Fatmir Alispahić o Srbima, Holokaustu i pederima

Afera oko zabrane doktorata Fatmira Alispahića na Filozofskom fakultetu u Sarajevu prilika je da se prisjetimo nekih njegovih poruka i iskaza koji se ne mogu nazvati nikako drukčije nego govor mržnje.

Klanje i žderanje

„Da sam rođen u Šumadiji, bilo bi mi normalno da vrlinom smatram klanje muslimana i žderanje čvaraka. (Fatmir Alispahić, Marketing tragedije, kolumne iz magazina SAFF 2003. – 2008., Samizdat, Batva, 2008., str. 219)

Hristujemo i isusujemo

„Ko zna gdje su sve još kršćani na početku decembra isturili šarenilo svojih blagdana, koji će uslijediti tri sedmice kasnije. Zašto to čine? Pa mogli su čitavu godinu držati upaljene lampice, u slavu Božića! Nije li po srijedi neka golema frustracija, neko ćeranje inada, goli primitivizam kojim se nastoji muslimanima poručiti: evo nas, žmigamo, hristujemo i isusujemo, vama pod nosom, pa crknite od muke?!“ (Marketing tragedije, str. 75)

Srbi plivaju u krvi

„Srbi plivaju u krvi. Od rođenja. Ljubičaste žile koje vire iz prerezanog krmećeg vrata za njih su likovna estetika. Kao za nas behar. Njima je normalno da se krv gleda, u krvi uživa, da se krv jede, kao u onim nekakvim krvavicama što su suhomesnati proizvod. Mali Srbin iz Beća neće osjetiti nikakvu nelagodu dok bezveze kolje zeca. Čak štaviše, mali će Srbin poletiti od ushićenja, kao što se moje dijete ushiti kad čuje cvrkutptica. Teško je reći da je taj mali Srbin otporniji na krv od mene. On uopće nije otporan. On je u krvi prirodan. Stavljati pojam otpornosti na krv u srpski kontekst, isto je kao stavljati insana u kontekst otpornosti na zrak. Ne može se biti ili ne biti otporan na zrak. Tako u Srba, na žalost, nema otpornosti ili neotpornosti na krv, klanje, hropce, suze, prljavštinu... To je izvorna priroda u polovici svoje protuprirodnosti.“ (Marketing tragedije, 110.)

Srbi su genocidni

„Da, Srbi su genocidni! Da, Srbi su poremećeni! Da, Srbi su otpad civilizacije! Sve rečeno sa zadovoljstvom ćemo povući ako nekad dođe do katarze u srpskom narodu.“ (Marketing tragedije, str. 12)

„Srbija je koncentrat svjetske nastranosti.“ (Marketing tragedije, str. 110)

„U Srbiji, pak, ljubav prema tuđoj krvi i boli ima dimenziju baštine koju otvoreno ili ne podržavaju sve pore sistema. Voljeli bismo da se ta svesrpska transgeneracijska patologija izmijeni, ali sumnjamo, jer bi to bio zahvat kolosalnih razmjera, pošto bi trebalo mijenjati srpsku historiju. A to je nemoguće.“ (Marketing tragedije, 111.)

„ekavsko kreveljenje, hroptanje krmadi, krštena prepečenica i sve ono što nam je zagađivalo bosanske živote proteklih decenija“ (Marketing tragedije, str. 48)

Negiranje Holokausta

„Na Zapadu se već godinama pokušava uspostaviti naučna alternativa proizvodu o jevrejskom stradalništvu u Drugom svjetskom ratu. Ipak, do nas ne dolazi ništa od ovih istraživanja. Razumljivo, jer politička moć koju drže Jevreji ne dopušta brkanje “istine” o holokaustu. Naučnici koji su pokušali zvaničnoj verziji suprotstaviti činjenice, brutalno su proganjani... Ipak, kroz tu medijsku maglu do nas su se uspjele probiti neke teze koje nanose sasvim drugo svjetlo na tekstualne proizvode na osnovu kojih smo do danas bezrezervno vjerovali da je Hitler pobio šest miliona Jevreja... Krematoriji su posebna priča. Zvanična historija tvrdi da su nacisti u roku od deset minuta kremirali tijela ubijenih, a nauka tvrdi da je za taj proces potrebno dva sata. Navodi se i da nigdje nije pronađena deponija pepela – “a od šest miliona kremiranih Jevreja bi se stvorilo makar jedno brdo šljake”. Ovi naučnici smatraju da je podatak o šest miliona ubijenih Jevreja obična laž, jer je na teritorijama pod nacističkom kontrolom bilo četiri miliona Jevreja, od kojih su dva miliona pobjegla u Rusiju. Navodno je stradalo tek 300.000 Jevreja. i to od posljedica tifusa i iscrpljenosti u konc-logorima. Ključni argument je navodni sporazum cionista i nacista o preseljenju Jevreja iz Njemačke, s ciljem formiranja Izraela, a zašta su bile zainteresirane obje strane. Sve drugo je predstava.“ (Marketing tragedije, str. 78 – 79)

Bolest pederizma

„Ima nešto u čemu ćemo se složiti s pederima: ta njihova bolest, koja je 1973. u okolnostima korupcije skinuta s liste mentalnih oboljenja, ne može se zvati homoseksualizmom, već se treba zvati pederlukom, a kao politički projekt – pederizmom. Naime seksualnost je u funkciji produžetka vrste, pa kao takva ne može biti istospolna, homoseksualna. To što u prirodi ima slučajeva da majmun siluje majmuna izraz je defektnosti prirode, koja bi, da je takva, odavno izumrla.“ (Saff, br. 297., 29. juli 2011.)

Pederi su očevi pedofila

„Oduvijek je bilo i pedera i pedofila, ali te sorte nikad nije bilo koliko danas, jer pederska industrija razvrata legalizira, u vrlinu pretvara i forsira seksualne izopačenosti, koje se ne mogu dozirati, kao što se ni narkomanija ne može dozirati. Legalizacija pederluka prirodno vodi razbuktavanju pedofilije. Ne može se biti za pederske slobode, a protiv pedofilije, jer ko je za pedere, taj je i za podofile. Zaštitu djece od narkomanije treba početi u borbi protiv marihuane, a ne u borbi protiv heroina; tako i zaštitu djece od pedofila treba početi u borbi protiv svih vrsta seksualnih nastranosti, od kojih je pederluk najprisutnija.“ (Saff, broj 274, 27. august 2010.)