Hipoterapija s konjima za mališane s poteškoćama u razvoju najveća radost

Nekada neuređena površina u naselju Matuzići, u općini Doboj-Jug, pretvorena je u prostor za terapijsko jahanje koje koriste štićenici Centra za djecu i odrasle osobe s poteškoćama u razvoju iz Tešnja.

Upravo ova aktivnost terapijskog jahanja dva puta mjesečno osigurala je da šesnaestero djece sa poteškoćama u razvoju svih uzrasta, ne samo uživa u jahanju konja nego u njima stekne i nove prijatelje koji im pri svakom susretu izmame osmijeh na lice.

Ideja da se nekada zapušteni prostor preuredi i na njemu izgradi štala te uredi staza za terapijsko jahanje javila se sasvim spontano, a već u prvim mjesecima pokazala se izvrsnom s obzirom na to da djeci sa poteškoćama u razvoju pomaže u poboljšanju njihovog općeg stanja.

Osnivač Centra za terapijsko jahanje Amer Tarabar kaže da je razmišljao šta će reći ako bude upitan odakle ideja za projekat.

"Prije četiri godine nisam imao dodir sa konjima, iako sa majčine strane pradjed Salih, koji je najduže živio, imao je konja, odnosno bavio se konjima, a bio je kamenoklesar i ručno pravio minarete. S te strane je postojala ta ljubav. Ali, prije četiri godine glumio sam u jednom filmu 'Hajduk Mijat Tomić', jahao sam jednu kobilu sa ždrijebetom u Vran planini. Ostao sam bez daha i teksta. Kada sam se vratio odlučio sam da počnem sa konjima. Držao sam u početku dva konja i to kod prijatelja u štali, donosio mrkvu i jabuku i tako krenuo upoznavati se sa njima. Sada je sve izraslo u ovo što imamo", navodi Tarabar.

Druženje sa konjima bolje od interneta 

Naglašava da se sada u Centru svakodnevno jaše rekreativno, a da su djeci sa poteškoćama u razvoju dali besplatne termine terapijskog jahanja.

"Želimo da djeca sa poteškoćama u razvoju koriste da tu blagodat, koja je jedinstvena i unikatna u ovom vještačkom vremenu u kojem mi živimo, gdje je internet i Facebook i lijek i majka i otac. Nešto pokušavamo da djeca osjete stvarne vrijednosti, a konji to jesu", ističe Tarabar. 

U štali u Matuzićima drže osam konja, a na području općine Maglaj je druga štala u kojoj je njih još dvanaest, odnosno ukupno dvadeset. Planova za širenje kapaciteta ima i trebali bi se realizirati u narednom periodu.

"Mi jesmo krenuli nekako prvo sa djecom sa poteškoćama u razvoju. Nismo oficijelno ni pustili još školu jahanja rekreativno. Sada imamo sve pripremljeno i u fazi smo realizacije i tog dijela, jer želimo se baviti u budućnosti i sa tim. Želja nam je da se ljubav spoji sa poslom. No, prvenstveno smo krenuli sa djecom sa poteškoćama, koja su zaista naš fokus", kaže Tarabar.

Ostavili su, navodi, za sada prostor u okviru kojeg djeca sa poteškoćama koriste terapijsko jahanje dva puta mjesečno.

"Sada imamo 16 djece koja dolaze na terapijsko jahanje. Mislim da je taj broj unikatan kod nas u državi. Jer, ima dosta škola za jahanje u BiH, ali ne znam da li ima onih koje stavljaju fokus na djecu sa posebnim potrebama. A, kod nas već imamo tri terapeutska konja, koji nemaju cijene kada je u pitanju obavljanje usluga za djecu", kaže Tarabar. 

Ističe da je hipoterapija sa konjima svugdje u svijetu jedna od osnovnih, glavnih terapija, pogotovo za djecu sa poteškoćama, djecu sa umanjenom menatalnom sposobnošću, cerebralnom paralizom, Alzheimerovom bolešću, gihtom, posebnim stanjima zglobova.

"Recimo da jedan minut jahanja je 59 koraka. Jahanje proizvodi posebno stanje mišića koje se ne može izdejstvovati ni u fitnes centru, a kamoli plivanjem. Konj kroz jahanje pruža elektromagnetno polje koje mi ne razumijemo u ovom vremenu. Tako da je na 13.-14. mjestu konj koji se ne bi jahao ili samo vukao kočije. Jer, konj pruža daleko više mogućnosti za čovjeka. I meni stalno pomaže. Ja ga jašem svakodnevno. Vratim se poslije dva sata i budem umoran i gladan. Znači, daje neko posebno stanje. A, reklo bi se, na konju je samo adrenalin, opasnost. Nije tako, to je poseban ugođaj", ističe Tarabar. 

