Radiosarajevo.ba u posjeti magičnom Istanbulu: Kakve su cijene i koje su mjere na snazi?

U srcu samog Istanbula, četvrti Fatih curica od nepunih pet, šest godina prilazi i traži nam novac. Kako nemamo još uvijek lira, na engleskom joj objašnjavamo, a ona se smije i hoda za nama.

I u sljedećem minutu već me pita kako se zovem. Nespremna, kažem da joj je ime Fatima, jer joj je lakše za izgovoriti.

U tom trenutku, njene oči se zacakliše, zagrli me i kada sam se sagela, poljubi me i kaže: "Abla Fatima" i rukama mi objasni da se ona zove Fatma.

Zagrlile smo se iskreno, djetinje, kako samo djeca znaju. Ljubi me ta nepoznata djevočica, dok mi govori "abla", što bi značilo u prijevodu s turskog – starija sestra.

I ne znamo da li postoji bolji opis Istanbula i svih čari u ovom trenutku od jedne situacije koja se dešava, vjerovatno, jednom u životu.

Ako planirate godišnji odmor daleko od gužve i miliona ljudi koji svakodnevno prolaze pored vas, prelaze cestu na crveno svijetlo i sudaraju se sa vama dok vam govore – „hadi, hadi“, što bi značilo „hajde, hajde“ – Istabul nije dobra ideja za vas.

Ali, ako ste ljubitelji spoja nevjerovatnih kultura i mirisa, hrane koja vas prosto mami izgledom i različitim začinima, te savršene kombinacije gužve i spokoja koje vam samo miris i svježina mora mogu pružiti – idealan je period da se zaputite u najpoznatiji turski grad.

Bez HES koda nema javnog prijevoza

Smještaj je najlakša stvar za riješiti kada planirate putovanje u Istanbul. Hoteli su jako jeftini, pa tako da za noć možete platiti oko 20 KM i to u poznatim dijelovima, poput Taksima. Ukoliko mislite da je sigurnija opcija turistička agencija, za pet, šet dana platit ćete između 500 i 800 KM, a naravno da postoje i skuplje opcije.

Slobodno 'googlajte', pogledajte recenzije hotela, utiske gostiju i ne bojte se rezervisati sami hotel, radi se o povoljnim cijenama i ukoliko je doručak uključen.

Ići avionom ili autobusom? Svakako da je autobus jeftinija opcija, ali avion je mnogo brža – za manje od dva sata ste stigli, dok autobusom ovo putovanje traje oko 24 sata. Karte za avion u povratnom smjeru su skupe kada ih rezervišete u 'zadnji čas', ali imate i 'last minute' ponude. Otprilike, povratne karte u ovom periodu su oko 500 KM, a provjerite i koliko prtljaga možete ponijeti sa sobom – od osam do 20 kg su obično opcije. Jako bitno - ne zaboravite HES kod prije polaska u Tursku jer bez njega ne možete dobiti ni Istanbul kartu, niti ćete proći kontrole na bh. aerodromu, a nećete moći ni ući na neka mjesta, poput tržnih centara. Dobro birajte vrijeme leta jer dva sata ranije morate doći na aerodrom zbog kontrola u oba pravca.

Također, aerodromi su udaljeni pa će vam trebati prijevoz do odredišta. Na primjer, u poslijepodnevnim satima, od aerodroma Sabiha Gökçen će vam trebati nekih sat i po do dva do Taksima ili Fatiha. Ne zaboravite da vam je potreban antigenski test ukoliko niste vancinisani nekom od vakcina koje ne priznaje Turska.

Više informacija o tome šta smijete unijeti u avion pronađite OVDJE, a o HES kodu OVDJE.

Javni prijevoz: brz, jeftin i redovan

Saobraćajna pravila u Istanbulu, skoro i da ne postoje. Gužve, sirene, prelazak na crvenom svijetlu... na sve se to morate naviknuti u ovom gradu. Zato dobro gledajte kada prelazite cestu, ali i dok hodate trotoarom. Za razliku od saobraćaja, Istanbul ima tako uređen javni prijevoz da ćete se vrlo brzo naviknuti na cijene, brzinu dolaska i razne mogućnosti.

