Zamka najvišeg vrha Europe: Zašto je Elbrus bio koban za petero iskusnih alpinista iz Zenice

Pet alpinista iz Bosne i Hercegovine poginulo je tokom uspona na Elbrus, najviši planinski vrh u Rusiji i u Europi.

Dvojica članova sedmeročlane grupe spašena su i prevezena na liječenje, a potragu i izvlačenje tijela poginulih otežavalo je izrazito loše vrijeme. Ekspedicija na Elbrus završila je tragedijom nakon naglog pogoršanja vremenskih uslova tokom uspona.

Tijela dvojice alpinista pronađena su na približno 5.350 metara nadmorske visine i prevezena s planine. Ruski istražitelji naknadno su potvrdili da su pronađena i tijela preostalo troje članova grupe.

Trending

Policija istražuje incidente u Međugorju: Oštećeni oltar i više vjerskih obilježja

"Ovo nije nesreća, ovo nije tragedija, pet mladih ljudskih života je otišlo. Ovako nešto se ne pamti ni u užim ni u širim krugovima na Balkanu", rekao je za Dnevnik Nove TV Dino Ahmetović iz GSS-a Zenica.

"Nakon što su se vremenski uvjeti počeli naglo mijenjati na 5100 metara, jedan član ekspedicije uputio se prema spasilačkom timu koji se nalazio u podnožju i uspio doći do njih. Nažalost, vrijeme se izuzetno brzo mijenjalo. Vjetrovi su puhali od 70 do 100 km/h, što je promjena u roku od nekih 20, 25 minuta", objasnio je Ahmetović.

"Radi se o školovanim, obrazovanim alpinistima, planinarima, uspješnim planinarima s mnoštvom osvojenih vrhova iza svojih leđa", istaknuo je Ahmetović.

Uspon se ne smatra tehnički najzahtjevnijim, ali je i dalje jedna od planina na kojoj nastrada veliki broj ljudi. Najviše zbog vremenskih uvjeta, velike nadmorske visine, krivih procjena. Ubojita - tako ju je opisao planinar i putopisac Damir Šantek koji se prije šest  godina i sam popeo na njezin vrh.

"Na takvim su visinama vremenske prilike često vrlo nepovoljne, neugodne i promjene dolaze značajne. Dakle, sad imate recimo lijepo, sunčano vrijeme, za dva sata imate teško nevrijeme gdje imate gromove, munje, nevrijeme, gdje puše snažan vjetar, nosi vam led i snijeg u lice, ne vidite dva metra ispred sebe i lako se na takvim mjestima izgubiti", kazao je Šantek.

Uspon, inače, traje 10 do 12 sati.

"Je li ta ekipa sa sobom imala vodiča ili su sami išli, tehnički to nije zahtjevno. Nemate sad tu nikakvih penjanja, nikakvih specijalnih priča, to je jedan kontinuirani više-manje uspon, ali je dugačak i traje. Onako, ne možete stati, ako stanete, postaje jako hladno i vrijeme je da se vratite natrag", dodao je Šantek.

Tragedija je ponovno skrenula pažnju na kavkaski div Elbrus. Njegova najpopularnija ruta u povoljnim uslovima ne pripada tehnički najzahtjevnijim visokogorskim usponima, a razvijena infrastruktura omogućava relativno brz dolazak na velike visine. No ta pristupačnost može prikriti činjenicu da je riječ o ozbiljnom ledenjačkom usponu na više od 5.600 metara, gdje se vremenski uvjeti mogu naglo promijeniti, zbog čega strada velik broj ljudi.

Elbrus se nalazi na sjevernoj strani Velikog Kavkaza, u ruskoj republici Kabardino-Balkariji, nedaleko od granice s Gruzijom. Njegov zapadni vrh visok je 5.642 metra dok istočni doseže 5.621 metar. Dva vrha, međusobno udaljena približno kilometar, odvojena su visokim prijevojem ili sedlom.

U većini međunarodnih alpinističkih klasifikacija smatra se najvišim vrhom Europe i dio je poznatog izazova "Sedam vrhova", koji obuhvaća najviše planine svih kontinenata.

Takva klasifikacija počiva na podjeli prema kojoj granica Europe i Azije prolazi glavnim kavkaskim grebenom, južno od Elbrusa.

Elbrus nije klasična planina nastala samo nabiranjem stijena, nego veliki stratovulkan prekriven ledom. Smithsonianov Globalni program vulkanizma posljednju poznatu erupciju smješta približno u 50. godinu, uz moguću pogrešku od pedesetak godina. Na planini su zabilježeni slabi tragovi fumarolne aktivnosti, a na njezinim padinama postoje i termalni izvori.

Padine prekriva razgranat ledenjački sistem, ali nije tačna tvrdnja da je riječ o 'stotinama kvadratnih kilometara vječnog leda'. Naučna analiza objavljena 2019. godine pokazala je da su ledenjaci Elbrusa 2017. pokrivali oko 112 kvadratnih kilometara. Njihova se površina od 1997. do 2017. godine smanjila za 10,8 posto, a volumen leda za gotovo 23 posto.

