Dan borbe protiv homofobije: Nasilje počinje u učionici

Povodom 17, maja, Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOT Day), donosimo tekst kolega s portala lgbt.ba. Tekst  ovori o načinima na koji mladi saznaju o LGBT temama kroz obrazovanje i problemima sa kojima se suočavaju učenici/e koji/e pripadaju LGBT populaciji.  

Piše: Edina Sprečaković za lgbt.ba

Slika koja se dobija iz podataka prikupljenih u istraživanjima ukazuje da su LGBT osobe nevidljive, marginalizovane u obrazovnom sistemu i predstavljene na diskriminirajući način u udžbenicima, što kao direktnu posljedicu ima različite oblike nasilja.

U istraživanju koje je Udruženje Q sprovelo 2005. godine na uzorku od 210 LGBTIQ osoba, 17,1% ispitanika_ca navodi škole kao mjesto gdje su doživjeli diskriminaciju na osnovu svoje seksualne orijentacije ili spolnog/rodnog identiteta.

Primjeri nasilja uključuju maltretiranje, verbalno nasilje, potcjenjivanje, ignorisanje, isključivanje, ismijavanje, šikaniranje i niže ocjene. S obzirom da većina LGBT osoba krije svoju seksualnu orijentaciju u školi, izloženi su indirektnoj diskriminaciji i nasilju u vidu govora mržnje, širenja netačnih informacija, predrasuda, stereotipa, društvene isključenosti, pogrešnog i nekorektnog podučavanja nastavničkog osoblja, pogrdnih i homofobnih šala. Također, izostaje podrška samih nastavnika/ca u slučajevima govora mržnje ili napada.

Ispitivanje stavova srednjoškolaca_ki o LGBT osobama u BiH pokazalo je da od 439 ispitanih srednjoškolaca_ki, 19,58% smatra da je verbalno nasilje nad osobama homoseksualne orijentacije opravdano, a 21,86% ispitanih nema mišljenje o ovom problemu.

Čak 18,9% srednjoškolaca_ki koji su ispitani_e smatra da je fizičko nasilje nad osobama homoseksualne orijentacije opravdano, a 18,9% nema mišljenje. Više od polovine anketiranih smatra da država nije dužna da obezbijedi poštivanje prava i sloboda LGBT osobama. Negativni stavovi, stereotipi i predrasude ogledaju se u podatku da 63,55% učenika_ca koji su ispitani_e smatra da osobe homoseksualne orijentacije ne trebaju imati pravo na javno izražavanje svoje seksualnosti, a 48,74% njih bi se osjećalo neugodno u društvu takve osobe.

Tokom 2014. godine prikupljali su se podaci za potrebe istraživanja o metodama i strategijama srednjoškolskog osoblja kod psihičkog nasilja zasnovanog na rodnom izražavanju i/ili seksualnoj orijentaciji među učenicima na području Kantona Sarajevo. Posebnu teškoću predstavljalo je traženje i kontaktiranje školskog osoblja koje bi učestvovalo u istraživanju, ali i LGBT osoba srednjoškolskog uzrasta. Na kraju je ispitano šest članica školskog kadra iz šest različitih srednjih škola. Nijedan nastavnik nije iskazao interes za učešće.

Samo jedna ispitanica se u svom dosadašnjem radu susrela sa psihičkim nasiljem između učenika koje je povezano sa seksualnom orijentacijom. Bilo je manifestovano kao verbalno izazivanje. Ispitanica je reagovala tako što je individualno razgovarala sa učenicima koji su bili uključeni, i dala im literaturu koja se odnosi na seksualnu orijentaciju i/ili psihičko nasilje.

Također, zabilježen je jedan susret sa međuvršnjačkim psihičkim nasiljem zasnovanom na rodnom izražavanju u vidu ignoriranja i verbalnog nasilja. Ispitanica je, pored razgovora sa učenicima, razgovarala i sa razrednim starješinom. Također, realizovane su radionice u odjeljenjima o ovim temama.

Kao mogući vid reagovanja u ovim situacijama, ispitanice su također navele da bi pokušale da rade sa svim učenicima na ovu temu (organizovanje radionica i slično), kao i da bi kontaktirale socijalnu službu i policiju. Tek je jedna ispitanica navela da treba voditi računa o potencijalnom ‘autovanju’ djeteta roditeljima, od kojih djeca u većini slučajeva kriju svoju seksualnu orijentaciju.

“Prije par mjeseci u našoj školi se organizovao kao neki dan gdje smo svi jednaki, gdje trebamo nositi majice sa natpisima podrške svima koji su na bilo koji način drugačiji i tako to. Osoba koja je treći razred naše škole je napisala da ‘pederima i lezbejkama nije mjesto tu’ i samo je jedan profesor, tj. profesorica, reagovala, od desetine njih koji su imali uvid u svu tu organizaciju i rečeno od strane tog organizatora”, kaže Ana*, srednjoškolka i jedna od ispitanica u istraživanju.

“Mnogi smatraju da su šale samo šale, i da nikome ne škode. Ali, škode. Radije bih čula šalu koja je inteligentna i tjera ljude na razmišljanje, a ne onu od koje neko dođe kući, pa plače, ne jede danima, itd., jer se ne osjeća dobro zbog nečijih glupih šala”, dodaje Ana. “Tračevi, homofobni i transfobni natpisi u školskim toaletima, deranje ili šaranje po naljepnicama sa zastavama koje reprezentiraju neku seksualnu orijentaciju ili rodno izražavanje sa ormarića ostavljaju iza sebe neke posljedice.”

Dvije LGBT osobe, kontaktirane prilikom prikupljanja podataka, su bile izložene psihičkom nasilju zasnovanom na rodnom izražavanju i/ili seksualnoj orijentaciji. Nisu se obratili školskom osoblju. “Kada sam jednom pokušala, i upotrijebila skraćenicu LGBT, odmah je počelo kolutanje očima, a meni, osobi od 18 godina se stvarno ne da da podučavam osobe od 30+ godina osnovnoj pedagogiji”, objašnjenje je jedne od njih. Drugi sagovornik je napomenuo da bi prijavio fizičko nasilje.

Sarajevski otvoreni centar je u proteklih godinu dana organizovao treninge za školsko osoblje u Sarajevu i Bihaću. Iako treninzi nisu bili obaveznog karaktera, odziv je bio velik, što ukazuje na zainteresovanost i potrebu za ovim vidom edukacije.

Seksualna orijentacija, rodni identitet i rodno izražavanje još uvijek se smatraju tabu temama i potiskuju se u sferu privatnog. Razgovor o ovim temama mora biti pokrenut i od same škole i školskog osoblja, a ne samo od nevladinih organizacija.

Dosadašnja praksa bh. školstva kojom se postojanje LGBT osoba negira ili stavlja u drugi plan, a društveno prihvatljivim prikazuju samo heteroseksualni_e muškarci i žene čiji rodni identitet odgovara biološkom spolu, nema opravdanja. Pomaci u oblasti obrazovanja, kao sektoru koji ima veliki učinak na izgradnju ličnosti, sigurno će se pozitivno odraziti na društvo u cjelini, a ne samo na položaj LGBT osoba kao marginalizovanu grupu u Bosni i Hercegovini.