Recimo, jednan dan smo se upustili u azijski dio Istanbula iz Lalelia. Dopunili smo Istanbul kartu sa 20 lira, što košta oko 4 KM. Nakon nekoliko tramvajskih stanica do luke Eminonu (koja je polazište za brodove), vozili smo se uz ovu karticu i brodom 20-ak minuta te autobusom u azijskom dijelu, te se vratili istim tim prijevozima i nismo potrošili još uvijek dopunjeni novac!

Jedina komplikacija jeste povezati karticu sa kodom koji ste dobili prije putovanja i teško da sami to možete, pa će vam to uraditi radnici na trafikama gdje i kupite kartu. Dakle, sama karta i povezivanje će vas koštati oko 30 lira po osobi, što je oko 6 KM. Vi onda dopunjavate koliko želite kartu, prislonite na uređaj pri svakoj stanici i također kada izlazite – kako bi vam vratio kusur na karticu ako ste se vozili manje stanica.

Tramvaji saobraćaju bukvalno svako pola minute, na razglasu unutra čut ćete koja je stanica i teško da možete pogriješiti. Metro je također odlična opcija, recimo ako želite doći do Taksima. Pazite kada se vozite brodom – mi smo pri dolasku vožnju Bosforom platili 100 lira, što je oko 20 KM za dvije osobe (dobili smo i račun), ali smo kasnije vidjeli da ta vožnja može biti mnogo jeftinija – oko 25 lira (5 KM), posebno uz karticu. Tu je svakako i taksi, ali ukoliko ne poznajete turski jezik i ne znate se cjenkati, radije koristite javni prijevoz koji je, ne samo jeftin, već brz, redovan, čist te i klimatizovan!

Šta je jeftino, a šta skupo u Istanbulu?

Kao i u svim gradovima širom svijeta, cijene zaviste od dijela grada u kojem ste, gdje jedete, šta jedete.., Na primjer, restorani uz Bosfor su skupi te biste obrok za dvoje ljudi mogli platiti minimalno 50 KM. Ista stvar je sa većinom restorana koje vidite, posebno ako su u nekim poznatim dijelovima Istanbula i pružaju lijep pogled.

Ulična hrana je bolja stvar pa tako doner u Fatihu možete platiti 2 do 3 KM, jako ukusan i sa svim prilozima, dok na nekim mjestima košta oko 8 KM.

Lahmacun je jelo koje ćete platiti oko 25 lira (5 KM), a te ga zalijte sa limunom i pojedite uz salatu, a ne zaboravite i Ajran koji košta većinom oko 5 lira (1 KM) i zaista ima poseban ukus, idealan za ljetnog perioda. Kukuruz na ulici ćete platiti tri do pet lira (dakle, može se naći i za pola marke), dok 100 grama kestena košta oko 15 lira (3 KM).

Turski čaj i kafa su nezabilazni i koštaju obično 15 lira (3 KM), u poznatim kafićima koji pružaju prekrasan pogled na Istanbul, dok u nekim mjestima u Taksimu i blizu historijskih mjesta koštaju oko 20 lira (4 KM). Slobodno u kafićima i restoranima pitajte za preporuku njihovih slastica, rado će vam objasniti i od čega se sastoje – i većinom koštaju oko 20 do 25 lira (do 5 KM).

Lubenica se često jede na ulicama Istanbula, posebno u večernjim satima je možete pronaći u zdjelicama i izrezanu i košta oko 10 do 15 lira (2 do 3 KM). Nije jeftino, ali je ovo idealno osvježenje pa je možete pronaći čak i u ponoć na ulicama. Posebno u Taksimu ćete na ulicama vidjeti mnogo izbora hrane – tu su i školjke i riba u sendviču koji koštaju do 15 lira.

Vodu u flaši svakako koristite jer se sa česme ne preporučuje, a ona košta oko liru i po do pet kod nekih uličnih prodavača. Turski doručak na poznatim mjestima koštat će oko 30 KM za dvije osobe. Jako zanimljivo je da pića, poput Cole, limunade, ledenog čaja, većinom koštaju oko 10 lira (2 KM), što je jeftinije nego što nude mnoga mjesta u Sarajevu. Na azijskoj strani naći ćete i jeftinije cijene, ali više o tome u nastavku.

Nepravedno zapostavljeni dio Istanbula

Azijska strana zaista zaslužuje poseban odjeljak u ovom tekstu jer je prosto očaravajuća i zaista bi bila šteta da ne posjetite barem jedan dio ovog dijela Istanbula. Ovom dijelu ćete prići za nekih 20-ak očaravajućih minuta vožnje iz europskog dijela grada i to vrlo jeftino.

