Mladi su zaneseni naukom, ali u BiH ne mogu realizirati svoje snove

Dan nauke u Federaciji BiH obilježava se 12. decembra u znak sjećanja na dan kada je 1975. godine Vladimiru Prelogu uručena Nobelova nagrada za hemiju.

Dan nauke u Federaciji BiH se obilježava brojnim aktivnostima kojima se promovira nauka i naučno-istraživački rad u javnosti, a posebno među učenicima i studentima.

Tim povodom, o stanju u oblasti nauke, izazovima i problemima s kojima se oni željni znanja i istraživanja susreću danas u Bosni i Hercegovini, manama obrazovnog sistema... razgovarali smo s prof dr. Damirom Marjanovićem; Jelenom Kalinić, diplomiranom biologinjom i potpredsjednicom Društva za promociju prirodnih nauka Nauka i svijet, te Nedimom Sladićem mladim meteorologom Face TV-a, koji je nedavno uplovio u naučne vode i koji je imao priliku da se susretne s drugim sistemom obrazovanja.

Radiosarajevo.ba: Dan nauke u Federaciji BiH obilježava se 12. decembra. Kako navode iz institucija, na ovaj dan promovira se nauka i naučnoistraživački rad u javnosti. Kakvo je zapravo stanje u praksi, da li se nadležni nauci posvete samo u rijetkim prilikama poput ove?

MARJANOVIĆ: Odgovorit ću Vam u jednoj rečenici uz pitanje - Koliko je ta ista FBiH ove godine uložila u naučno-istraživački rad!? Prve stavke koje su u budžetu bile reducirane su upravo izdvajanja za znanost. Toliko o njihovom odnosu prema ovom segmentu društva

SLADIĆ: Moram priznati da nisam krio oduševljenje kada su mediji prošle godine krajem novembra objavili vijest da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na jednoj od održanih sjednica usvaja odluku o obilježavanju Dana nauke/znanosti 12. decembra, a u čast hemičaru Vladimiru Prelogu kojem je na taj dan 1975. godine uručena Nobelova nagrada. Istinski sam želio još prije 4-5 godina da zaživi ideja u kojem će se nauka promovisati i isticati njena važnost kroz brojna otkrića naših naučnika, kako onih mladih koji tek treba da uplove u svijet istraživanja, tako i onih koji su prisutni već desetljećima i ugledni su članovi ne samo bh. naučne zajednice već i svjetske. Njihovim istraživanjima, naročito mlađih generacija, dolazili bismo do određenih novih produkata, kao i unaprijeđenja već postojećih tvrdnji i tzv. već riješenih “real-world“ problema, koji s rapidnim tehnološkim napretkom svakako ulijevaju povjerenje da će otkriti i lakše, jednostavnije načine njihove primjene u brojnim sferama života s kojim život svih nas postaje dosta lakši i bezbjedniji.

No, realnost pokazuje da su slične ideje prisutne samo na riječima uglednih bh. akademaca koji nažalost bivaju neshvaćeni u svojim idejama bez ikakve podrške i da se teorija više forsira u odnosu na praksu, budući da je ista jako malo zastupljena kroz fakultetsko obrazovanje. Već je mnogo puta dokazano da se Bosna i Hercegovina može itekako ponositi izvanrednim naučnicima i stručnjacima koji obrazuju mlade naraštaje, no generalno govoreći čini se da nadležni ne pružaju dovoljnu pažnju ni takvim ljudima, a kamoli nauci. Posvete se njoj samo onda kada otkuca “5 do 12“ ili kada mediji pokrenu priče koje se tiču problema i izazova u obrazovanju i nauci, posebno nakon poražavajućih rezultata međunarodnih testiranja u kojima smo obično svrstani ispod globalnog prosjeka. Činjenica da se više sluša glas naroda nego struke najbolji je pokazatelj da je nauka marginalizovana, često i ismijavana te okrnjena, a što se sve najbolje potkrjepljuje primjerom aktuelne pandemije novog SARS-CoV-2 koronavirusa.

