Gradonačelnik ratnog Sarajeva: Ovo je naš grad - biće bolje, mora

U tom periodu, u neprestanim vojnim akcijama pretrpio je ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke.

Za vrijeme agresije 1992.-1995., ubijen je 11.541 civil, među kojima je bilo 1.601 dijete, a oko 50.000 stanovnika Sarajeva je ranjeno. Spaljena je gradska Vijećnica u kojoj je bila smještena Narodna i Univerzitetska biblioteka, a mnogi kulturno-historijski, stambeni i vjerski objekti u gradu su oštećeni.

Prof. dr. Tarik Kupusović bio je gradonačelnik Sarajeva od aprila 1994. do marta 1996.

"Za gradonačelnika sam izabran nakon masakra na Markalama 5. februara 1994. i NATO-ovog ultimatuma, kada se artiljerija oko Sarajeva povukla i za Sarajevo nastupio mir. Bila je to iznimna čast, naslijediti Emerika Bluma, Salku Selimovića, Antu Sučića, Kemu Hanjalića...", prisjeća se Kupusović.

Napominje da "iako je grad ostao u blokadi, dva sata dnevno preko aerodromske piste otvoren je „plavi put“, za komunikaciju s vanjskim svijetom".

"Tada smo svi počeli raditi s posebnim entuzijazmom. Izgledalo je da je trajni mir nadohvat ruke. Gradske servise je trebalo ponovo uspostavljati i početi normalizirati život u gradu. Došao je i specijalni UN-ov koordinator za Sarajevo, Amerikanac Vilijem Iglton. Oformljena je Direkcija za obnovu, držane su donatorske konferencije. U grad je došlo više eksperata za obnovu, a i dosta građana Sarajeva, naročito žena s djecom, vratilo se iz privremenog izbjeglištva. Sve je bilo veoma ohrabrujuće. Međutim, krajem augusta 1994, na Igmanskoj cesti je granatiran konvoj s gorivom. Nastavljena su ratna djejstva. Morali smo se ponovo organizirati za život pod snajperima i granatama", istakao je.

Postalo je, prisjeća se, još gore nego prije - snabdijevanje strujom je ukinuto, izvorišta vode blokirana, dotok gasa prekinut, gradski saobraćaj potpuno obustavljen, prestala je raditi Velepekara.

"Sarajevo je opet postalo veliki koncentracioni logor, u kome su ljudi iscrpljivani i mučeni, ginuli i ranjavani. To je bilo Sarajevo, od jeseni 1994., do kraja ljeta 1995. Veliku pomoć su nam pružale UN-ove trupe u gradu. U gotovo svakodnevnim kontaktima smo uspijevali obezbijediti prioritetnu pomoć za bolnice i ambulante, škole i gradska komunalna preduzeća, svim civilima kojima je bila najpotrebnija", naglasio je.

Uz veliku pomoć UNPROFOR-a za avionski transport iz Zagreba, krajem januara 1995. organizirano je obilježavanje 1.000 dana otpora opsadi Sarajeva: "Tada se okupilo 50-ak gradonačelnika gradova kao što je Venecija, Barcelona, Kuala Lumpur, Bursa, Insbruk, kao i Zagreb i Rijeka, te više od 100 predstavnika drugih gradova - prijatelja Sarajeva. Cilj dvodnevne konferencije i obilježavanja grada bio je širiti istinu o Sarajevu, trajno ga povezati s evropskim i drugim gradovima, te na taj način doprinijeti uspješnosti mirovnog procesa i bolje budućnosti za cijelu BiH."

Nakon još jednog masakra na Markalama, septembra 1995, provedena je NATO-ova operacija. Neutralizirana je vojna premoć Vojske bosanskih Srba. Nastupio je mir i započeo Dejton.

"Sarajevo, u interpretaciji implementacije Dejtona, kroz reintegraciju se pretvara u Kanton, a Grad se ukida. Zbog neslaganja, morao sam se povući, dao sam ostavku. Trebalo je dvije godine da se uz pomoć visokog predstavnika Grad ponovo uspostavi, ali sada kao vještačka tvorevina između četiri općine užeg gradskog jezgra i Kantona Sarajevo, što je još, iako je formalno glavni grad i FBiH i BiH", kazao je Kupusović.

Govoreći o Sarajevu danas, kao glavnom gradu 25 godina od nezavisne BiH, kazao je da je ostalo privlačno: "Ljudi se useljavaju, dolaze za poslom i na posao, turista sa svih strana je sve više, dijaspora ga ljeti preplavi. Neke ulice su džombaste, posvuda su psi- lutalice, gradski saobraćaj je loš, redukcije vode su svakodnevne, ali, to je naš grad - biće bolje, mora. Prošlosti i važnih datuma se svakako treba povremeno podsjećati, ali danas treba raditi za budućnost."