Jarane, vodi nas u Norvešku, pusti se šuplje priče!

Facebook status Bubimira Bešlića koji kroz ovaj događaj vidi stanje u Bosni i Hercegovini i želju građana da odu daleko prenosimo u cijelosti:

Jarane, vodi nas u Norvešku, pusti se šuplje priče! Kad da vas vodim? Sad nas vodi, odmah s tobom da krenemo!

Na fotografiji snimljenoj jučer su Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Došli su oba entiteta, iz raznih gradova ove države. Iz oba Sarajeva, sa obje obale Neretve u Mostaru, iz Doboja, Višegrada, Kiseljaka. Bio je tu i jedan čovjek iz Srbije.

Neki od prisutnih su imućni ljudi, neki su i dobro obrazovani, neki rade više nego ugodne poslove, bar za bosanski životni standard. Šta je to sve ove ljude spojilo i dovelo na jedno mjesto? Spojila ih je zajednička želja da se presele u Norvešku. I to momentalno. Porodici bi se javili kasnije, kada stignu u Bergen, Narvik ili Bodo.

Jedna norveška agencija za zapošljavanje, specijalizirana za poslove u autoindustriji, jučer je u Sarajevu održala svoju prezentaciju. Traže automehaničare, vulkanizere, lakirere, električare, vozače autobusa i kamiona. Sve što trebate jeste da znate neki posao vezan za vozila i da znate bar malo engleskog. Iz agencije tvrde da će kandidatima pomoći da nauče norveški, da će im pomoći oko pronalaska stana, da će pomoći oko snalaženja u novoj sredini. Traže da dvije godine radite preko agencije i da vama je stalni posao nakon toga zagarantiran. A onda vam se valjda smješka i trajni boravak u Norveškoj, pa onda možda i državljanstvo. A onda će vas valjda boljeti briga i za Bosnu i za njena entiteta i za izbore koje se dobivaju topsom, ćevapima i obećanjima da će vam suprugu zaposliti kao čistačicu, a sin da će vam dobiti posao u rudniku. Samo ako glasate za njih.

Na prezantaciji je govorio i momak po imenu Hasan. Automehaničar je, čini mi se iz okoline Doboja. U Norvešku je otišao prije nekih sedam mjeseci. Za svoju novu domovinu i za svoje poslodavce ima samo riječi hvale. Hasan priča kako su ga na aerodromu u Oslu dočekali ljudi iz kompanije za koju će raditi, kako su ga odveli u sjedište njihove firme i upoznali ga sa kolegama i načinom kako firma funkcionira. Kada su vidjeli da je iscrpljen i umoran od puta, odveli su ga u supermarket i rekli mu da kupi šta god želi. Na njihov račun.

Hasan priča o tome kako se u Norveškoj rad, trud i znanje uvažava. Kako vas šefovi pitaju jeste li dobro i da se dobro osjećate, kako im je stalo da su njihovi radnici zadovoljni jer onda posao ne trpi.

- Kada vam je neko u Bosni rekao "hvala" na poslu? Kada ste u Bosni doživljeli nešto ovako, da se šefovi brinu kako se osjećate? - pita Hasan prisutne.

- Nikada - čuje se u sali.

Svaki put kada Hasan pohvali Norvešku, život i rad u ovoj zemlji, salom se začuju uzdasi.

- Jarane, vodi nas u Norvešku, pusti se šuplje priče! - "ultimativno" traži jedan od prisutnih.

-Kad da vas vodim? - pita Hasan.

-Sad nas vodi, odmah s tobom da krenemo - objašnjava građanin BiH, uz ovacije prisutnih u sali.

Vjerujem da su građani BiH, jučer prisutni na prezentaciji poslova iz domena autoindustrije, bili spremni ostaviti i kući i rodni grad ili selo i dedovinu i sve što ih veže za zemlju u kojoj su se rodili, samo da se presele u Norvešku. Čak i pod uslovom da se u Bosnu više nikada ne vrate.

Moja znatiželjna novinarska njuška, koja me je u nedeljno jutro dovela na ovaj događaj, među prisutnim upoznaje stariju gospođu. Kaže da je po struci bankarski tehničar. Na birou je 30 godina. Njen sin, kćerka i muž su također godinama nezaposleni.

"Godinama se prijavljem za razne poslove. Makar podove prala. Čuješ li, podove da perem. Ništa nikada nisam dobila. Imam samo jednu želju, da od svoje plate, od onoga što sam zaradila platim račun za struju. Ništa ne želim više od toga. A u ovoj državi čak ni to ne mogu. Kakva je ovo zemlja i zašto se ovako odnose prema nama", priča mi ova žena.

Kaže da je došla kako bi potražila posao za sina. Pomažem joj da popuni aplikaciju, objašnjavam joj gdje su Stavanger, Bergen i Kristiansand u Norveškoj i dijelim ono malo informacija koliko imam o toj zemlji.

Niko jučer od prisutnih, onih koji su iz raznih dijelova ove lijepe i tužne zemlje, došli u Sarajevo kako bi se informirali i poslu i životu u Norveškoj, nije na bilo koji spomenuo način politiku, entitete, granice, izbore, referendume, konstitutivnosti, majorizacije, preglasavanja, odvajanja, pripajanja. Građani BiH, sa obje strane entitetske granice jednako se osjećaju jadno i isprepadano i zato pune sale u kojima obični, vrijedni i pošteni mole a ih se povede u daleku i nepoznatu Norvešku, a sve to ima nešto pozitivno.

U inat huškačima i brojačima krvanih zrnaca i krojačima granica, niko neće proljevati krv u ovoj zemlji, sve dok je posla i minimuma socijalne pravde u dalekoj Norveškoj.