KALINIĆ: Promoviranje nauke je proces koji mora biti kontinuiran. Jedan dan s nekim kratkoročnim kampanjama koje svi zaborave iduće jutro ništa ne znači. Kampanja se ne može sastojati u tome da se podijeli neki poster i samo stav tag #DanNauke. Iluzorno je misliti da će to nešto promijeniti. Prava promocija nauke bi se sastojala u davanju grantova za naučna istraživanja i promociju nauke, usavršavanje nastavnika i profesora, organizacija takmičenja iz biologije, hemije iz fizike i to preko cijele godine. Ministarstva i kada pozovu da se organizacije prijave na konkurse koji bi podržali promociju nauke, traže od organizacija da u uslovima pandemije stoje pred šalterima zbog nekih papira koji ne smiju biti stariji od 6 mjeseci iako su to potpuno isti papiri i da sufinansiraju projekt čak i po 20%, što je za neke nemoguće i tako mnoge dobre ideje o promociji nauke propadaju. Ministarstva moraju razumjeti vrijeme u kojem živimo, biti "šire ruke" i napraviti most s organizacijama kako bi se pogrešni pristupi spriječili i omogućili dobri projekti.

Radiosarajevo.ba: Koji su to glavni problemi s kojima se susreću oni koji se u BiH bave naučno-istraživačkim radom?

MARJANOVIĆ: Okruženje, mentalitet i odsustvo bilo kakve intencije da znanstvenoistraživačka djelatnost postane stub i esencija bosanskoherceovačkoga društva. S druge strane, ne postoji interes države ali i većine privatnih kompanija da razvijaju svoje naučno-istraživačke pogone.

SLADIĆ: Naučnoistraživački rad prije svega zahtijeva savremene laboratorije opremljene kvalitetnom opremom za rad i istraživanje, što naročito vrijedi u oblasti medicine, fizike, hemije, genetike, bioinžinjeringa i elektronike. On je od krucijalnog značaja naročito za studente trećeg ciklusa (PhD/dr. sc. zvanje), jer trenutni kvalitet studija nažalost ne prati savremeni trend Europske unije. Bosna i Hercegovina je i po tom pitanju nažalost limitirana, a postojeće strategije iz 2017. koje je radio Univerzitet u Sarajevu jasno stavljaju naglasak na nedovoljnu integraciju i ulaganje novčanih sredstava, a koje se posljedično reflektuju kroz kompleksno društveno-političko državno hijerarhijsko uređenje (država, kantoni, entiteti, lokalna samouprava).

Kao student, primijetio sam da pojedini univerziteti, kao Internacionalni univerzitet u Sarajevu, imaju posebno namijenjen RDC laboratorij (Research Development Center) koji posjeduje kvalitetnu opremu za istraživanje i vršenje određenih eksperimenata, što je također jedan od ciljeva u budućnosti i za Univerzitet u Sarajevu, kako bi se što prije etablirao u red respektivnih institucija koje pružaju svojim studentima sve neophodne uslove. Važno je istaknuti da je vrlo teško predočiti tačne rezultate istraživanja bez adekvatne i precizne aparature, a budući da je općepoznata činjenica da je važnost svakog dobivenog broja i decimale od krucijalnog značaja za statistiku, a samim tim i potvrđivanja/opvrgnuća inicijalnih hipoteza i njen dokaz statističkim testovima, govori koliko se zapravo ne smije štedjeti na nauci. U nauku se kontinuirano mora ulagati, jer je ona motor društvene zajednice.

KALINIĆ: Ja se ne bavim naučno-istraživačkim radom, ja se bavim komunikacijom nauke. Ipak, iz svoj iskustva mogu reći da nepotizam pogađa i ovaj sektor, da se i ovdje zapošljavaju podobni, a ne najbolji, a da ne spominjem finansiranje. No svakako se naučno-istraživački rad danas ne može osloniti samo na to koliko će država izdvojiti za njega, nego se treba i oslanjati na projekte EU, poput Horizon, a da bi se moglo prijaviti na te projekt, morate ostvariti saradnju s institutima u drugim zemljama. Čini mi se da toga još nema, tako da je uz nepotizam i manjak sredstava, manjak mobilnosti ljudi u ovom sektoru i slabija povezanost s naučnim institutima u Evropi jedan od najvećih problema i to se mora mijenjati.

Šta je, prema vašem mišljenju, potrebno promijeniti kako bi se unaprijedilo stanje u ovoj oblasti?

