Je li UDBA naša sudba i kako OZNA sve dozna

U kolokvijalnom i jeziku medija vrlo se često koristi riječ – "udba", i iz nje izvedena riječ "udbaš". Porijeklo dolazi od skraćenice za Uprava državne bezb(j)ednosti, koja je bila zvanična obavještajna služba prvo Demokratske Federativne, a poslije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. 

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

UDBA je nastala 1946. godine, i to reorganizacijom OZNA-e (Odjeljenja za zaštitu naroda). Iz prvog i drugog odjeljenja OZNA-e, formirana je UDBA, a iz trećeg KOS (Kontraobavještajna služba), zadužena za takozvane "vanjske" neprijatelje: UDBA se, uglavnom, bavila neprijateljima vlasti, a 1966. je reorganizirana smjenom srpskog političara Aleksandra Rankovića, koji je bio optužen za prisluškivanje Josipa Broza Tita. Od 1967. dio UDBA-e je reorganiziran tako da je svaka republika imala svoj ogranak.

Špijunska posla: 10 najmoćnijih obavještajnih agencija svijeta 

Tačan broj saradnika i zaposlenika UDBA-e danas je nemoguće utvrditi, ali za ilustraciju može poslužiti da danas u Hrvatskoj, recimo, oko 16 hiljada ljudi još uvijek dobiva penziju od te službe. U Srbiji postoji BIA (Bezbjednosno informativna agencija) koja je, zapravo, reformirana UDBA, a u javnosti se odomaćila riječ "udbaš". To je ime za, navodno, utjecajne ljude ili grupe koje su formirali nekada utjecajni ljudi iz komunističkog režima: obično se koristi za diskreditaciju i difamaciju ljudi, a najčešće je upotrebljavaju bivši saradnici UDBA-e, u međusobnom optuživanju.

UDBA je nešto između sudbe i stvarnosti

Spisak saradnika UDBA-e u Bosni i Hercegovini se još uvijek ne može dobiti, niti je naša zemlja ikada poduzela nešto čime bi se zadovoljila lustracija (čišćenje, razmatranje). Taj bi spisak, ako bi bio potpun, sigurno, začudio i one koji se smatraju vrlo informiranima, ali je dovoljno reći da je UDBA – poput KGB-a ili STASI-ja u bivšem SSSR-u i Istočnoj Njemačkoj – zahvatala, praktično, sve segmente društva: partijske, ekonomske, vjerske, privredne, novinarske i umjetničke krugove: nije slučajno da je dospjela i u stih "jer je UDBA naša sudba" i u narodne poslovice – "OZNA sve dozna".

Veliki srpski intelektualac i filantrop pokojni Srđa Popović je jednom rekao "da je jedina ozbiljna institucija koju su Srbi stvorili – UDBA". Ni drugi narodi na ovim prostorima, reklo, bi se nisu bitno drukčiji, jer kako reče još jedan veliki intelektualac, crnogorski pisac Milorad Popović – "cijeli mentalitet naginje k tome".

Još će se generacijama govoriti o UDBA-i: bilo da se radi o stvarnom utjecaju onih koji su radili za nju, bilo da se javnost i građanstvo plaše njome. Bilo kako bilo, UDBA je nešto između sudbe i stvarnosti, utvare koja nas stalno plaši, i realne opasnosti da njezin duh nikada neće iščeznuti.

Osim ako se mentalitet ne promijeni iz temelja. U šta je teško povjerovati.