S druge strane, dočekat će vas gužva, trgovine i kafići obala Uskudara. Kako su nam rekli građani koji ovdje žive, to je jedini dio gdje možete vidjeti gužvu na ovim obalama. U isto smo se i sami uvjerili.

Policija je također i dok šetate ovim dijelom, ali kako bi upozorila na nošenje maski. Uz šetnju, mali milion puta će vas zaustaviti žene koje daju „hedije“. Hedija bi značila poklon, ali ćete ruže koje nude platiti oko 15 lira ili 3 KM. Simbolično je da upravo ovdje prodaju ruže jer mnogi parovi dolaze slikati se s pogledom na Djevojačku kulu, a lokalci su nam rekli i kako se mnogi budući bračni parovi upravo na ovom mjestu slikaju. Jako bitno – kula je trenutna zatvorena što je šteta jer je upravo odlazak ovdje prava turistička atrakcija.

Na azijskom dijelu je jeftiniji život – što su nam dokazale i cijene u kafićima, ali razlika nije velika, sve je jeftinije za oko 1 KM. Ukoliko krenete autobusom, doživjet ćete pravu atmosferu azijskog dijela – miris mora, prekasne kućice iz turskih serija i filmova, kafiće tik uz cestu u kojima možete razgovarati jer saobraćaj nije bučan. Vidjet ćete i kafiće u dvorištima kuća koji su prilagođeni da u njima pijete čaj, kafu, jedete domaće kolače...

Mnogo je zelenila, možete primijetiti i djecu koja se igraju i stidljivo gledaju turiste koji se dive bojama kuća, te porodice koje uživaju u hladovini prekrasno sređenih kuća. Rečeno nam je da u blizini postoje i plaže na kojima se može kupati – što je bio zadnji uslov da prosto pozavidite svima koji žive ovdje. Mnogi građani žive u ovom dijelu u kojem ima manje turista, jeftiniji je i mirniji za život, a onda brodićima odlaze svako jutro na posao – što je vrlo zanimljivo.

Šta je s maskama, koje su mjere zbog pandemije?

Maske su apsolutno obavezne u Istanbulu u zatvorenom prostoru, a preporučuju se i na otvorenom. U azijskom dijelu grada, policija upozorava da se nose i na otvorenom, vjerovatno zbog velikog broja ljudi koji dolaze brodovima. Osiguranje na tramvajskim stanicama također vas neće pustiti bez maski, a čak i građani znaju upozoriti turiste na isto. Ovo su neke od osnovnih mjera.

Dezinfekcija je nešto što nedostaje Istanbulu na javnim mjestima, ali zato često u kafiću dobijete sprejeve ili čak sam konobar donosi sprej za dezinfekciju. Primijetit ćete da Istanbul miriše na limun – jer upravo tako mirišu i njihova sredstva za dezinfekciju. Ukoliko ste zaboravili, masku u lokalnim trgovinama možete kupiti za jednu do pet lira.

Ako se izgubite, nemojte se bojati. Iako dosta građana ne priča engleski jezik, oni će vam svi potruditi se maksimalno da pomognu kako bi našli ono što tražite – kafić, smještaj ili hranu. Nama se desilo da nam nepoznati ljudi prilaze i na engleskom ili turskom pitaju da li nam treba pomoć. Nemojte se čuditi ako vas oni sami odvedu do mjesta gdje trebate doći.

Svi građani su jako susretljivi i spremni da pomognu u svako doba dana ili noći. Poželjno bi bilo da naučite nekoliko osnovnih stvari na turskom jeziku jer se desi, na primjer, da taksista ili vozač tramvaja, ne znaju engleski.

Upravo tako se završila i naša avantura – izgubili smo se u jednoj nepoznatoj četvrti i prišli su nam dječaci. Imali su manje od 10 godina, nisu znali engleski jezik, ali su uz osmijeh nam prišli i hodali sa nama 15 minuta do taksija.

Izmamili su osmijeh svih prisutnih, pa i taksiste, a kako i ne bi – čovjek je čovjeku drug u ovom čarobnom Istanbulu, te dokaz da ljudi mogu komunicirati i kada ne znaju isti jezik, kada dolaze iz drugih kultura – samo kada su im namjere čiste i iskrene.