MARJANOVIĆ: Jasna državna strategija koja neće ostati samo slovo na papiru, jasna politika razvoja i podsticaja znaanstvenoistraživačkom radu, potpora i beneficije u poreskoj i parafisikalnoj politici privatnicima koji ulažu u znanost, medijska i obrazovna ofanziva u promociji znanosti kao jedinom ispravnom putu za budući razvoj države.

SLADIĆ: Tokom svog fakultetskog obrazovanja dodatno uočavam kroz predavanja svojih profesora veliku važnost STEM (Science, Technology, Engineering, Mathematics) programa na kojem bi se učenici još kroz osnovno i srednješkolsko obrazovanje educirali na sličan način koji se primjenjuje u azijskim zemljama, a oni koji dodatno pokažu afinitet prema nauci mogli dodatno afirmisati u svijetu koji, nažalost, zbog stvorene averzije prema matematici, hemiji, fizici i drugim područjima, se zaobilazi u širokom luku, što je nerijetko rezultat obsoletnih metoda koje se koriste u podučavanju djece.

S žustrim razvojem tehnologije očekuje se ipak da će predavanja postajati zanimljivija i manje suhoparna, pri čemu će se moći prikazati određene stvari kroz video isječke, animacije i slične savremene metode. 

Istaknut ću i primjer u koji sam se lično uvjerio. Kao osoba koja je preko Erasmus+ programa učestvovala na razmjeni studenata na Marmara univerzitetu u Istanbulu 2018. godine, kompetentan sam dovoljno da podijelim svoja određena zapažanja. Turci definitivno ulažu u svoju omladinu. Laboratorije i moderna oprema su na raspolaganju svim studentima koji nerijetko ostaju po cijelu noć na fakultetu. Podstiče se i vrednuje interdisciplinarnost, kao i rad na učestalim projektima koje dobijaju u sklopu svojih fakultetskih obaveza i nerijetko iznose preko 30% od ukupne ocjene, a onim najboljim se pruža i mogućnost da rade na brojnim projektima sa svojim profesorima.

Moji najsvježiji primjeri gdje sam lično dobio pozivnice koje nisam mogao prihvatiti zbog svoje dozvole boravka, ali i primjer kako i sam univerzitet te država ulažu u svoje naučnike je Robodragos tim koji je zajedno uz podršku Medeniyet univerziteta, Turkish Airlinesa i Promet Bigli Sistem poslao svoj tim predvođen kolegama Tokom, Acarom i Tašom na smotru inovatora u Sjedinjene Američke Države koja se održala tokom ljeta 2019. godine u New Yorku i gdje su postigli zapanjujuće rezultate. Naime, ovaj tim je napravio dron koji dostavlja manje predmete i paketiće na naznačenu adresu preko specificirane putanje, a čiji testovi su pokazali statistički impresivne rezultate. Dron je pokazao izvrsnu održivost – mogao je izdržati do skoro 3 sata neometanog leta uz odlično kalibriranje nakon niza testova koji su trajali više od tri mjeseca.

Važno je istaknuti da su to sve bili studenti 2. i 3. godine dodiplomskog studija, a da su svoje znanje crpili od svojih profesora, kombinujući usvojena znanja i kritička razmišljanja sa projekata otprije u kojima se prožimaju statistički proračuni, elektronika, automatizacija, embedded ali i klasično programiranje. 

Radiosarajevo.ba: Znamo da su budžetska izdvajanja za nauku premala, šta se zapravo s tim malim količinama novca može uraditi, za što je on dovoljan?

MARJANOVIĆ: Veoma malo! U najboljem slučaju ta izdvajanja budu dostatna za određene inicijalne aktivnosti ili pak kao sredstva za pojačavanje konkurentnosti bh znanstvenih institucija u prijavama za intrernacionalne pozive. Nadalje, moramo se navići da raspodjela tog novca mora biti zasnovana isključivo na osnovu kvalitete i potencijala istraživanja, a ne da se svede na „socijalno i humanitarno“ davanje po principu hajde da svakome damo mali iznos tek da nikoga ne odbijemo, da se nikome ne zamjerimo. Nadalje, ako država raspisuje pozive onda te pozive mora usmjeriti ka strateškim ciljevima ili pak ka rješavanju najveći trenutnih izazova.

