Godišnjica svirepog zločina "Škorpiona": Da mi je samo umrijeti da idem svome sinu

Članovi porodica žrtava genocida okupili su se danas na stratištu Godinjske bare u Trnovu, mjestu na kojem su pripadnici zloglasne srpske jedinice "Škorpioni", prije 25 godina, pucnjima u leđa ubili šestoricu Bošnjaka iz Srebrenice među kojima je najmlađi imao 16, a najstariji 36 godina. 

Mjesto njihovog stradanja, na kojem ni nakon 25 godina nema spomen-obilježja, obišli su članovi porodica i predstavnici više udruženja žrtava genocida, kao i predstavnici Organizacionog odbora za obilježavanje genocida u Srebrenici.

Oko 100 članova porodica i rodbine ubijene šestorice Srebreničana odali su počast njihovim najdražim polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe. Kustos Memorijalnog centra u Potočarima održao je i historijski čas u kojem je govorio o tome na koji način je ubijeno šest Srebreničana.

Potom je položeno cvijeće, a imam je proučio Jasni i dovu.

Svaki dan je sve teže

Nura Alispahić, čiji je šesnaestogodišnji sin Azmir kao najmlađa žrtva ubijen na ovom stratištu, kroz suze je ispričala kako joj je svake godine ali i svakim danom sve teže.

"Kako se ja danas mogu osjećati, isto kao da je on danas tu ispred mene ubijen. Ubiti maksuma, goniti ga kroz šumu. Svaki dan mi je sve teže. Ne mogu više da živim, da mi je samo umrijeti da idem svome sinu", kroz suze govori Alispahić.

Dugo vremena nije znala sudbinu svoga sina, a prepoznala ga je na video snimku na kojem se vidi kako nekolicina pripadnika “Škorpiona” iz kamiona izvode šestoricu vezanih civila. Uz pogrdne riječi i uvrede, potom ih odvode u šumu, a zatim na proplanku pojedinačnim hicima i rafalima četvoricu ubijaju s leđa.

"Kada sam to vidjela izgubila sam svijest, dva sata nisam mogla sebi doći. Uz mene je bila moja kćerka, kasnije sam tek shvatila šta se desilo. Šta da vam kažem, šta god rekla mog sina danas nema", poručila je Alispahić.

Dodaje kako je Azmira posljednji put vidjela na dan pada Srebrenice.

"Krenuo je iz Srebrenice i vratio se da me poljubi. Došao je i rekao mi: 'Majka, nisam te poljubio', vratio se da me još jednom vidi. U sebi sam pomislila 'Dargi sine, nećeš me više nikad ni vidjeti ni poljubiti'", kaže Alispahić.

Kada Hotić, ispred Udruženja "Majke enklava Srebrenice i Žepe", poručila je kako se kroz zločin počinjen na ovom lokalitetu može vidjeti načini i metode ubijanja i ponižavanja kroz koje se prošče srebreničke žrtve.

"Svaka majka čije je dijete ubijeno zna kakva je to bol i kakvo osjećanje. Kako je njeno dijete sve to preživjelo, koliki je imalo strah, koliko se patio", kazala je Hotić.

Nažalost, dodaje kako ni danas, 25 godina poslije, na mjestu ubijenih nema spomen obilježja.

"Nema obilježja, počinioci negiraju. Lažu svijetu u oči, a sve je jasno, čak su snimili su da se pohvale kakav su zločin počinili. Imamo mezarja, tolike nestale, tolike brojke, ništa od toga nije izmišljeno. Ali, svijet šuti, isti onaj svijet koji je gledao kako nestajemo", navela je Hotić, ističući kako su počinioci genocida nagrađeni sa pola BiH, a sve to da je stvoreno na genocidu.

Dodaje kako živi za dan kada će zločinci priznati odgovornost, kada će svijet ispraviti nepravdu.

"A našu bol, bol majke Nure, bol mnogih majki, mi ćemo ponijeti u grob. Neću nikad oprostiti, iako niko od mene nije oprosta ni tražio", poručila je Hotić.

Na kraju je upitana koja je njena poruka negatorima genocida, odgovorila:

"Neka se srame. Oni lažu istini u oči, neka se srame šta će ostaviti svojim potomcima, svojoj djeci. Hoće li im ostaviti laž, hoće li se njihova djeca njih stidjeti kada u neko dogledno vrijeme shvate da su njihovi roditelji izvršili takav strašan zločin i genocid."

Čak i ako vlasti u BiH donesu zakon o zabrani negiranja genocida, Hotić ističe kako on neće biti uvažavan od strane Srbije i RS-a, a poručuje kako bi bilo značajno da se takvo nešto usvoji na međunarodnom nivou.

Tokom obilježavanja je poručeno kako se žrtve ovog stravičnog zločina ne smiju zaboraviti, te kako dolazak na ovo mjesto mora biti vječan. Poručeno je kako ovdje trebaju dolaziti građani iz svih dijelova BiH, ne samo porodice ubijenih.

Videosnimak prvi put prikazan tokom suđena Slobodanu Miloševiću 

Šestoricu Bošnjaka, dječaka i muškaraca iz Srebrenice, na mučki način, pucnjima s leđa, ubili su pripadnici srpske jedinice "Škorpioni" u julu 1995. godine u Trnovu. Ubijeni su Safet Fejzić (17), Azmir Alispahić (16), Sidik Salkić (36), Smail Ibrahimović (35), Dino Salihović (18) i Juso Delić (25).

Zločin nad šestoricom civila bošnjačke nacionalnosti pripadnici "Škorpiona" su snimili kamerom. Tokom suđenja Slobodanu Miloševiću 2005. godine, snimak strijeljanja je objavljen, nakon čega je obišao svijet.

Na snimku se vidi se kako nekolicina pripadnika “Škorpiona”, od kojih neki imaju crvene beretke na glavama, iz kamiona izvode šestoricu vezanih civila. Uz pogrdne riječi i uvrede, potom ih odvode u šumu, a zatim na proplanku pojedinačnim hicima i rafalima četvoricu ubijaju s leđa. Žrtvama na tlu, počinioci su potom iz neposredne blizine pucali u glave. Preostala dvojica zarobljenika bila su primorana da tijela prenesu, a zatim su “Škorpioni” i njih ubili u obližnjoj polusrušenoj kućici.