Humanost: Ratni vojni invalid Hasan Vojić 103 puta donirao krv

U njegovom domu stoje okačena brojna priznanja među kojima i zahvalnica Grada Bihaća za iskazanu humanost, jačanje međuljudske solidarnosti i unapređenje života i zdravlja građana.

Tri decenije aktivnog darivanja

Vojić se 1974. godine zaposlio u tadašnjem bihaćkom preduzeću "Una Komerc" gdje je radio kao zamjenik šefa skladišta.

Tada se uključuje u omladinsku organizaciju i biva izabran za predsjednika omladine preduzeća "Una Komerc". Upravo je u tom preduzeću Hasan prvi put darovao najdragocjeniju tečnost i nije prestajao s tom praksom do 2003. godine, kada je odlučio trajno prestati s tim. 

"Organizirali smo akciju doniranja krvi 10. maja 1975. godine. Tada sam prvi put darovao krv i nisam prestajao sve do augusta 2003. godine. Krv sam redovno davao i za svako darivanje imam potvrdu u knjižici. Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, aktivno sam se uključio u jedinice Teritorijalne odbrane Bihać, a paralelno sam obavljao dužnost komandira civilne zaštite u našoj mjesnoj zajednici i organizirao akcije dobrovoljnog darivanja krvi za potrebe vojske na cijelom području tadašnjeg bihaćkog okruga. U ratu smo uključivali i žene da daruju krv, jer nam je to tada bilo izuzetno bitno i potrebno. Moja supruga je u ratu dala krv 17 puta isključivo za potrebe vojske", priča Hasan.

 Sam sebe previo i izvukao

Uprkos činjenici da ga je nekadašnja Jugoslovenska narodna armija (JNA) ocjenila nesposobnim za služenje vojnog roka, Hasan nije mogao sjediti kod kuće skrštenih ruku i mirno posmatrati kako njegove komšije i sugrađani ratuju. Otkako se u novembru 1992. godine priključio jedinicama odbrane grada Bihaća, Hasan nije izostao niti jednog dana s linije i sve to vrijeme se trudio oko civilnih poslova u što je trošio svoje vrijeme predviđeno za odmor.

Nakon što je položio kurs za bolničara Hasan je bio bataljonski medicinar pa je iz rata izašao s činom poručnika. U akciji "Sana 95" oslobađajući početne teritorije od Bihaća prema Sanskom Mostu, ostao je bez noge i sam se izvukao s mjesta ranjavanja. 

"Prvi sam stupio u jurišni bataljon 502. brigade koji je formiran u agustu 1994. godine. Komandant mi je bio Fuad Sadiković. Ranjen sam 13. septembra 1995. godine na mjestu Cilj iznad naselja Ripač u jutarnjim satima. Pored mene su ranjena još dva moja suborca koja su izvučena, a ja sam ostao sam na mjestu ranjavanja. Previo sam se sam i pužući sišao 500 metara niz brdo do naših ljudi, koji su me odvezli u bolnicu. Pošto nije bilo potrebe da primam krv,  jer je nisam puno ni izgubio, nakon operacije sam opet dao krv", rekao je Vojić.

Želio donirati bubreg

Od osnivanja udruženja i organizacije ratnih vojnih invalida, Hasan je predsjednik organizacije u svojoj mjesnoj zajednici i član skupštine kantonalnog i federalnog udruženja RVI. Uprkos tome što je ratni vojni invalid, to ga nije spriječilo da se 2004. godine odluči donirati bubreg svome sugrađaninu Edinu Budimliću.

Kada je sve bilo spremno, čekao se nalaz o tipizaciji tkiva, koja je pokazala da Hasanov bubreg ne odgovara mladom Edinu kojem je na kraju njegov otac donirao bubreg. 

"Nakon što sam ovdje u Bihaću izvršio određene preglede, a zatim i u Sarajevu, otišao sam na tipizaciju tkiva koja je utvrdila da moj bubreg neće odgovarati Edinu Budimliću. To mi je stvarno teško palo, jer sam želio pomoći mladom momku, te sam mu predložio da idemo u Austriju gdje je on trebao obaviti transplataciju kako bismo tamo izvršili pretrage. Međutim, Edinovo stanje se u međuvremenu znatno pogoršalo i njegov otac je odlučio da mu donira svoj bubreg. Uprkos tome mi smo i danas u dobrim odnosima i posjećujemo se. Meni je drago što je Edin uspio da se spasi i što je danas dobro", prisjeća se Hasan. 

On je dobitnik brojnih priznanja i zahvalnica među kojima je navrednija ona  Crvenog križa Federacije za 100 puta doniranu krv. U knjižici staroj 40 godina ima potvrdu s izvodima svih datuma darivanja krvi. Hasan u svojoj bogatoj kolekciji čuva i zahvalnicu Jurišnog bataljona 502. brigade pohvalu generala Ramiza Drekovića, te zahvalnicu penzionera i udruženja RVI Bihać.