Primjera radi, u ovom „pandemijskom“ periodu sasvim je logično da se znatno više ulaže u znanstvena istraživanja usmjerena ka borbi protiv COVID19. Tako rade skoro sve države ali tako su većinom usmjereni i nedavno otvoreni EU pozivi.

SLADIĆ: Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je 04. marta 2020. izdvojila iz budžeta 1,2 miliona konvertibilnih maraka u svrhu naučnoistraživačkog rada, doktorskih disertacija i izdavanja naučnih žurnala koja vrijedi za šest javnih bh. univerziteta i tri univerzitetsko-klinička centra. Pitanje na koji zaista nemam odgovor je kriterij po kojem se raspodjeljuju novčana sredstva po projektu. U mom slučaju kada sam pisao naučni rad o novom sistemu i modelu za ranu detekciju oluja “NOTHAS“ sa dva univerzitetska profesora – bivšim direktorom UHMR-a, odnosno Republičke hidrometeorološke službe Sjeverne Makedonije i profesorom s odsjeka Meteorologija i geofizika na Univerzitetu u Beču, dr. sc. Vladom Spiridonov, kao i profesorom meteorologije sa Geofizičkog odsjeka Univerziteta u Beogradu, dr. sc. Mlađenom Ćurićem, nisu bili potrebni veliki novčani troškovi, ali jeste tehnička potpora, budući da naš razvijeni sistem zahtijeva veću komputacijsku snagu računara. Imali smo sreću da žurnal APJAS-Springer u sastavu Korejskog meteorološkog društva nije potraživao nikakvu novčanu naknadu vezanu za objavljivanje rada, no za lektorisanje teksta jesu.

KALINIĆ: Na ovo pitanje ne mogu odgovoriti jer se ne bavim naučno istraživačkim radom.

Radiosarajevo.ba: Koliko su mladi ljudi danas motivirani da se bave naukom, odustaju li kada vide da su mogućnosti vrlo ograničene?

MARJANOVIĆ: Ne. Oni koji su zaneseni naukom, ne odustaju od nauke , ali odustaju od BiH kao sredine gdje će realizirati svoje snove.
SLADIĆ: Iako postoje određeni pomaci, od države nažalost očito još ne možemo ništa značajnije očekivati, niti veću podršku pa samim tim i motivacija kod nekih pada. Srećom, ne kod svih. Ako pitate mene, onda je moj stav da Eddie Čustović ulaže više u našu omladinu nego čitava Vlada, a koji je dosad stipendirao na desetine studente kroz Bosnia and Herzegovina Futures Foundation. Što treba reći kad Skandinavci plaćaju svojim studentima da idu na fakultet i uče, Turci svoju djecu bez treptaja oka šalju na svjetske smotre s pristojnim budžetima za istraživanja, a kod nas se ne možeš izboriti ni za stipendiju onda kad te priznati svjetski univerzitet primi na studij i da te država podrži da odeš na usavršavanje u sklopu 2. ili 3. ciklusa studija? Da ne govorimo o našim profesorima koji godinama osim plate za dodatni trud zauzvrat od države nisu dobili ni pismene zahvalnice, niti konvertibilne marke, a odškolovali su generacije i generacije sjajnih učenika koji su danas postali lideri u BiH, Europi, ali i svijetu?

KALINIĆ: Nikada interesovanje za nauku nije bilo preveliko. I zaista, ako nemamo naučne institucije poput IRB u Hrvatskoj, nego naučnike možemo samo zapošljavati na fakultetima, ja ne vidim razlog zašto podsticati mlade da se bave naukom, osim ako želimo proizvoditi uposlenike u institutima van zemlje, bolje rečeno ljude koji se bore od projekta do projekta da prežive vani. Ti mladi ljudi koje mi školujemo, koji se žele baviti naukom, neće naći posla u BiH i za njih mjesta ovdje nema. Znam predivne ljude, odlične studente, koji su po završetku, primjerice biologije, potpuno izašli iz te oblasti i bave se stvarima koje nemaju veze s naukom. Biologa u sistematizaciji nema i užasno im je teško da se zaposle i zaista mislim da je studirati biologiju u BiH bespredmetno. A situacija nije bolja ni sa drugim bazičnim naukama. Jedina mogućnost je završiti prvi ciklus ovdje i onda tražiti master negdje vani. Studij prirodnih nauka u BiH je besmislen, jer ne možemo tim ljudima omogućiti bavljenje naukom. 

