Istorija stripa na Bistriku - Drugi dio

Prava revolucija stripa na ovim prostorima krenula je 1968. kada je novosadski izdavač Dnevnik pokrenuo čuvenu strip ediciju Zlatna serija, koja je objavljivala stripove talijanskog izdavača Sergio Bonelli Editore. Iste godine Dnevnik je pokrenuo i svoju drugu ediciju Lunov Magnus Strip, koji je u početku izgledao kao specijalno izdanje svog prethodnika, jer su u njemu izlazili isti junaci, samo na većem formatu. Prvi broj je sadržavao i tekstualne priloge, uključujući i kompletan roman o Lunu kralju ponoći, u to doba vrlo popularnom junaku kojeg je, pod pseudonimom Frederik Ešton, pisao Mitar Milošević, jedan od urednika stripa. Pretpostavlja se da je tada bilo u planu da se u LMS redovno izdaju epizode ovog junaka i da je jednim dijelom edicija po njemu dobila i ime.

Piše: Adnan Učambarlić, Radiosarajevo.ba

Alan Ford: besmrtna Grupa iz cvjećarnice

Pokretanje te dvije edicije udarilo je temelje privrženosti našeg svijeta ka talijanskim strip junacima, a koje će kasnije čvrsto zabetonirati Alan Ford. U tom periodu najviše su se čitali (a i gledali) westerni, koji su, uglavnom, i bili glavni junaci ovih dviju edicija. Izuzeci su bili Komandant Mark i Veliki Blek, čija se radnja odvija u doba rata za nezavisnost Amerike. Tek kasnije (u 80-tim godinama) pojavili su se Mister No, Dylan Dog i Marti Misterija koji nisu imali veze sa Divljim Zapadom.

Čini se, ipak, da je ključna godina za strip u Jugoslaviji bila 1972. Te godine, u izdanju Vjesnika, izlazi prvi broj Alana Forda. Gotovo da nema nekoga ko nije čuo za grupu privatnih detektiva iz cvjećarnice u 5. aveniji u New Yorku koji žive u najvećoj mogućoj bijedi, obavljaju zadatke od kojih ovisi opstanak čitavog jednog društva, a kriju su se iza konspirativnog imena Grupa TNT. Čak i oni koji nemaju nikakve veze sa stripovima obično kažu: "Ma ne pratim ja to, ali čitao sam Alana Forda". Zagriženi zaljubljenici u strip umjetnost, opet, dožive nervni slom od stripofila "čiji je vrhunac strip umjetnosti -Alan Ford", kako kažu.

Zanimljivo je da je strip postigao relativno mali uspjeh u rodnoj Italiji, dok je u Jugoslaviji postigao kultni status, prije svega zahvaljujući prevoditeljskim naporima i odličnoj adaptaciji Nenada Brixya, nakon čije smrti je popularnost stripa blago opala, jer niko nije mogao da dostigne kvalitet njegovih prijevoda. Osim Italije i bivše Jugoslavije, strip je bio popularn i u Turskoj. Pokušano je i sa probojem na francusko tržište, ali je serijal ugašen nakon 12 brojeva. Zanimljivo je da ni ovaj strip nije pošteđen cenzure te su iz njega izbacivane sličice, pa i čitave stranice. I to one koje su se odnosile na komunizam ili nacizam.

Šta čitaju jalijaši, a šta “fina raja”?

Početak zanimanja za Alana Forda predstavljao je svojevrsnu inicijaciju u svijet odraslih. Ovaj strip je također uticao i na izbor daljih stripova koji su se čitali. Po stripovima su se na Bistriku vrlo lako mogli prepoznati i sociološki profili čitalaca. Jalijaši, bodybilderi, itd. su najviše čitali Zagora i Bleka, budući da su oni kroz strip prolazili snagom svojih mišića, konstantno mlateći protivnike. Ipak, bilo je i izuzetaka koji su krišom čitali i Mikijev zabavnik. Moj drug iz školske klupe, koji je kasnije izrastao u kvalitetnog bistričkog jalijaša, uvijek je krišom čitao Mikijev zabavnik. Čak je i u redovnim trgovinama stripovima uvijek mijenjao popularnije (vrijednije) stripova poput Zagora iAlana Forda za njega. Knjigu nije nikada u životu pročitao, ali Mikijev zabavnik će i dan-danas pročitati. Osnovnoškolci su čitali Kapetana Mikija, Kita Tellera, Komandanta Marka, Mikijev zabavnik isl.  

Ljubitelji fantastike i nauke čitali su Dilana Doga i Marti Misteriju. Ja sam sugestivnogDilana čak morao krišom čitati, budući da mi je mama branila, jer često poslije nisam smio da izađem iz kuće po mraku. Obrazovaniji i malo više stripu posvećeni čitali su strip revije poput Stripoteke, Giganta, Almanaha te Corta Maltesea, Princa Valianta, Rip Kirbija isl. Ženska populacija voljela je Modesty Blaise, Alana Forda, Komandanta Marka (zbog lika Betty) te, rjeđe,Dilana Doga. Popularni su bili i francusko-belgijski stripovi poput Asterixa, Taličnog Toma, Umpah Paha, Iznoguda isl., koji nisu imali tačno određenu grupu čitalaca, jer su ih čitali – svi. 

Istorija stripa na Bistriku - Prvi dio

Istorija stripa na Bistriku - Treći dio

Strip Mahala