Foto-reportaža: Pisanje svjetlom

I ovog ponedjeljka objavljujemo, u saradnji s prijateljskim portalom Fotografija.ba, novu foto-reportažu. Autorica je Lejla Ahmedspahić.

Glasoviti moto o fotografiji kao igri svjetlosti i sjenenije ništa novo, štaviše, ova rečenica kao da je

postala stereotip, sveprisutna fraza. Jedan drugi stereotip kaže da je dužnost umjetnika suočiti sa sa stereotipom i dekonstruirati ga... ili kako kaže Paul Gaugin, prava umjetnost je ili plagijat ili revolucija.

Međutim, pravo pitanje za savremenog fotografa je kako unijeti inovativnost u medij u vrijeme apsolutne hiperprodukcije fotografija, uz eksploataciju provjerenih tehnika i motiva i sveopći konzumerizam koji se ogleda u stavu sve većeg broja fotoskeptika: dobra fotografija je pitanje aparata.

Jedan od odgovora na ove izazove mogla bi biti tehnika pisanja svjetlom (eng. light painting), tehnika nevjerovatnih mogućnosti čiji je limit tek jedna, naizgled prosta, opcija koja nije rezervirana za profesionalnu opremu. Još jedna uobičajena definicija kaže da je fotografija zaustavljeni trenutak. Međutim, postoji čitava neotkrivena dimenzija dinamike u fotografiji, a koju lovimo takozvanom dugom ekspozicijom, odnosno svojevrsnim ‘produženjem’ te tipične fotografske trenutačnosti.

Jedna od metoda duge ekspozicije koja omogućava fotografu da bude istinski kreativan, jeste upravo svjetlosno pisanje. Sve što je potrebno je svjetlosni izvor (laseri, svijeće, baterijske lampe…) i malo mašte. Tokom ekspozicije, čija dužina varira od mogućnosti fotoaparata, najvažnije da primarni objekat, kao i sam fotoaparat morabiti što je moguće više statičan, dok fotograf sam obavlja dužnost “pisanja”.

Kliknite da preuzmete fotoreportažu u cjelosti.