Dan kada je umro drug Tito

Bio je sunčan dan, nedjelja 4. maj 1980. Tačno u 15:05 Jugoslavenska radio-televizija objavila je tužnu vijest. 

Vođa Saveza komunista Jugoslavije, trostruki maršal, osnivač pokreta Nesvrstanih i predsjednik države od 22 miliona ljudi, preminuo je nakon duže bolesti. Umro je u Kliničkom centru u Ljubljani, a sahranjen je u Kući cvijeća na Dedinju u Beogradu.

Vijest o smrti pročitao je spiker Miodrag Zdravković: „Umro je drug Tito... To su večeras saopštili Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije,“ bile su spikerove riječi. 

U tom trenutku, cijela je zemlja zaplakala. Ljudi na ulicama počeli su trčati svojim kućama, a zemljom je zavladao očaj.

Među utakmicama prve fudbalske lige, koje su se igrale taj dan širom Jugoslavije, bila je i ona na stadionu Poljud između Hajduka i Crvene zvezde. U trenutku kada je saopćena vijest, 50 hiljada ljudi na tribinama počelo je pjevati Druže Tito, mi ti se kunemo.

Sve do početka rata u bivšoj Jugoslaviji, svakog četvrtoga maja u 15:05 začule bi se sirene širom zemlje. U tom trenutku sav promet na ulicama bi se zaustavio, prolaznici bi stali, radnici na svojim radnim mjestima ustali u stav mirno, i tako bi država kolektivno odala počast svom najvećem vođi. I danas, trideset i četiri godine nakon smrti druga Tita, mnogi se s nostalgijom prisjećaju tih godina, smatrajući da smo u vrijeme SFRJ vodili jedan ljepši i dostojanstveniji život.

Neki opet Tita smatraju za diktatora koji je svoje političke protivnike umio mudro skloniti, a zemljom vladati zahvaljujući demagogiji. 

Tito je i dalje za neke svetinja, za druge važna historijska ličnost, za treće samo nostalgično sjećanje, dok je za neke i izvor zarade, prodajući suvenire s njegovim likom zanimljive turistima.