Prije oko 11h

Kasumović otkrio detalje kako će tijela stradalih planinara biti vraćena u BiH: "Komplikovano je"

Infrastruktura olakšava pristup, ali ne i sam uspon

Najpopularnija južna ruta opremljena je žičarama, smještajnim objektima i planinskim skloništima. Sistem žičara penjače i skijaše dovodi do stanice Garabaši na 3.847 metara, u blizini skloništa poznatih kao 'Bureta'.

Neke komercijalne ekspedicije koriste i ratrake, kojima se učesnici tokom završnog uspona mogu prevesti do približno 4.800 metara ili još više, ovisno o uvjetima. Na taj se način skraćuje dio puta koji je potrebno prijeći pješice, ali se ne uklanjaju posljedice naglog dolaska na veliku nadmorsku visinu.

Standardna ruta u dobrim ljetnim uslovima uglavnom ne uključuje zahtjevno vertikalno penjanje po stijeni. To, međutim, ne znači da je jednostavna ili primjerena ljudima bez pripreme. Penjači se kreću po snijegu i ledenjacima koriste dereze i cepine te moraju znati procijeniti vremenske prilike, održavati smjer kretanja i reagirati u slučaju pada, iscrpljenosti ili gubitka orijentacije.

Problem nastaje kada dostupna infrastruktura stvori dojam da je Elbrus tek duga i naporna planinarska šetnja. Žičara može posjetitelja u kratkom vremenu prevesti iz doline na gotovo 3.900 metara, ali ljudski organizam ne može se jednako brzo prilagoditi smanjenom atmosferskom pritisku.

Prije oko 3h

Dan žalosti u Federaciji BiH i Brčkom zbog pogibije pet bh. planinara na Elbrusu

Najveća opasnost je nagla promjena vremena

Vrijeme na Elbrusu može se naglo pogoršati čak i kada je uspon počeo u povoljnim uvjetima. Snažan vjetar, snijeg, oblaci i pad temperature mogu u kratkom razdoblju izbrisati tragove i učiniti kretanje znatno sporijim.

Posebno je opasan whiteout, odnosno potpuni gubitak vidljivih obrisa u snježnom okruženju. Kada se izgube sjene i kontrast, penjač teško razaznaje nagib terena, udaljenost i granicu između tla i neba. Bez pouzdane navigacije lako je skrenuti sa sigurne rute prema strmijem terenu ili području ledenjačkih pukotina.

Elbrus ima široke i naizgled blage padine, zbog čega pogrešan smjer u početku ne mora biti očit. Problem se često uočava tek kada se skupina već udaljila od trase, vrijeme se dodatno pogoršalo ili su članovi iscrpljeni.

U aktualnoj nesreći ruske su vlasti navele da su snažan vjetar i loši vremenski uvjeti otežali potragu i izvlačenje poginulih.

Prije oko 2h

Brat nastradale alpinistkinje uputio potresne riječi: "Srce odbija vjerovati da ste otišli"

Visina ne oprašta prebrz uspon

Na velikoj nadmorskoj visini udio kisika u zraku ostaje jednak, ali atmosferski pritisak pada, pa organizam pri svakom udahu prima manje kisika. Rizik od visinske bolesti ovisi o dosegnutoj visini, brzini uspona i individualnoj osjetljivosti.

Rani simptomi mogu uključivati glavobolju, mučninu, vrtoglavicu, umor i probleme sa spavanjem. U težim slučajevima mogu se razviti visokogorski edem mozga ili pluća, stanja koja ugrožavaju život i zahtijevaju hitno spuštanje na nižu nadmorsku visinu.

Prilikom edema mozga mogu se pojaviti zbunjenost, poremećaji ravnoteže i otežano donošenje odluka. To je posebno opasno u oluji, kada penjač mora pratiti rutu, procjenjivati rizik i samostalno se kretati.

Edem pluća izaziva nedostatak zraka, slabost i kašalj te osobu može vrlo brzo učiniti nesposobnom za nastavak spuštanja.

Brz prijevoz žičarom zato može biti dvosjekli mač. Štedi snagu i vrijeme, ali bez prethodne aklimatizacije omogućava nagli dolazak na visinu na kojoj organizam još nije spreman normalno funkcionirati. Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti navodi da su upravo visina na koju se osoba naglo dovede i brzina daljnjeg uspona među glavnim čimbenicima rizika za razvoj visinske bolesti.

Elbrus nije među tehnički najtežim velikim svjetskim vrhovima, ali njegova opasnost proizlazi iz kombinacije visine, dugotrajnog napora, ledenjačkog terena i vremena koje se može naglo pogoršati. Infrastruktura penjačima može skratiti put, ali ne može zamijeniti aklimatizaciju, fizičku spremu, iskustvo, odgovarajuću opremu i spremnost na pravodobno odustajanje.

Kada se na velikoj visini istodobno pojave olujni vjetar, slaba vidljivost, hladnoća i iscrpljenost, spašavanje se također usporava. Iste okolnosti koje ugrožavaju alpiniste ograničavaju kretanje spasilačkih ekipa i mogu danima odgoditi izvlačenje stradalih.

Sve informacije o tragičnom stradanju planinara na Elbrusu možete čitati OVDJE.