Četiri godine od presude Prliću i drugima: Čujete li glasove žrtava–vape za pravdom

Čujete li glasove? Časni sude: čujete li glasove? Glasove žrtava?

Čujete ih iz Gornjega Vakufa. Iz Jablanice. Iz Mostara. Iz Stoca. Sa Heliodroma. Iz Dretelja. Iz Gabele. Iz Ljubuškoga. A nisu sve to glasovi muslimana. Čuju se i glasovi Hrvata. Hrvatskih žrtava.

Čujete li glasove časni suci? Čujete li glasove?

Trending

Arijana Memić traži da se policajcima zabrani sjedenje u kafićima za vrijeme radnog vremena

Mi držimo određenu moć kao pomoćnici bespomoćnih da se žrtvama učini pravda. Ponovit ću. Mi držimo određenu moć, kao pomoćnici bespomoćnih, da se žrtvama učini pravda. Mi moramo kao pomoćnici djelovati u njihovo ime. Tražeći pravdu. Čineći pravdu. Da bismo nemoćnima udijelili moć.

Čujete li glasove žrtava? Oni vape za pravdom!

Ovako je završne riječi u slučaju "Prlić i ostali" zaključio Amerikanac Kenneth Scott, tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), jedna od ključnih osoba u dokazivanju zločina počinjenih u ime takozvane Herceg-Bosne.

U ime Herceg-Bosne

Prije tačno četiri godine Žalbeno vijeće Haškog tribunala donijelo je konačnu presudu kojom je osuđen vojni i politički vrh takozvane Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora.

Međunarodni sud, isti onaj koji je ranije oslobodio hrvatskog generala Antu Gotovinu, što je u Hrvatskoj, jasno, dočekano s oduševljenjem, ili, recimo, osudio generala Armije RBiH Rasima Delića, baš taj sud, potvrdio je 29. novembra 2017. presudu o "udruženom zločinačkom poduhvatu" i "međunarodnom oružanom sukobu" s ciljem odvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine. 

U tom UZP-u, na čijem čelu je, prema Haagu, bio Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, tokom 1993. i 1994. počinjeni su užasni zločini. Sud je time potvrdio da je bivši predsjednik vlade tzv. Herceg Bosne Jadranko Prlić osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Nakon izricanja presude general Praljak odbacio je presudu rekavši da on nije ratni zločinac, te u sudnici popio otrov iz bočice. Umro je ubrzo u bolnici u Den Haagu. Dio osuđenika je već na slobodi, ostali je iščekuju. Žrtve njihove zloglasne politike neće se vratiti...

Negiranje presuda i suočavanje s istinom 

Gdje smo danas četiri godine ove poslije presude? 

Krajem aprila ove godine nacionalistički predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović, rekao je da Milivoj Petković, koji je osuđen pred Tribunalom, nije ratni zločinac!?

Nekoliko mjeseci kasnije sam Petković je javno izrazio željenije i kazao "da se kaje za sve što je uradio, a što je dovelo do zločina nad pripadnicima bošnjačkog naroda".

Učinio je to u junu ove godine i osuđeni Bruno Stojić. On je, između ostalog, naveo da je "potpuno svjestan težine djela" za koje je proglašen krivim i osuđen na dugotrajnu kaznu zatvora.

"Želim ponoviti da prihvaćam svoju odgovornost i izražavam najiskrenije žaljenje u potpunosti i bezuvjetno. Do kraja života ću nositi osjećaj krivnje da sam mogao i morao učiniti mnogo više da se osigura poštovanje ljudskog digniteta i spriječi neizreciva patnja žrtava i njihovih obitelji koje se navode u presudi kojom sam proglašen krivim", napisao je Stojić.

Iako su iskazi javnog žaljenja dio "standardne procedure" u zahtjevu za prijevremeno puštanje na slobodu, javno objavljivanje ovakvih iskaza može biti faktor ozdravljenja odnosa u postkonfliktnim društvima. Ali ne i kada predsjednik jedne države članice Europske unije i NATO-a sam javno negira presude i odgovornost ljudi koji tu odgovornost priznaju?!