Centar za terapijsko jahanje smješten je na parceli Islamske zajednice Doboj, na vakufskoj zemlji, u naselju Matuzići.

"Četiri godine uređujemo tu zemlju i s tim se ponosimo. Imali smo malo pritisaka da se dižu kirije, jer čim se nešto počne dobro raditi, odmah uslijede i pritisci. Ali, sada bi trebali malo i komercijalizirati ovaj posao, jer jedna nam firma radi na projektu, a veliki su nam troškovi na ovom mjestu. Posao je u stalnom širenju. Nama nedostaje mašina dodatnih za lonžiranje, a pravili bismo jedan mliječni restoran da bi se moglo sjediti, da roditelji djece mogu popiti sok, kafu, imati neki ugođaj za boravak", ističe Tarabar.  

Postavili su, navodi, i elektronsku vagu, a planiraju i uzgoj bosanskog brdskog konja.

"Kao najmlađi u ovome svemu, imam ideju kako sve dodatno unaprijediti. To ćemo i uraditi. Sada smo u ovom procesu, u ovom periodu to radimo sa djecom sa poteškoćama. Jako se ozbiljno bavimo time. Ovdje je ljubav prevladala, ali ćemo malo komercijalizovati. Firma "Latte Fresco" je aktivna na poslu i ona će se baviti rekreativnim, terapeutskim jahanjem, uzgojem bosanskog brdskog konja. Možda prepozna i neki humani čovjek da nam pomogne u razvoju toga, kao i općina. Mislim da ekologija, zdravlje, čistoća i lokalni razvoj turizma, poput konja, su područja u kojima bi ovdje uz to rekreativno jahanje mogla i mnoga domaćinstva prosperirati. Neko da prodaje sir, kajmak, jagode, neko bi pravio stazu zdravlja... Planova ima dosta za širenje", ističe Tarabar. 

Prijateljstvo sa konjima 

Salih Hajrić iz naselja Trebče, štićenik Centra za djecu i odrasle osobe s poteškoćama u razvoju iz Tešnja, oduševljen je što ima priliku da jaše konje.

"Dolazimo ovdje često, i volim dolaziti tu sa svojim prijateljima. Hvala Ameru Tarabaru što nam je to omogućio. Lijepo nam je tu. Dobro nam je kada smo tu. Sviđaju mi se konji. Veoma nam puno to znači. Drugima bih preporučio isto da se bave jahanjem konja. Može se postati prijatelj sa njima. Nema straha. Na početku je malo bilo. Ali, više ne. Dolazimo dva puta u mjesec dana i osjećam olakšanje kada jašem konja", poručuje Salih.  

Prava zaljubljenica u konje postala je 23-godišnja Nedžmija Bekrić, štićenica Centra za djecu i odrasle osobe s poteškoćama u razvoju iz Tešnja. Gotovo da se ne odvaja od konja kada je u Centru za terapijsko jahanje u Matuzićima.

"Drago mi je da ste i vi ovdje. Volim da dolazim. Volim da jašem. Sve je uredu i lijepo nam je. Drago mi je da sam tu i da ću i dalje dolaziti. Volim konje. Gledam crtane filmove sa konjima i volim da jašem. Prezadovoljna sam, ovo su odlični konji. Oni su meni dragi prijatelji. I oni drugari koji nisu voljeli da jašu, sada posebno volimo da dođemo i da se družimo sa konjima", kaže Nedžmija.

Uzgoj i zaštita bosanskog brdskog konja

Profesor historije Ago Mujkanović, iz Udruženje za ekologiju i lokalni razvoj "Ušće Bosne" u okviru kojeg djeluje i Centar za terapijsko jahanje, kaže da djeci sa poteškoćama u razvoju  njegovo postojanje mnogo znači, posebno jer se tu okupljaju djeca, ne samo sa prostora Doboj-Juga nego i Tešnja i šireg prostora tog dijela Bosne i Hercegovine.

