Ima li pametne i dobre patriotske književnosti

„Gdjegod u književnosti patriotizam da se pojavi, on postaje pogodan prostor za parodiju, a svaka patriotska pjesma koju sam ja čitao je loša“, kazao je sinoć na promociji svoje knjige „Dijagnoza: Patriotizam“ Nenad Veličković, pisac i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Najnovija Veličkovićeva knjiga, koju je izdala beogradska „Fabrika knjiga“ zbirka je nekoliko dužih eseja koji kritički, interpretativno ali satirički tretiraju kanonske pisce te njihovo mjesto i ulogu u obrazovnom sistemu.

Knjigu su sinoć u Sarajevu promovirali, u okviru Književne srijede, promovirali Mirnes Sokolović, urednik časopisa „(sic!)“ i Andrea Lešić, profesorica na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Sokolović ističe kako se Veličkovićevi kritički zahvati u mnogome razlikuju od dominantnih kritičkih praski u BiH, koje se preokupirane identitetima, multikulturalizmom, interkulturalizmom, te opterećene poststrukturalističkim teorijskim aparatom.

„Kod Veličkovića uviđamo prijeko potrebni povratak interpretaciji riječi kao jezičkih znakova. Također, ne može se spočitati bilo kakvo pristajanje na partikulturalizme, etničke, regionalne ili druge. Radi se o preciznoj, dubokoj i duhovitoj osudi sistema u kojem živimo i osudi uloge pisaca i autora u njemu“, kazao je Sokolović.

Andrea Lešić smatra da knjiga, i pored toga što je sastavljena od niza eseja, ipak ima jednu postojanu logičku liniju.

„U svakom tekstu autor analizira kategorije i figure otadžbine, domovine, rodne grude... a onda se uviđa da su to zapravo prazni prostori, bez ikakvog realnog sadržaja. Veličkovićeva knjiga pokazuje kakva je uloga književnosti i pisaca u popunjavanje te praznine, u njenom konstruiranju“, kazala je ona.

Govoreći o odgovornosti za proizvodnju patriotizma u književnosti, sam autor kaže da odgovornost leži na svima.

„Odgovorni su i sami pisci, i autori čitanki, i oni koji provode politiku obrazovanja... Međutim, ono što je jako važno reći jeste da književnost kod nas često historiografiji preotima ulogu tumačenja prošlosti. A kada se prošlost književno predstavi, uz sve poetske slike, i kada to čitatelj percipira, onda nijedna historiografska činjenica ne može promijeniti sliku prošlosti“, smatra Veličković.

Ipak, na kraju je kao ponajveći problem istaknuta uloga nastave književnosti u procesu stvaranja patriotskih osjećaja kod učenika. Autor i promotori složni su u ocjeni da čitanke, odnosno udžbenici, ne uče djecu kako čitati književnost, nego uglavnom se preko njih šire stereotipne predodžbe i učvršćuje dominantni sistem vrijednosti.

kenan, radiosarajevo.ba