Davor Gjenero: Čović i Milanović žele obnoviti „Švercer Bosnu“!

Dragan Čović već neko vrijeme izgleda kao čovjek na odlasku, ali oprezni i pametni ljudi govore kako je upravo takav najopasniji, kaže u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba ugledni politolog i politički analitičar iz Zagreba Davor Gjenero komentirajući poziciju hrvatske politike u Bosni i Hercegovini, kao i vrha Republike Hrvatske, a nakon američkih sankcija dopredsjedniku HDZ-a BiH i predsjedniku FBiH Marinku Čavari što se neki već nazvali „žutim kartonom“ lideru vodeće hrvatske stranke.

Piše: Faruk Vele

„Jasno je da se trenutno Draganu Čoviću ispostavljaju računi zbog činjenice da je opstruirao dogovor o reformi izbornog zakonodavstva, u trenutku kad su pregovarači, uz posredovanje visokog američkog predstavnika Mathewa Palmera, došli na korak do dogovora i kad su Hrvati u BiH dobivali „sve što im je potrebno”. Za SAD je to bio znak da s Čovićem treba prekinuti daljnje razgovore, a da su opravdane sumnje na to da njegovo savezništvo s Dodikom ojačava utjecaj ruskog totalitarnog režima na njega“, kaže Gjenero za portal Radiosarajevo.ba.

Trending

Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

Antiamerikanizam Milanovića

On smatra da su sankcije protiv Čavare, „inače irelevantnog lika“, koji je doduše na poziciji koja ima određenu težinu, pale premijeru Hrvatske Andreju Plenkoviću u nesretan trenutak.

„Upravo kad je on počeo operaciju koja je trebala voditi uklanjanju Čovića s pozicije kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, i postavljanje na tu poziciju političara koji bi znao i mogao pregovarati sa Sarajevom i osigurati obnovu hrvatsko-bošnjačkog savezništva u očuvanju jedinstvene i cjelovite BiH“, dodao je.

Kao što je poznato, počelo se nagađati o Mariju Kordiću, gradonačelniku Mostara, kao o kandidatu.

„Bilo je jasno, doduše, da u Hrvatskoj predsjednik Republike Zoran Milanović podržava Čovića i njegovu radikalsku politiku, a da su uz Čovića i nacionalistički radikali s margina hrvatske parlamentarne arene, koji su se svrstali čvrsto uz Milanovića. Sankcije protiv Čavare Ministarstvo vanjskih poslova je „osudilo”, reda radi, bez velikog žara, a i premijer Plenković se trudio da ta „osuda” ne bude previše emotivna. Međutim, Milanović je pokrenuo socijalnu dinamiku, zasnovanu na njegovom stalnom antiamerikanizmu i antieuropeizmu“, tvrdi Gjenero.

Proruski provokator

Prema njegovim riječima, Plenkovićev cilj je bio da s novim kandidatom, umjerenim i lojalnim bosansko-hercegovačkoj državi, osigurava „legitimnu reprezentaciju” (recimo to Čovićevim i Milanvićevim riječima) Hrvata u BiH i da pokaže da uz poštivanje načela političke kulture izborni sistem u BiH djeluje.

„Time bi se stvorio prostor za novi optimizam i za stabilizaciju Federacije. Čović je svjestan da on opstaje sam na zaoštravanju sukoba, a Milanoviću odgovara sukob u BiH, kojeg bi on moderirao, kako bi ga prema svojoj potrebi prenosio u hrvatsku političku arenu. Njegov je cilj dokazati da Plenković ne štiti vitalne interese Hrvata u BiH, nego da je on njihov zaštitnik“, tvrdi naš zagrebački sagovornik.

Uvjeren je da Milanović ionako „već djeluje kao ruski provokator na ovim prostorima“.

„A sukob u Federaciji, kojeg potpiruje, pogotovo zagovarajući „treći entitet” ili ono što je netko ovih dana duhovito nazvao „Hrvatskom republikom Švercer Bosnom”, samo je dio te strategije koja Milanovića čini važnijim Putinvim igračem na Balkanu, čak i od samog Vučića“, upozorio je Gjenero.

Govoreći u kontekstu činjenice da u prozapadnim krugovima postoji sve veća zabrinutost upravo zbog Milanovićevih najava uspostave hrvatske samouprave na jesen u BiH, kao i zbog činjenice kuda bi to moglo voditi u sigurnosnom smislu, Gjenero objašnjava „Plenković dobro razumije kontekst ove Čovićeve i Milanovićeve prijetnje“.

Pogotovo, kako kaže, kontekst „urote” koja bi trebala obnoviti tu njihovu „Švercer Bosnu”.

„Razumije međunarodne implikacije, pa i to da većina u političkom tijelu Hrvatske ima neugodne reminiscencije na politiku koja je vođena u Hrvatskoj od kraja 1992, pa do proljeća 1994. i Washingtonskog sporazuma, koja je u judikaturu ICTY jasno definirana kao zločinački pothvat“, podsjeća on.

Velika opasnost

Međutim, s druge strane, problem premijera Plenkovića je vezan uz desno krilo njegove stranke, koja je sraslo s Čovićevim HDZ-om BiH.

„Da se odluči na otvoreno suprotstavljanje Milanoviću i da jasno presječe odnose s Čovićem, Plenković bi ozbiljno uzdrmao vlastitu stranku i svoju parlamentarnu poziciju. Iako postoji prostor za većinsku potporu takvoj politici, cijela konstrukcija sadašnje vlasti u Hrvatskoj bi se radikalnim potezom srušila, a to je upravo ono što Milanović želi. Zato će Plenković pokušati odigrati postepeno, čekajući efikasan pritisak na Čovića, kako iz SAD, tako i iz EU, neutralizirati Milanovića ističući neupitnu činjenicu da on govori u ime interesa ruskog totalitarnog vladara, a ne u ime hrvatskog državnog (nacionalnog) interesa“, analizira poznati politolog.

Međutim upozorava da Milanović „ionako samo traži savezništvo štetočina“, pa je tu logičan izbor Čovića. Njih dvojica u tandemu mogu biti ozbiljan problem i po stabilnost BiH.

„Neugodno je to što slijedi politička igra koju će Plenković nastojati igrati diplomatski, promišljeno i racionalno, a ovaj dvojac štetočina igra na sve ili ništa. Iz političke teorije znamo da gotovo redovito u političkim borbama pobjeđuju oni koji su spremni upotrijebiti radikalnija sredstva. To predstavlja veliku opasnost, iza Hrvatsku i za BiH“, zaključuje Gjenero u razgovoru za Radiosarajevo.ba.