"S obzirom na to da jedan ovakav projekat zahtijeva veliko odricanje, i finansijsko i vremensko, jednom čovjeku jako teško pada i predstavlja opterećenje da se time bavi. Mi smo se uključili, prvo kao neformalna grupa, a osnivanje udruženja se javilo sasvim spontano kako bismo dali doprinos, kako bi ova ideja opastala, koja se razvila iz ljubavi. To što u ovom učestvuju djeca sa poteškoćama u razvoju nas je posebno oduševilo. Nedavno smo imali iftar, koji smo priredili za njih. Jednostavno, na taj način čovjek nastoji da oplemeni sebe, da da dio svog vremena za tu djecu, za tu ideju. Pošto sam profesor historije, ta ideja mene posebo oduševljava. Pošto općina Doboj-Jug nema takve ustanove, djeca sa područja te općine idu u Tešanj. I sam dolazim sa područja općine Tešanj. Ova ideja je mene dovela sa područja općine Tešanj na područje općine Doboj-Jug kako bi dao svoj doprinos", navodi Mujkanović. 

Udruženje za ekologiju i lokalni razvoj "Ušće Bosne" planira, navodi Mujkanović, da nastavi sa realizacijom i drugih projekata, kao što je uzgoj i zaštita bosanskog brdskog konja.

"Bosanski brdski konj predstavlja dio naše kulturno-historijske baštine. Ta baština trebala bi da se sačuva za naša buduća pokoljenja. Jedan ovakav projekat trebao bi da naiđe i na razumijevanje šire društvene zajednice, da naiđe na razumijevanje države kako bi se ta autohtona bosanska pasmina zaštitila, kako se ne bi desilo nešto poput drugih bosanskih pasmina, da prisvoje naše komšije sa strane. Planirano je i da se otvori škola jahanja. U posljednje vrijeme javlja se sve veća potreba za jednom takvom školom kako bi se uključila i djeca školskog, odnosno osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Jedno takvo širenje zahtijeva veću podršku. Planiramo aplicirati na fondove kako bismo osnažili ovu ideju i kako bismo tu našu ponudu proširili na jednu širu skupinu", navodi Mujkanović. 

Planirali su da daju i doprinos u unapređenju životne sredine, pa su tako u svoje programe uvrstili zadatke poput čišćenja rijeke Usore, odnosno rijeke Bosne.

"Pošto se ovdje spajaju te dvije rijeke i veliki dio smeća se skuplja na tim obalama, planirali smo čišćenje njihovih korita. Također, planirano je da se radi vodozaštitni pojas na podrčju rijeke Usore, jer u susretu sa rijekom Bosnom ta voda se nakupi i veći dio naselja Matuzići, koje je smješteno sa lijeve strane, poplavi svake druge ili treće godine", kaže Mujkanović.  

Razvoj lokalne zajednice

Načelnik općine Doboj-Jug Mirnes Tukić navodi da projekti kao što je Centar za terapijsko jahanje puno znače za lokalnu zajednicu, pošto su oni jedna od manjih općina u Bosni i Hercegovini, odnosno u Federaciji BiH.

"Imamo oko 36 udruženja, međutim ovo udruženje, koje se bavi terapijskim jahanjem, je ujedno spoj lokalne zajednice i nekog privatnog biznisa. Ponudilo je mogućnost osobama, odnosno Centru djece sa posebnim potrebama, da uče kako se jaše konj i ima nivo terapeutskog jahanja gdje je dokazano da pozitivno u zdravstvenom smislu utiče na njihovo zdravlje. Mi, svakako, sa lokalnog nivoa podržavamo te projekte i sve ono što je dobro za građane na području lokalne zajednice", ističe Tukić. 

Navodi da kao lokalna zajednica subvencioniraju dio u smislu njihovih potreba kao Centra za terapijsko jahanje, kao i dio vezano za pisanje projekata.

"Oni napišu projekte i u skladu sa usvojenim budžetom koji mi imamo, na osnovu toga pomognemo ili sufinansiramo projekte koji oni dostave. Sigurno ovo može biti jedan od projekata turističkog razvoja općine Doboj-Jug. Mi svakako nastavljamo dalje sa infrastrukturnim projektima i općina Doboj-jug je jedna pogodna lokalna zajednica za investiranje, jer je na raskršću dva puta i dvije rijeke. Imamo povoljan geografski položaj i iskoristićemo te svoje prednosti i omogućiti razvoj kako turističkog tako i privrednog potencijala, a shodno tome, učiniti i bolji život građanima", poručio je Tukić.