SLADIĆ: Iako postoje određeni pomaci, od države nažalost očito još ne možemo ništa značajnije očekivati, niti veću podršku pa samim tim i motivacija kod nekih pada. Srećom, ne kod svih. Ako pitate mene, onda je moj stav da Eddie Čustović ulaže više u našu omladinu nego čitava Vlada, a koji je dosad stipendirao na desetine studente kroz Bosnia and Herzegovina Futures Foundation. Što treba reći kad Skandinavci plaćaju svojim studentima da idu na fakultet i uče, Turci svoju djecu bez treptaja oka šalju na svjetske smotre s pristojnim budžetima za istraživanja, a kod nas se ne možeš izboriti ni za stipendiju onda kad te priznati svjetski univerzitet primi na studij i da te država podrži da odeš na usavršavanje u sklopu 2. ili 3. ciklusa studija? Da ne govorimo o našim profesorima koji godinama osim plate za dodatni trud zauzvrat od države nisu dobili ni pismene zahvalnice, niti konvertibilne marke, a odškolovali su generacije i generacije sjajnih učenika koji su danas postali lideri u BiH, Europi, ali i svijetu?

Radiosarajevo.ba: U ovakvim uslovima, ipak, pojedinci postižu odlične rezultate, čemu to pripisati – ličnom entuzijazmu, ili?

MARJANOVIĆ: Lični entuzijazam, dobar tim, požrtvovani mentori koji koriste svo svoje znanje ali i veze sa jednim jedinim ciljem – uspjeh mladih znanstvenika, njihovih studenata.

SLADIĆ: Da, lični entuzijazam. Odnosno, isključivo jaka, čvrsta volja i ljubav prema nauci koju su usadili profesori svojim pristupom. Kao i istinska ljubav prema nauci. Jer sve se može kad se hoće, ali je vrlo važan podsticaj. Zaista je važno imati sve parametre poklopljene u vašu korist.

KALINIĆ: Oni koji su postigli odlične rezultate, uglavnom su se povezali s kolegama izvan zemlje. Nikada nemojmo zaboraviti svijetli primjer prof. dr. Damira Marjanovića, koji je sam postigao sjajne rezultate i odgojio nekoliko divnih mladih ljudi, novu generaciju naučnika. Tako bi trebali svi da rade da izađemo iz ovog naučnog mraka.

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate posljednje rezultate TIMSS istraživanja, koji pokazuju kako su postignuća učenika iz Bosne i Hercegovine u matematici i prirodnim naukama ispod prosjeka?

MARJANOVIĆ: Očekivano i poražavajuće. Prije nekih 13 godina smo bili u istom rangu sa Srbijom. U proteklih 13 godina nismo ništa ozbiljnije uradili u pravcu reforme obrazovanja, ali ni unaprijeđena realizacije postojećeg modela obrazovanja i zato sada imamo to što imamo. I to je realna slika trenutnoga stanja, nažalost!

SLADIĆ: Za mene je ovo istinski Dan žalosti. Na PISA, a sad i TIMSS testiranju, Bosna i Hercegovina ponovo se smjestila ispod prosjeka u odnosu na ostale zemlje svijeta. Porazan je podatak da čak 24% desetogodišnjaka na TIMSS testu ne dostiže minimalni nivo iz matematike, a da je po PISI svaki 2. učenik funkcionalno nepismen! Pogledao sam malo testove i primjerke zadataka koje sam mogao naći za TIMSS i PISA testove i jasno se vidi da se na njima traži elementarno znanje sa primjenom logičkog razmišljanja. Očito da analitički možemo zaključiti da obrazovanje nije prioritet aktuelnoj državnoj vlasti. Ali smo zato svjetski prvaci u trošenju državnog novca! Tu smo u poređenju s drugim zemljama s prosjekom uvećanim i za više od dvije standardne devijacije, iliti ga razumljivije, značnije odstupamo od prosjeka tamo gdje ne bismo trebali! Zato naši parlamentarci su se odvažili bez trunke stida i srama da prije par dana pokupuju automobile ukupne vrijednosti blizu 330.000 BAM, tepihe u vrijednosti blizu 17.000 BAM i namještaj blizu 35.000 BAM, u vrijeme najveće krize koju je ova država iskusila od njenog postojanja, a uzrokovana epidemijom koronavirusa koja je zdravstveni sistem dovela do potpunog pucanja, a brojne ljude bacila na koljena i pred rub egzistencije zbog zatvaranja privatnih biznisa.

