Jedna od najvećih nesreća u Jugoslaviji: Kako je došlo do strave u Vranduku

Prije nekoliko dana navršilo se 50 godina od jedne od najvećih željezničkih nesreća u bivšoj Jugoslaviji. 

Željeznička nesreća u tunelu kod Vranduka dogodila se 14. februara 1971. godine, kada je izbio požar na vozu koji je se kretao ne relaciji Žepče-Zenica.

U požaru, gdje je gorio dizel za pogon lokomotive, nastradalo je 33 osoba, dok je više os 100 povrijeđeno, od kojih 60 teško. Većina ljudi je stradala udisanjem otrovnog dima. Putnici su bili pretežno rudari i radnici Željezare na putu do radnog mjesta.

Varnica je izazvala požar gdje je zapaljeno oko 3-4 tone dizela u rezervoaru lokomotive. Požar se vrlo brzo proširio na vagone. Nakon što je požar zapažen, voz je već stajao na oko 200 metara pred izlazom iz tunela. Povrijeđeni su prebačeni u bolnicu u Zenici. 

Lokalni voz, s brojem 820, sastojao se od jedne dizel-lokomotive i devet vagona. 

Nakon što se dogodio kvar na lokomotivi voz je stao u tunelu gdje izbija požar. Smatra se da se gorivo izlilo iz rezervoara i da je električna varnica izazvala požar. Voz je stajao tu obično zbog signalizacije, pa su putnici smatrali da se radi o uobičajenom stajanju.

Međutim kondukter ih je obavijestio da se izlazi iz voza u pravcu Nemile jer lokomotiva gori. Tunel je imao nagib u pravcu Nemile, odnosno Žepča, i postojala je mogućnost da mašinovođa otkači kompoziciju vagona koji bi se pokrenuli u tom pravcu.

No to nije bilo moguće jer su putnici počeli već izlaziti iz voza pa bi bili pregaženi. Otežavajuće okolnosti su bile što je tunel u pravcu spašavanja bio duži (1200 m) , bez svijetla uz vazdušnu struju koja je nosila otrovan dim. Na kraćem dijelu tunela (200-300 m), u pravcu Zenice, spašavanje nije bilo moguće zbog velike vrućine. 

Komemoraciji stradalih pristustvovali svi veći zvaničnici tadašnje Jugoslavije, Džemal Bijedić, Branko Mikulić, Đuro Pucar, Hamdija Pozderac....