Il Kal Grandi: Nekada jevrejski hram, danas BKC, sutra koncertna dvorana

Kada su sarajevski Jevreji, nakon 2. svjetskog rata, svoj veliki hram Il Kal Grandi davali tadašnjoj vlasti, namijenili su taj objekt kulturi.

Nakon izgona iz Španije, Jevreji su na tlo Bosne i Hercegovine došli prije 450 godina. Otomanska imperija rado je primila hiljade i hiljade jevrejskih izbjeglica koji su ovdje našli svoj dom. Sefardski Jevreji naselili su se tada po mnogim gradovima na tlu BiH, gdje su gradili svoje stambene objekte, hramove, institucije i groblja. Dolaskom Austro-Ugarske, stiže u drugi val Jevreja iz centralne Evrope, Aškenazi, koji također ostavljaju svoj trag u arhitekturi bh. gradova.

Gradnja sinagoga nastavila se u bogatijem i raskošnijem stilu, jer se rodila želja da se izgradi veliki novi hram koji će koristiti i Sefardi i Aškenazi.

U doba Kraljevine Jugoslavije, broj Jevreja u Sarajevu bio je najveći - oko 14.000. Tada se ukazala potreba za gradnjom Velikog hrama, odnosno Templa, čiji su temelji postavljeni na platou pored Narodnog pozorišta. Za projekt je bio zadužen Rudolf Lubinski, zagrebački arhitekt jevrejskog porijekla, a gradnja ovog veličanstvenog zdanja sa kupolom završena je 1930.

Pogled na Jevrejski hram s rijeke Miljacke
Njegova posebnost bila je velika kupola eliptičnog tipa, prečnika 22 metra i visine tridesetak. U ogromni prostor ulazilo se sa sjevera, iz današnje ulice Zelenih beretki, kroz aulu omeđenu sa deset stubova.

Hram je imao 700 sjedećih mjesta, a mogao je primiti oko 2.000 ljudi. Zidovi su bili od kineskog mermera i obloženi mozaikom.

Il Kal Grandi, Veliki hram, kako je na ladinu nazvan, nije dugo plijenio svojim sjajem - opljačkan je i devastiran za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je Sarajevom upravljala Nezavisna država Hrvatska.   

Nakon rata, Jevreji su ovu građevinu poklonili Sarajevu, kako bi ona služila razvoju kulture. 

Vrijeme socijalizma, vrijeme nacionalnog buđenja

Rekonstrukciju devastiranog objekta preuzima tada mladi arhitekta Ivan Štraus. U duhu tadašnje moderne, Štraus "osavremenjuje" prostor horizontalno pregrađujući kupolu, te prizemlje. Na taj način, od jednog su prostora napravljena tri - galerija, dvorana i potkrovlje, ali je izgubljena akustika kojom je odisao Il Kal Grandi.

Danas, kada je aktualizirana inicijativa za adaptiranje ovog prostora u reprezentativnu koncertnu dvoranu, i vraćanje prvobitne akustike, arhitekta Ivan Štraus izjavio je da je on jedan od rijetkih arhitekata koji ima priliku popraviti svoje greške.

U socijalističkom Radničkom univerzitetu Đuro Đaković, koji je na ovoj adresi djelovao do 1992, odvijala su se kulturna dešavanja, prvenstveno kino predstave i svečane akademije, no prostor više nikada nije imao prvobitni sjaj.

Ipak, u atriju koji je tada izgrađen pažnju je privlačila i stilizirana menora, kameni jevrejski svijećnjak, koji je dizajnirao arhitekta Zlatko Ugljen.

Nakon rata u BiH, prostor mijenja ime u Bosanski kulturni centar.

Devedesetih godina 20. stoljeća među kulturnim radnicima postoji inicijativa da se ovaj prostor pretvori u koncertnu dvoranu. Uz rekonstrukciju koja bi podrazumijevala vraćanje kupole u integralni prostor, dvorana današnjeg BKC-a dobila bi potrebnu akustiku, a publika glavnoga grada BiH dobila bi koncertnu dvoranu s oko 700 mjesta. 

U današnjoj emisiji o kulturi, koja je na programu Radija Sarajevo u 12.10, o pretvaranju nekadašnjeg Velikog hrama u koncertnu dvoranu govore Ivica Šarić - savjetnik u Ministarstvu za civilne poslove BiH, Jakov Finci - predsjednik Jevrejske zajednice BiH i Uroš Lajovic - dirigent svjetskog značaja i jedan od inicijatora otvaranja koncertne dvorane.   

O kulturi četvrtkom - 450 godina Jevrejske zajednice i koncertna dvorana u Sarajevu by Radio Sarajevo on Mixcloud

 

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite tem