KALINIĆ: TIMSS je potvrdio ono što je PISA pokazala prošle godine. Mi moramo napraviti cjelovitu reformu obrazovanja, jer ovo ovako više ne može. Raditi na naučnoj i matematičkoj pismenosti, generalnoj pismenosti. Očigledno je da sistem učenicima daje nefunkcionalno znanje, imamo diktaturu učenja napamet. Pa mi čak ni nemamo obrazovni progam na medijima, nema nikoga ko će opismenjavati građane, objašnjavati. Ne zaboravimo - generacije loših učenika, učenja napamet, nezainteresovanih i potplaćenih nastavnika, umjesto entuzijasta su dovele do toga da imamo lavinu dezinformacija oko vakcina, oko osnovne biologije, zdravlja, mjera u pandemiji.

To treba zaustaviti, a to se može samo upornim radom u sektoru obrazovanja. Inače imamo nove generacije "internet eksperata" koji će nas u crno zaviti. Ne možete vi dijete tjerati da kao papagaj napamet ponavlja koje su organele ćelije i priča biosintezu proteina, a da ne razumiju šta je to. Pa ne bi smjelo niti jedno dijete završiti osnovnu da ne razumije osnovne stvari oko svog organizma, zdravlja, te DNK. Međutim, djeca nam u školama moraju znati šta su steljnjače i reproduktivne cikluse mahovina, paprati i nabrojati alge, ali ne znaju kako se zaštititi od zaraznih bolesti i kako im funkcioniše organizam. Pa molim vas, u našim udžbenicima piše da ljuta hrana uzrokuje čir na želucu a ne bakterije! Prvi korak je dakle - ukloniti sve ove udžbenike i ponovo ih napisati, po ugledu na strane užbenike.

Radiosarajevo.ba: Koliko po vašem mišljenju škole danas bude želju učenika za znanjem, bavljenjem naučno-istraživačkim radom?

MARJANOVIĆ: Sve je ipak na nivou pojedinog entuzijazma profesora ili grupe profesora i učenika. Nedostaje istraživačka stanica za talentovane učenike srednjih škola, nedostaje institut za kontinuiranu reformu obrazovanja i nedostaje obligacija vlasti da kontinuirano ulaže u nauku! Sve to smo sada predvidjeli novim mjerama u Kantonu Sarajevo i očekujem da se određene mjere i aktivnosti započete još 2018 nastave realizirati.

SLADIĆ: Sa trenutnim pristupom aktuelne vlasti i obrazovanim sistemom, bojim se da je bavljenje naučnoistraživačkim radom ovdje jako teško i da će prije mnogi pohrliti u zemlje Europske unije i svijeta gdje će imati dostojne uslove za rad.

KALINIĆ: Udžbenici su nam strava i užas, puni materijalnih grešaka i ne pozivaju na učenje. Izgledaju isto kao što su izgledali prije 40 godina. Apsolutno se djeci ne da učiti iz njih. Neka naši tvorci udžbenika malo pogledaju udžbenike izdavača Cambridge, kakvi se koriste u Bošnjačkoj gimnaziji, Pearson/Prentice Hall iz SAD ili Leckie&eckie, koji se koriste u Škotskoj. To su udžbenici koji pozivaju na učenje. Imamo i dosta nezainteresiranih nastavnika, koji ne prate nova saznanja i čine da zanimljivi predmeti budu dosadni, nastavnika koji ubijaju svaku želju za učenjem. Ista situacija je i na fakultetima. A onda nam ostaju nastavnici koji se lavovski bore da djeci prenesu znanje, da naprave nešto zanimljivo, recimo Vedran Zubić ili Dženeta Ajanić, Lejla Hujdur, Edisa Zilić koje prave Matematički film festival. Da su svi takvi, gdje bi nam bio kraj.