljuju i za vlastite tragične
procjene i nesnalaženja u balkanskom krvoproliću devedesetih, ovo potonuće na
samo dno ljestvice pretendenata na članstvo u Evropskoj Uniji nailazi na
potpunu šutnju.
Nju povremeno narušavaju jedino euroskeptici ili eurocinici.
Komentatori čija je misija da unaprijed amortizuju bilo
kakvo ogorčenje ili pritisak javnosti na njihove političke sponzore zbog
zaostajanja zemlje za svim susjedima na evropskom putu nude „analize“ po kojima
i nema nikakve potrebe za žurbom prema Evropi kad je ona ionako prezasićena
proširenjem i neće uskoro imati želju za novim članicama.
Vaspitavani u propagandističkom novinarstvu, čije je
vrhunsko zadovoljstvo objava da je „komšiji crkla krava“, oni će reći kako je
eto i Slovenija, koja je prije svih drugih republika bivše Jugoslavije kao
vrhunski nacionalni projekt izabrala „Europu zdaj“ (Evropu sada), u sve dubljoj
krizi a da prije svega Grčka ali i Italija i Španija pripadnost evropskom
projektu sada skupo plačaju u vidu evropskog diktata u vezi s nihovim
ekonomskim i monetarnim politikama.
Osim toga – ti presuditelji „komšijskoj kravi“ trijumfalno će ukazivati na primjere korupcije u vrhovima vlasti i Hrvatske i Slovenije, oličene u krivičnom gonjenju nosilaca najviših političkih funkcija, poput Sanadera i Janše, kao vrhunski dokaz kako eto Unija prima u članstvo i zemlje s raširenom korupcijom i bezakonjem.
O svakom od navedenih „primjera“ skore propasti evropskog
projekta može se, naravno, govoriti i iz sasvim suprotnog ugla: priča o
„zasićenju prijemom“ (u Evropsku Uniju) nije umanjila radost zbog ulaska
Hrvatske u evropsku porodicu država i naroda; zemlje pogođene svjetskom
ekonomskom krizom – poput Grčke, Italije ili Španije – bile bi u katastrofalno
gorem položaju da iza njih nije stala Evropa infuzijom ogromnih količina novca
u zamjenu za usklađivanje ekonmskih politika s evropskim standardima
domaćinskog poslovanja; hapšenja političkih prvaka u Hrvatskoj i Sloveniji mogu
se gledati i kao primjeri uspostave i funkcionisanja vladavine prava kao jednog
od bitnih kriterija pripadnosti Evropi našeg vremena pogotovu u odsustvu bilo
kakvog propitivanja u Bosni i Hercegovini enormnog bogaćenja ljudi na visokim
javnim funkcijama.
(Završavajući ovonedjeljnu kolumnu čitam kako je
bosanskohercegovački ministar spoljnih poslova na novogodišnjem prijemu najavio
„još veću otvorenost“ svog ministarstva prema medijima: još jedan primjer
nesnalaženja u vremenu – u godini pojave Edwarda Snowdena „otvorenost“ prema
javnosti“ više ne zavisi od ministara i
ministarstava.)
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.