"Da je gospodin Blaškić odgovoran za nešto za što je recimo odgovoran Ratko Mladić, ja ga ne bih primio. Ali s obzirom na to da takvih kod nas nema, primio sam njega. A primit ću i Milivoja Petkovića kada izađe iz zatvora. To će, nadam se, biti uskoro, zato što on nije ratni zločinac. To da je odgovarao za određene prijestupe - je. Ovo što je Blaškiću dosuđeno je politička presuda, kao i Petkoviću", kazao je Milanović u aprilu ove godine.

A gdje katarza?

Uvaženi profesor Franjevačke teologije u Sarajevu fra Ivo Marković, čija porodica je žrtva zločinaca iz redova Armije RBiH, zavapio je prije četiri godine: "učinili smo zlo, pokajmo se!".

Taj glas čestitog bosanskog franjevca, nažalost, ostao je usamljen. Štaviše, jastrebovi politike HDZ-a i danas vrebaju i gnusno napadaju ove uzorite ljude. 

To se onda dalje manifestira u javnom prostoru. Dok stolački logoraši za sutra u sarajevskoj Vijećnici pripremaju promociju knjige pod naslovom "Istina o Dretelju" koja kroz izjave svjedoka i dokumentarnu građu prikazuje jedan od najozloglašenijih logora HZHB za Srbe i Bošnjake, na stadionima u Hercegovini se postavljaju slike zločinca Praljka.

Projekt tzv. Herceg-Bosne koji je doveo do zločina kojima su osuđeni Prlić i ostali, kao ideja, i dalje živi. Štaviše, Dragan Čović je još 2019. pozvao na "uvezivanje svega što nosi ime Herceg-Bosne".

Političke snage koje do prije nekoliko godina nisu smjele spomenuti Herceg-Bosnu i treći entitet, danas, uslijed slabljenja interesa međunarodne zajednice i promjene geopolitičkih okolnosti, zastave jedne paradržave postavljaju usred Mostara.

Štaviše, takvu politiku danas podržava dio međunarodne zajednice  vjerujući da ohrabrivanjem daljnjih etničkih podjela zemlje i ispunjavanjem ratnih ciljeva Prlića i ostalih - može da donese stabilnosti. Naprotiv!

Kao dalje?

Ugledni hrvatski historičar Tvrtko Jakovina, redovni profesor svjetske povijesti 20. stoljeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, za Radiosarajevo.ba je nakon presude u slučaju "Prlić i ostali" kazao da Hrvatska nije imala katarzu i da "smo dalje od nje nego smo bili prije nekoliko godina". Slično je, ako ne i gore, danas. 

"U Hrvatskoj, vidite, uopće nije bilo reakcije na presudu. Hrvatska se uopće nije zapitala zašto su ti ljudi dobili tako teške kazne. Hrvatska je čak mogla reći da je presuda nepravedna, ali mislim da su morali dokazivati to konkretno u presudi, što nije pravedno. Nismo to čuli, nismo se bavili žrtvom, nismo napravili nikakvo stvarno priznanje - dobro ovo je bilo loše, to priznajemo, u ovom dijelu nije... Pazite, Prlićeva nećakinja je odmah reagirala s isprikom, ali hrvatska vlada nije", izjavio je Jakovina. 

Tužilac Scott s početka priče kazao je svojevremeno za naš portal da je odgovornost svih nas suprotstaviti se "pojavama negiranja zločina i veličanja zločinaca". 

"To je odgovornost svih vlada. Da je to i moja i vaša odgovornost, odgovornost međunarodne zajednice... Vi ne možete zanemariti ono šta su oni uradili u prošlosti. Ne možete pokušavati revidirati historiju. Ne možete jednostavno uzeti ono što oni kažu, a da nemate na umu ono što su oni radili u prošlosti. Sve što kažu i rade mora se uzeti u kontekstu njihovih ranijih djela. Ja se brinem gdje bi nas mogao odvesti ovakav pristup negiranju zločina", kazao je tužilac Scott za Radiosarajevo.ba.  

Dvadeset i šest godina nakon agresije Bosnom i Hercegovinom marširaju ratni zločinci i njihove politike. Njih slave, njihove ideje su življe nego ikada, a stare mržnje se šire.

To nije dobra vijest za Bosnu i Hercegovinu i njezine građane.