Čemu djecu uče vjeronaučnici

Piše: Amer Tikveša, Školegijum

Na stranici Rijaseta Islamske zajednice u BiH, www.rijaset.ba, tvrde da su primjeri iz udžbenika islamske vjeronauke koje smo analizirali u pretprošlom broju Školegijuma nedostatni da bilo koju našu tvrdnju dokažu jer se tobože radi o starim udžbenicima. Istina je, radi se o starim udžbenicima, iz 2005., ali se svake godine rade njihovi reprinti i oni su još uvijek u upotrebi.

Ratnici Bošnjaci

Iz vjeronauke za sedmi razred učenici još uvijek mogu učiti da: “U našoj ponosnoj domovini Bosni i Hercegovini je bilo mnogo boraca koji su vlastitim životom potvrdili veličinu i istinitost svoga Šehadeta. I danas su Bošnjaci spremni na tu potvrdu Šehadeta, ako zatreba, braniti Vjeru i Domovinu.” (Vjeronauka za 7. razred osnovne škole, Omerdić i Kalajdžisalihović, El Kalem, Sarajevo, 2005. str. 9). Može li domovina biti ponosna in a osnovu čega? Da li su autori anketirali sve Bošnjake pa ustvrdili da su spremni? Da li su svi Bošnjaci muslimani ili ih ima i drugih vjera, a i ateista? Sve navedene autorske tvrdnje nemaju ništa drugo za cilj nego da učenicima utuve u glavu da se odazovu pozivu u rat kad i ako vjerski autoriteti pomisle da su domovina i vjera ugroženi.

Muslimani prije muslimana

U islamskoj vjeronauci za osmi razred autora Ševke Sulejmanovića i Esme Kapetanović stoji: “Bosanskohercegovački muslimani su domicilno stanovništvo koje je živjelo u Bosni i Hercegovini i prije dolaska Osmanlija u naše krajeve” (El Kalem, Sarajevo, 2005. Str. 191).

Da li to znači da su se ljudi koji su živjeli prije dolaska Osmanlija na prostoru BiH izjašnjavali kao muslimani? Smatram da se navedenom rečenicom to sugerira, ali takav stav je netačan i zlonamjeran. Prema svim relevantnim istorijskim izvorima upravo s dolaskom Osmanlija na ove prostore dolazi i islam. Međutim, autori da bi opravdali svoj stav nastoje stvoriti vezu između bogumilstva i islama: “Još od XII stoljeća na ovim prostorima raširilo se bogumilsko učenje koje se pojavilo od kršćanskih učitelja, ali je neosporno da je na razvitak bogumilstva djelovao i islam” (Isto). Na osnovu čega autori tvrde da je to neosporno? Kako je moguće da je islam utjecao na razvoj bogumilstva ako Crkve bosanske nestaje s dolaskom Osmanlija? Bogumilstvo je, osim toga, dualističko, što je islamu oprečnije negoli kršćanstvo. Kako mogu tvrditi da se radilo o bogumilima ako niti u jednom izvoru niko od pripadnika učenja Crkve bosanske sebe ne imenuje kao bogumila? Na osnovu proizvoljnih i netačnih tvrdnji oni donose zaključak: “Na osnovu svega navedenog može se zaključiti da su bosanskohercegovački muslimani starosjedioci ove zemlje. Najveći broj njih je napustio bogumilsku vjeru i prigrlio islam. Oduvijek su živjeli na ovim prostorima i stoljećima nepokolebljivo branili Bosnu i Hercegovinu od svih vanjskih nasrtaja i unutarnjih pokušaja njenog razaranja” (Isto, str. 191 – 192). Dakle, muslimani su nekako napustili bogumilstvo pa prihvatili islam!? Potom su stoljećima branili BiH, kao da je BiH stalno bila u ratu i kao da su muslimani neko ko treba biti u stalnoj pripravnosti za rat. Cilj ovakvih stavova nije ništa drugo nego istoriju islama u BiH proširiti u beskonačnost i tako mlade naraštaje učiti da muslimani na osnovu tradicije imaju monopol nad BiH.

Svinje nisu za klinje

Interesantan je i stav o svinjetini: “Zdrava ljudska priroda izbjegava i upotrebu svinjskoga mesa te osjeća odvratnost i averziju prema njemu” (str. 113). To znači da je drug/arica iz razreda koji/a jede svinjetinu nezdrav/a.

Dakle, navedeni primjeri govore nam da se u ovim udžbenicima prije svega radi o političkom islamu, koji svakog iskrenog sljedbenika može odvesti u mržnju prema svemu što se kosi s njegovim vjerskim/političkim ubjeđenjima.

Tekst je preuzet iz petog broja Školegijuma, koji možete čitati u našoj Trafici