Kriminalac možeš biti ti!

Najnovije vijesti sa sarajevskih ulica uglavnom podsjećaju na Sodomu i Gomoru: vozač ubio pješaka, masovno trovanje, trudnica se ubila, grad blokiran zbog hapšenja, u pucnjavi dvoje ranjenih... 

Piše: Ahmed Burić, Radiosarajevo.ba

Kad se sve zbroji i oduzme, ono što se nekad zvalo sigurnosna slika nam izgleda ovako: policija, uglavnom, uvijek sazna ko je učinio krivično djelo. Kad privede osumnjičenog, nastupa prvi problem; tužioci se, pravdaju da nemaju gdje smjestiti kriminalce. Pokrivaju se „zakonima“ i utemeljenim advokatskim zahtjevima (fiškalizacija društva je posebna tema, i njome se treba pozabaviti), dok sudstvo iskorištava komotnu poziciju koju je steklo. Jednostavno rečeno, zakoni su nam sjevernoevropski, a njihova provedba centralnoafrička. Nije, onda, ni čudo da nam je život, umjesto da bi bio Švicarska, kako pjesma kaže, što bi se nekad reklo – Bangladeš. Ili, u skladu s vremenom – nepalski. 

Način na koji ovdje „funkcionira“ međunarodna zajednica je tipični (polu)kolonijalni: većinu vremena troše na besmislene sastanke s liderima, ujutro teretana, uvečer u skup restoran, za vikend kući ili u Bruxelles. Ako nije Bruxelles već i preko hefte, da se utvrde dalje smjernice za ništa. 

Za to vrijeme policija „radi“ svoj posao: oni manje-više saznaju sve jer mi smo doušničko-ogovaralački mentalitet. Uvijek se „sazna“. Ili se budala pohvali, ili je neko prijavi. Osim u slučajevima prekoračenja ovlasti policajaca koji tu i tamo nevina čovjeka pretuku da ga pošalju na traumatologiju: tako je prije mjesec dana pripadnik specijalne jedinice federalnog MUP-a isprebijao 21-godišnjaka na mrtvo ime, a onda pribavio lažnu izjavu od lica poznatog organima gonjenja, da se, praktično, nije desilo ništa. Ta i takva policija sjedi na cestama duž Bosne (i Hercegovine) i naplaćuje kazne kad ne radi posljednje štop svjetlo, ali dilere heroina uredno pušta da „rade“ svoj posao. Uredno se hvaleći pljenidbama kanabisa kao ozbiljnom borbom protiv droge. S druge strane, sve vrste kriminala cvjetaju, državna mafija ulazi u posljednji čin pljačkanja, u kojem će se dogoditi da će svi stalni radni odnosi biti stavljeni van zakona. Onda će policija imati pune ruke posla, ali ne treba o tome sad. Ionako je dosta zlogukih proročanstava. 

Estradna hapšenja i krimi reality show

No, ono što upada u oči i bode ih do sljepila su „estradna“ hapšenja: od Budimira, preko Gibraltara i Lijanovića, raznih čauša, čauševića i ostalih. Imali smo priliku gledati detalje privođenja, ljude – kornjače, rotacijska svjetla i duge cijevi. Slučajno? Ni najmanje, dok se pred javnošću otimaju poslovni prostori, grade velebni objekti, dogovaraju podjele energetskog sektora, vlast (bolje rečeno, sprega) pušta krimi reality show u kojem možemo vidjeti razne hitove: majku Lijanovića kako nariče, inspektore kako zijevaju, ili veliku akciju hapšenja još većeg kriminalca Hatića, sa sve ženom i 50.000 eura „od iznude“. Zašto to sve moramo gledati? Hoćemo li bolje misliti o vlasti, o policiji, o sudstvu ili tužilaštvu zbog toga. Nećemo. Svakom normalnom u ovoj zemlji jasno je da ukoliko želi živjeti mirno, ili mora biti od makova zrna, ili – naoružan. Trećeg nema. Ni sredine.  

Estradizacija politike tako je stigla u završnu fazu: u onu u kojoj je moguće da vas ni krivog i dužnog optuže ili istuku i za to neće odgovarati niko. S druge strane, stvoren je „savršen“ sistem u kojem se na TV-u i portalima vrte „velike“ akcije s akterima koji najviše liče na nekakve potencijalne kriminalce koji su svoj vizualni identitet pronašli negdje u TV serijama, a svoje vanredne kriminalne sposobnosti pokazuju tako što u Austriji pljačkaju kladionice, a u Sarajevu zavrću ruke i otimaju mobitele. Tako završavaju veliki obračuni s kriminalom. U jednom kombiju, s rotacijskim svjetlom, i maskiranim specijalcima. 

Ali, s vrlo malo nade u to da će nama, ili barem našoj djeci biti bolje. Ukoliko svi ne postanemo kriminalci, pa silom ne zbacimo (kriminalnu) vlast. Što, rekosmo, nije sigurno da se neće početi događati, već u jesen kad MMF zavrne prvu slavinu. 

Dobro došli u reality show Kriminalac možeš biti ti! Ukoliko ono „možeš“ već nije prešlo u trajni imperativ.