Ćiro Blažević: Ja sam najveći Bosanac svih vremena!

Ćiro Blažević? S Panteona do Tušnja, od Pariza do Tuzle! Nekad je bio među nogometnim bogovima, na Parku prinčeva, a danas je trener Slobode iz Tuzle, bosanskog drugoligaša, koji se ne bori s Njemačkom, Nizozemskom ili beogradskom Crvenom zvezdom, već s Jedinstvom iz Bihaća i Bratstvom iz Gračanice.

Tekst bez intervencije, objavljen u našoj rubrici Šta drugi pišu, preuzimamo sa portala Jutarnji.hr

Danas su ta dva kluba Ćirina najveća opsesija. U času kad je pristao biti trener nekad slavnog jugoslavenskog kluba, u kojemu su igrali Izet Sarajlić, Fuad Mulahasanović, Mersad Kovačević, Mustafa Hukić i Dževad Šećerbegović, Ćiro Blažević ima gotovo 79 godina i dvije ponude.

Jedna je iz Šangaja, vrijedna 800.000 dolara, ali je “tamo daleko”, a druga je iz Travnika, koju nije želio prihvatiti. Objasnit će i zašto. Ali, kasnije.

Ćiro više ne bira! Nakon što je igrao za treće mjesto na svjetskom prvenstvu i pobijedio, dan nakon što je pristao na ugovor sa Slobodom iz Tuzle , njegova glavna meta je Jedinstvo iz Bihaća, udaljeno od Tuzle čak pet bodova...

- Sine, dolaze nam, pa da vidimo mogu li Krajišnici protiv Ćire...

Dan nakon što je potpisao za Slobodu iz Tuzle, pojavio se u “Van Goghu”. Jedan od njegovih lokala, gdje mu se svi vesele. Još nije ni skinuo kaput, a već je počeo agitaciju: “Sine, vidiš li kako nas je Mamić sve razjurio!”

OK, ali zar više ne birate? Jučer Solin, danas Tuzla. Prije toga Murska Sobota, zatim NK Zagreb. Jesu li to poslovi za trenera svih trenera? Nekad ste igrali polufinale svjetskog prvenstva na Stade de Franceu, a sada je derbi u Bihaću?

- Sine moj, to je život trenera. To nije posao, to je avantura, ako si trener moraš biti i avanturist! Nekad si gore, onda padneš dolje, to je krug koji se neprestano vrti.

Što ste se dogovorili s “Amerikancem” iz Tuzle?

- Doveli su me da budem prvak i da uđem u Premierligu. Problem je što Jedinstvo iz Bihaća ima pet bodova više i malo su nam pobjegli. A to je puno. Ali, dovode “oni”, tj. moji, neke igrače...

Pomoćnika ćete uzeti iz Zagreba?

- Ne, iz Tuzle. Kako mogu reći Mariju Cvitanoviću da dođe bez para, nemam pravo. Ja sam drukčiji, ja idem gdje me zovnu, kada sam bio najslavniji, otišao sam u Mursku Sobotu.

Gdje vam je bilo najteže?

- Najgore mi je bilo u NK Zagrebu. Vjerovao sam da ću ih spasiti, a onda vidio da ne mogu.

Odluka da idete u Tuzlu, znači li to da se borite za titulu najvećeg Bosanca?

- Ako ćemo pošteno, ja to već jesam! Vrlo sam ponosan na ono što sam napravio, jer znam odakle sam došao i kakvo sam djetinjstvo imao. Vjeruj mi, ne smijem to evocirati, jer se rasplačem sam nad sobom, moj život je jedna velika kalvarija. Strašno sam težak život imao...

Nije se rasplakao, ali se sjetio:

- Kad se sjetim emigracije u Švicarskoj i najelementarnije borbe za opstanak. U Veveyu je jedan čovjek ribe prodavao, čekali smo subotu da on nešto “mazne” gazdi iz ribarnice, da bi moja familija imala što jesti. A u susjedstvu je živio Charlie Chaplin, to je najelitnija oaza bogataša, a ja sam radio u atelieru za dekoraciju, trenirao i igrao i imao 900 franaka plaću. A 500 je koštao stan. A moja žena, profesorica matematike i fizike, prodavala je četiri sata salatu na placu da bismo mogli preživjeti. Tako sam počeo. I sad se vraćam korijenima, u Tuzlu...

Kune se da u Tuzlu ne ide zbog novca. Iako mu nitko ne vjeruje, ja mu ovaj put vjerujem. Iako znam da mu je moto: “Uvijek kada se loše osjećam, sjetim se svog bankovnog računa u Švicarskoj...”

Ovaj put mu lova nije u prvom planu:

- Sine, jebeš trenera bez posla, najvažnije je imati posao. U Tuzli? Zašto ne! Dogovorili smo, ako napravim rezultat, platit će mi nešto, ako ne - zbogom!

Navijači Slobode zovu se Fukare. I sad, zamislite trenera svih trenera Miroslava Ćire Blaževića s krilaticom: “Na krilima Fukare do Premierlige!”

A ti navijači će mu biti najveća podrška. Naravno, ako će imati rezultat!

I ako je u treneru svih trenera ostalo još stvaralačke vatre...