Homofobija i rodni stereotipi u srednjoškolskim udžbenicima

Obrazovanje i obrazovne institucije jedno su od osnovnih sredstava u promicanju i produžavanju vrijednosti određenog društveno-političkog sistema. O tome najbolje svjedoče analize udžbenika, koje posljednjih godina u Bosni i Hercegovini provode naučnici, nevladini aktivisti i razni stručni timovi.

Tri nacije, jedna homofobija

Analizu srednjoškolskih udžbenika biologije, psihologije, sociologije, filozofije i drugih predmeta, iz sva tri nacionalna nastavna plana i programa, provelo je tokom 2008. godine Udruženje „Q“, koje se bavi promocijom i zaštitom prava LGBTIQ zajednice. U ovoj analizi tretira se odnos autora udžbenika prema temama kao što su homoseksualnost, transseksualnost, biseksualnost, transrodnost i slično.

Rezultati se mogu označiti kao šokantni, ali ako se uzme u obzir generalni stupanj homofobije i patrijarhalnosti opšteg pogleda na seksualnost i rod u Bosni i Hercegovini, onda je jasno da udžbenici ne teže promicati ljudska prava nego samo utvrđuju postojeći sistem vrijednosti.

Jedan od primjera koji najbolje pokazuju stupanj rasistoidne homofobije jeste dolje navedeni citat iz udžbenika autora Dragoslava Marinkovića, Katice Paunović i Veljka Terzije:

“Treba reći da postoje takve osobine koje u nešto manjoj mjeri odstupaju od normalnog ponašanja i označavaju se kao devijantne osobine ponašanja. Takve osobine su, naprimjer, sklonost ka kriminalu ili samoubistvu, korišćenje alkohola ili droga, homoseksualnost, kao i mnoga druga ponašanja koja odstupaju od uobičajenih standard ponašanja” (Biologija za 1. i 2. razred srednje škole; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Srpsko Sarajevo, 2002., str. 135).

Safer Međedović, Rifat Hadžiselimović i Esad Maslić u udžbeniku biologije za drugi razred srednje škole homoseksualnost određuju kao seksualnu nastranost, ali, eto, pozivaju da se takve osobe ne diskriminiraju jer „uzroci homoseksualnosti nisu do danas poznati“.

U istom udžbeniku, kao i u mnogim drugim, homoseksualnost je označena kao glavni uzročnik širenja AIDS-a.

Ivan Regula i Milivoje Slijepčević u udžbeniku biologije za treći razred propuste u roditeljskom odgoju proglašavaju uzročnikom homoseksualnosti.

Neudate žene kao tetkice

Jedan od najšokantnijih primjera, koji osim što svjedoči o stereotipno-mahalskom utvrđivanju udžbeničkih stavova također pokazuje i kako se kroz udžbenike simboličkim slikama reproducira postojeći sistem vrijednosti.

“Neudata žena, koja nema djece, postaje dobra odgajateljica u vrtiću. Svoju suvišnu energiju ona tako sublimira, oplemenjuje. To čine i tetke prema djeci braće i sestara, te djeci daju svoje ljubavi i poklone” (Psihologija, udžbenik za 3. razred gimnazije, Denfas, Tuzla, 2005., str. 65).

Sličan primjer prenošenja svakodnevne narodne mudrosti i stereotipa u udžbenike nalazi se i u udžbeniku psihologije koji je uradila grupa autora u izdanju zagrebačke „Školske knjige“.

„Dok žene pokazuju svoja čuvstva, muškarci ih prikrivaju. Posljedica toga je odgoj. Dječacima se govori da im ne priliči da pokazuju svoja čuvstva. Često čuju: 'Pa ti si dečko, ne smiješ plakati'. Istraživanja su pokazala da kad se muškarcima i ženama postavi općenito pitanje kako često doživljavati neko čuvstvo (npr. Kako često ste tužni?), odgovori muškaraca i žena znatno se razlikuju.“

Autori primjećuju stereotip, ali umjesto da odgoj i obrazovanje proglase uzrokom, oni, nekim čudom, uviđaju da je odgoj posljedica.

Medijska lica i stereotipi

U psihologiji za treći razred gimnazije autora Refika Ćatića ljubav je definirana kao osjećaj moguć samo između osoba suprotnog spola, a i tada služi goloj reprodukciji: „Ljubav može biti prema suprotnom spolu, prema roditeljima i prema djeci... Osnovni smisao ljubavi prema suprotnom spolu je produženje vrste...“

Slavko Kukić, lice poznato sa televizijskih ekrana, u udžbeniku sociologije u izdanju sarajevske „Svjetlosti“ piše: „Devijantnim se, u pravilu, smatra nekoliko oblika seksualnog ponašanja – homoseksualnost, prostitucija i rodoskrnvnuće, posebice.“

Još jedno lice poznato po svojim medijskim istupima, Mustafa ef. Spahić u udžbeniku sociologije istospolni brak stavlja u istu ravan sa brakom „ljudi i životinja“: „Nikad nije bio dozvoljen brak između različitih vrsta, npr. ljudi i životinja, zatim unutar ljudske vrste između istih spolova...“

kenan, radiosarajevo.ba